Papa Franjo: ''Svaki je čovjek, u dubini svog srca, pozvan tražiti Boga''
Ususret rođenju Isusa Krista, donosimo katehezu pape Franje.
Pročitajte katehezu pape Franje koju donosimo u cijelosti.
Draga braćo i sestre, dobar dan!
Danas, kada nas još nekoliko dana dijeli od Božića, želim se zajedno s vama prisjetiti događaja koji povijest ne može zanemariti: Isusovo rođenje.
Kako bi izvršili naredbu cara Augusta, koji je naredio da se popiše svatko u mjestu odakle potječe, Josip i Marija silaze iz Nazareta u Betlehem. Čim su došli, traže smještaj, jer porod se bližio, ali nisu ga našli. Stoga je Marija prisiljena roditi u štalici (usp Lk 2,1-7).
Zamislite: Stvoritelj svemira nije imao mjesto gdje će se roditi! Možda je to bilo predviđanje onoga što kaže evanđelist Ivan: ''K svojima dođe i njegovi ga ne primiše'' (1,11); i onoga što sam Isus kaže: ''Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio'' (Lk 9,58).
Anđeo je navijestio Isusovo rođenje, i to je učinio i poniznim pastirima. Zvijezda je pokazala Mudracima put kojim doći do Betlehema (usp Mt 2,1.9-10). Anđeo je Božji glasnik. Zvijezda podsjeća da je Bog stvorio svjetlost (Post 1,3) i da će ovo Dijete biti 'svjetlo svijeta', kako će i On sam sebe definirati (usp Iv 8,12.46), ''svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka'' (Iv 1,9) i to ''svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze'' (r. 5).
Pastiri personificiraju izraelske siromahe, ponizne ljude koji su u svojoj nutrini svjesni vlastitih nedostataka, i upravo se zbog toga više od drugih pouzdaju u Boga. Oni su prvi vidjeli Sina Božjega koji je postao čovjekom, i taj ih susret iz dubine mijenja. Evanđelje bilježi da su se vratili ''slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli'' (Lk 2,20).
Oko Djeteta Isusa jesu i Mudraci (usp Mt 2,1-12). Evanđelja nam ne kažu da su oni bili kraljevi, niti koliko ih je bilo, niti njihova imena. Sa sigurnošću se zna samo da su došli iz daleke zemlje Istoka (može se misliti na Perziju, Babilon ili južni dio arapskog poluotoka) te su krenuli na put tražeći Kralja Židovskog, kojeg su oni u svom srcu identificirali s Bogom, jer, kako kažu, žele mu se pokloniti. Mudraci predstavljaju poganske narode, napose one koji stoljećima traže Boga i kreću na put kako bi ga našli. Predstavljaju i bogate i moćnike, ali samo one koji nisu robovi posjedovanja, koji nisu 'zaposjednuti' stvarima za koje misle da ih posjeduju. Evanđeoska je poruka jasna: Isusovo rođenje univerzalni je događaj koji se tiče svih ljudi.
Draga braćo i drage sestre, samo je poniznost put koji nas vodi k Bogu i, u isto vrijeme, upravo zato što nas vodi k Njemu, vodi nas u bit života, u njegovo najistinskije značenje, do najpouzdanijeg motiva zbog kojeg je vrijedno živjeti život. Samo nas poniznost otvara iskustvu istine, autentične radosti, bitne spoznaje. Bez poniznosti 'odsječeni' smo od razumijevanja Boga i sebe samih. Mudraci su mogli biti veliki u očima svijeta, ali postali su maleni, ponizni, i upravo zato pronalaze Isusa i uspijevaju ga prepoznati. Oni prihvaćaju poniznost traženja, putovanja, ispitivanja, riskiranja, griješenja…
Svaki čovjek, u dubini svog srca, pozvan je tražiti Boga i, Njegovom milošću, može ga naći. Učinimo svojom molitvu sv. Anzelma (1033. – 1109.): ''Gospodine, nauči me tražiti te. Pokaži se kada te tražim. Ne mogu te tražiti ako me ne naučiš; niti te mogu naći ako mi se ne pokažeš. Daj da želeći te tražim i da te želim tražeći te! Da te nađem tražeći te i da te ljubim nalazeći te!'' (Proslogion,1).
