'Otkrivanje starih dubrovačkih katedrala': Predstavljeni rezultati petogodišnjeg projekta

Istraživačko-edukacijski projekt 'Otkrivanje starih dubrovačkih katedrala', koji se od 2015. godine provodi u Dubrovniku, predstavljen je u petak, u katedrali Gospe Velike, javlja Ika.

Prezentaciji projekta nazočio je i dubrovački biskup Mate Uzinić.

Projekt je počeo dok je katedralni župnik bio dr. sc. don Stanko Lasić, a nastavljen je i s novim župnikom, don Marinom Lučićem. Pozdravljajući okupljene u ime Vijeća za kulturu i znanost, povjesničar umjetnosti Viđen prenio je i pozdrave bivšeg župnika Lasića, te ih je kratko upoznao s osnovnim povijesnim činjenicama vezanim uz istraživanje podzemlje dubrovačke katedrale i Bunićeve poljane. 

Potres koji je pogodio Dubrovnik 15. travnja 1979. godine oštetio je, uz ostalo, i katedralu, pa su započela arheološka istraživanja radi njezine statičke sanacije. Ona su trajala od 1. travnja 1981. godine i trajala su do studenoga 1986. godine, kad je ona građevinski bila sanirana i nakon provedene restauracije interijera ponovno predana tadašnjem dubrovačkom biskupu. Dok su istraživanja u katedrali bila pri kraju, trajala su i istraživanja na susjednoj Bunićevoj poljani koja su trajala oko tri godine i završila u travnju 1987. godine.

Od tog arheološkoga lokaliteta danas je dostupno oko 150 m2 u podzemlju katedrale i 200 m2 ispod Bunićeve poljane. Sve je radove istraživanja i sanacije koordinirao tada novoosnovani Zavod za obnovu Dubrovnika s partnerima; arheološka istraživanja i elaborate u katedrali provodio je Institut za povijest umjetnosti iz Zagreba sa svojim partnerima. 

Istraživanja je vodio znanstvenik Josip Stošić iz Instituta za povijest umjetnosti, uz nadzor arheologa Ivice Žile iz tadašnjega Zavoda za zaštitu spomenika kulture (danas: Konzervatorski odjel). 

Nakon arheoloških istraživanja, većina je pokretnih nalaza – kojih je bilo mnogo – pohranjena  u južno potkrovlje katedrale i na neka druga mjesta, a njihova važnost već je i tada bila prepoznata, jer su oni otkrili dotad neke nove stvari. Istraživači su otkrili prvu, tzv. bizantsku katedralu, za koju se ranije nije znalo, ispod romaničke katedrale, za koju se iz povijesnih izvora znalo da je postojala na istome mjestu. To je dovelo u pitanje sve dotadašnje spoznaje o nastanku Dubrovnika i o njegovim prvim stoljećima.

–  O interpretaciji tih nalaza znanstvenici i danas lome koplja –  kazao je predstavljač Viđen. 

– Sve te interpretacije počivanju na nalazima arhitekture ispod katedrale, a jer se bez poznavanja i pokretnih nalaza ne može dati cjelovita interpretacija, to je potaknulo nastanak ovih radionica jer je nedostajala cjelovita obrada i pokretnih nalaza. Do 2015. godine ti pokretni arheološki nalazi bili su neinventarizirani i zapravo nepoznati. Arheološko je nalazište ispod katedrale i Bunićeve poljane, a riječ je o urbanoj arheologiji, veliko je ne samo po veličini već i po značenju za znanost. Nemoguće je cjelinu istraživanja interpretirati bez objedinjavanja spoznaja o pokretnim i nepokretnim nalazima, a ovim projektom tomu se želi pridonijeti – rekao je Viđen.

Dr. Zeman, docentica na Odsjeku za povijest umjetnosti FF-a u Zagrebu, predstavila je temeljne aktivnosti istraživačko-edukacijskog projekta, a to je stručna i znanstvena obrada pokretne građe, odnosno arheoloških nalaza i pokretnih spomenika proizašlih iz istraživanja na spomenutom lokalitetu osamdesetih godina prošlog stoljeća. 

Riječ je o jednom od najsloženijih episkopalnih arhitektonskih kompleksa na području istočne obale Jadrana, s više razvojnih faza od kasne antike do novog vijeka.

Obuhvaća građevine od prve, tzv. bizantske katedrale, pa preko romaničke katedrale i dodatnih sklopova uz tu katedralu/katedrale, poput obrambenoga bedema, četverolisne memorije i zvonika-krstionice.

Predavačica je najavila i kako će prva u nizu planiranih monografija biti posvećena već završenoj stručnoj i znanstvenoj obradi staklenih ulomaka iz dubrovačke katedrale, koju je napravila dr. sc. Nikolina Topić.

Suzana Damiani, redoviti profesor na Odsjeku za konzerviranje i restauriranje umjetnina Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, govorila je o zidnim oslicima prve dvije dubrovačke katedrale koji su u posljednje vrijeme primarna aktivnost. 

Zbog poznatih okolnosti ove godine samo studenti ALU-a sudjeluju na radionicama u Dubrovniku. Rekla je da je to sjajna privilegija za studente koji u praksi rade 'in situ', no tamo se nalaze licem u lice s velikim brojem različitih ulomaka na kojima mogu vidjeti primjere različitih žbuka i tehnologije korištene u različitim vremenima, kao i tehnologije oslikavanja zidova.

Od 2018. godine nastavili su s radovima na dokumentiranju ulomaka, odnosno na skeniranju ulomaka, tako da imaju pristup licu ulomka da vide motive koji bi im u jednom trenutku omogućili povezivanje, kazala je profesorica. 

Ispričala je i kako se nije moglo sve tako jednostavno povezati s onim što se nalazi 'in situ', te su primjenjivali različite pristupe. Bavili su se i ponovnom adekvatnom pohranom ulomaka, te su uzimali i uzorke za analizu i u samome podzemlju katedrale kako bi dalje istraživali uzorke ugljena i žbuke radi datacije različitih slojeva. 

Prof. Damiani na kraju je izrazila nadu da će se radionice u dubrovačkoj katedrali nastaviti i da će studenti nastaviti dolaziti.