Papa: ''Effatà, otvori se, Crkvo!''

Draga braćo i sestre,
danas zaključujemo ciklus posvećen apostolskom žaru, u kojem smo se prepustili nadahnuću Božjom Riječi, kako bismo gajili žar za naviještanje Evanđelja, a to se tiče svakog kršćanina. Razmislimo o tome kako krstitelj dotičući uši i usne krštenika kaže: ''Gospodin Isus, koji je dao gluhima sluh, a nijemima govor, udijelio ti da uskoro možeš primati njegovu riječ svojim ušima i ispovijedati vjeru.'' Netom smo čuli o tom čudu koje je Isus učinio.

Evanđelist Marko nadalje opisuje gdje se to dogodilo: ''prema Galilejskom jezeru'' (r. 31). Što je zajedničko tim krajevima? Bili su pretežno naseljeni poganima. To nisu bila područja naseljena Izraelcima, nego uglavnom poganima. S Njim su bili Njegovi učenici koji su vidjeli da Isus može otvoriti uši i usta.

Značenje nijemosti i gluhoće u Bibliji je prije svega metaforičko i označava zatvorenost Božjim pozivima. Postoji fizička gluhoća, ali u Bibliji onaj tko je gluh na Božju riječ, taj je i nijem, ne prenosi Božju riječ.

Još je jedan znak koji na to ukazuje: Evanđelje donosi odlučne Isusove riječi na aramejskom: ''Effatà!'', što znači ''Otvori se!'', da se otvore uši i jezik. To nije poziv upućen samo gluhonijemom, koji ga nije mogao čuti, već tadašnjim učenicima i učenicima svih vremena. I mi, koji smo u krštenju primili to 'effata', snagu Duha Svetoga u krštenju, pozvani smo otvoriti se. ''Otvori se'', kaže Isus svakom vjerniku i svojoj Crkvi: ''Otvori se, jer poruka Evanđelja treba tebe da bude svjedočena i naviještena!'' Ovdje se može promisliti o ponašanju kršćanina koji treba biti otvoren Božjoj riječi i služenju drugima. Zatvoreni kršćani uvijek loše prođu jer oni nisu kršćani, već ideolozi ideologije zatvorenosti. Kršćanin treba biti otvoren navještaju Evanđelja i prihvaćanju braće i sestara. Ovo ''Effata / Otvori se'' poziv je i svima nama.

Na kraju Evanđelja Isus nam daje tu svoju misionarsku želju: ''Idite dalje, idite pasti stado, idite propovijedati Evanđelje!''

Braćo i sestre, svi se osjetimo pozvanima da kao krštenici svjedočimo i naviještamo Isusa i molimo za milost da kao Crkva možemo provoditi pastoralno i misionarsko obraćenje. Gospodin je na obalama Galilejskog jezera pitao Petra voli li ga, a zatim ga je zamolio da pase Njegove ovce (vidi rr. 15-17). Zapitajmo se, neka se svatko od nas zapita: ljubim li uistinu Gospodina do te mjere da ga želim naviještati? Želim li postati Njegov svjedok ili sam zadovoljan time da budem Njegov učenik? Uzimam li k srcu ljude koje susrećem, dovodim li ih Isusu u molitvi? Želim li učiniti nešto da radost Evanđelja, koja je preobrazila moj život, učini ljepšim i njihov život? Razmislimo i zapitajmo se o tome i nastavimo svjedočiti. Hvala.