P. Andrija Wosko: 'Trebamo otići na 'rubove' svijeta'
Na trgu ispred katedrale u gradu Zagrebu održala se još jedna međunarodna inicijativa pod nazivom 'Iskra milosrđa', molitva krunice Božjega milosrđa na ulicama i trgovima gradova svijeta. U Hrvatskoj je sudjelovalo još 25 gradova i mjesta iz deset (nad)biskupija u kojima se u 15:00 sati molila krunica Božjeg milosrđa.
Treba li moliti javno, na ulicama i trgovima, ili je dovoljno ostati u skrovitosti i privatnosti? Što je 'Iskra milosrđa“? Kako je u nju uključena Hrvatska? Na koje nakane danas molimo diljem svijeta? Koji su plodovi pobožnosti Božjemu milosrđu? Kako se širi štovanje Božjega milosrđa? I koja su obećanja Milosrdnog Isusa? O tome svjedoče predstavnici Koordinacije štovatelja Božjega milosrđa, koordinator, p. Andrija Wosko i tajnica Jelena Vuković.
– U ovoj inicijativi uključili smo razne molitvene nakane među kojima je i nakana za prestanak pošasti koronavirusa. Ove godine u molitve smo uključili i potresom pogođena područja Republike Hrvatske. Tu su i stalne molitvene nakane; moliti za svetu Crkvu katoličku, za vjernost Gospodinu našemu, za papu Franju, za svećenike, redovnike i redovnice, za nova redovnička zvanja. Uz sve te nakane, uključujemo i našeg bl. Alojzija Stepinca i njegovu kanonizaciju. To nam je toliko drago i to nam je jedan od razloga zašto volimo organizirati molitvu upravo ispred zagrebačke katedrale. Posebno danas, razmišljala sam o tome kako je naš blaženik na neki način ponovno u zarobljeništvu – ne možemo mu pristupiti jer je naša katedrala zatvorena. Zato molimo da se Gospodin na neki način proslavi i da što prije uđemo u našu katedralu kako bismo se mogli moliti i tražiti zagovor našeg blaženika. I naravno, ono što nam je uvijek u nakanama – to je naš 8. nacionalni susret u Mariji Bistrici – objasnila je Jelena Vuković, tajnica Koordinacije štovatelja Božjega milosrđa.
– Danas se sve zbiva vani. Premda smo ograničeni u ovom trenutku, svi važni događaji, i svjetovni i oni povezani sa školom, u različitim ustanovama – najčešće se to zbiva vani. Čak i neke svete Mise možete pronaći da se održavaju na otvorenom, što zbog potresa, što zbog situacije u kojoj smo se našli. Papa Franjo na početku svog pontifikata spomenuo je kako mi kršćani trebamo otići na 'rubove' svijeta. Na neki način to podrazumijeva taj element vanjskog okruženja, tj. da ne budemo zaključani u svoja četiri zida. Svećenici bi također trebali izići iz svojih sakristija i biti vani među ljudima. I danas kad sam bio na trgu, ispred jedne trgovačke kuće, primijetio sam kako su se ljudi morali zaustaviti i pogledati nas nekolicinu koji smo se okupili na tom mjestu. U tom trenutku sigurno su se upitali: 'Što oni ovdje rade?' Nekolicina se zaustavila i slušala našu molitvu. Na neki način i to je bila vrsta evangelizacije.
Za vrijeme nacionalnih susreta uvijek sa sobom ponesem jednu veliku sliku koju nosimo u procesiji. Slika Milosrdnog Isusa uvijek je prisutna i štuje se. Više je On danas učinio nego svi mi zajedno – kazao je p. Andrija Wosko, SCJ, župnik Župe bl. Alojzija Stepinca, Kutinska Slatina, koordinator Koordinacije štovatelja Božjega milosrđa.