Draga braćo i sestre, želim pozvati sve muškarce i žene u betlehemsku štalicu kako bi se klanjali Sinu Božjemu koji je postao čovjekom. Neka se svatko od nas približi jaslicama koje ima u svom domu, ili gdje već može, te se pokloni i kaže: ''Ja vjerujem da si Ti Bog; da je ovo Dijete Bog. Molim Te, daruj mi milost poniznosti kako bih mogao razumjeti''.
U prvi red želim staviti siromahe, koje – kao što je poticao sv. Pavao VI. – ''trebamo ljubiti, jer su na neki način oni Kristov sakrament; s njima – gladnima, žednima, izbjeglima, golima, bolesnima, zatvorenicima – On se želio otajstveno identificirati. Trebamo im pomoći, trpjeti s njima, pa i nasljedovati ih, jer siromaštvo je najsigurniji put za potpuno posjedovanje Kraljevstva Božjega'' (propovijed, 1. svibnja 1969).
Zato trebamo tražiti poniznost, kao milost: ''Gospodine, pomogni mi da ne budem umišljen, samodostatan, da ne mislim da sam središte svemira. Daj da budem ponizan, daruj mi milost poniznosti.'' Jedino s poniznošću možemo naći Boga. To je jedini put. Inače ne ćemo moći naći Boga. Pronaći ćemo sebe, jer osoba koja nije ponizna, nema pred sobom horizont, već samo ogledalo u kojem gleda samo sebe. Zamolimo Gospodina da razbijemo ogledalo i pogledamo dalje, na obzore gdje je On. No to može učiniti samo On, On može dati milost radosti i poniznosti.
Zatim želim, braćo i sestre, otpratiti do Betlehema, kao što je to učinila zvijezda Mudracima, sve one koji nemaju vjerski nemir, koji ne stavljaju pred sebe problem Boga, koji se čak bore protiv religije, sve koji se neispravno denominiraju kao ateisti. Njima želim ponoviti poruku II. vatikanskog koncila: ''Crkva vjeruje da se spoznaja, priznavanje Boga ni na koji način ne suprotstavlja čovjekovom dostojanstvu, uzimajući u obzir da to dostojanstvo pronalazi upravo u Bogu svoj temelj i savršenstvo. (….) Crkva savršeno zna da je njezina poruka u skladu s najtajnijim nadahnućima ljudskog srca'' (Gaudiam et spes, 21).
Vratimo se kući s čestitkom anđela: ''Mir ljudima koje On ljubi''. Sjetimo se uvijek: ''Nismo mi ljubili Boga, nego je On ljubio nas (…). On nas prije uzljubi''. (1 Iv 4,10.19). Tražio nas je. Ne zaboravimo to!
To je razlog naše radosti: znati da smo ljubljeni bez zasluge, u kojoj nas Bog uvijek preduhitri u ljubavi, ljubav koja je toliko konkretna da se utjelovila i došla prebivati među nas. To je Dijete koje vidimo u jaslicama. Ta ljubav ima ime i lice: Isus je ime i lice ljubavi koja je temelj naše radosti.
Braćo i sestre, želim vam čestit Božić! Čestit i svet Božić! Biti okupljeni u obiteljima, čestitati, lijepo je, ali ne smijemo zaboraviti da Bog dolazi zbog mene. Neka svatko kaže: ''Bog dolazi zbog mene.'' Biti svjesni da je za traženje i nalaženje Boga potrebna poniznost. Moramo razbiti ogledalo umišljenosti, oholosti, gledanja sebe, te gledati Isusa – Boga koji dolazi među nas.
Čestit vam sveti Božić!