Papa Franjo u Bahreinu – susret s predstavnicima vlasti

Papa Franjo u Bahreinu se susreo s predstavnicima vlasti, građanskog društva i Diplomatskog zbora. Pogledajte što je u svom obraćanju poručio Sveti Otac.

''Ovdje, gdje morska voda okružuje pustinjski pijesak i gdje se impozantni neboderi spajaju s tradicionalnim istočnjačkim tržnicama, gdje se susreću udaljene stvarnosti: stapaju se antika i modernost, stapaju se povijest i napredak; prije svega, ljudi različitog podrijetla čine originalan mozaik života. Dok sam se pripremao za ovo putovanje, postao sam svjestan 'znaka životnosti' koji karakterizira ovu zemlju. Mislim na takozvano 'drvo života' (Shajarat-al-Ilayat), koje mi je poticaj da s vama podijelim neka razmišljanja. To je veličanstvena akacija, koja je stoljećima preživjela u pustinjskom području, gdje su kiše vrlo rijetke. Čini se nemogućim da tako dugovječno stablo izdrži i napreduje u takvim uvjetima. Tajna je, prema mnogima, u korijenju koje se proteže na desetke metara ispod zemlje crpeći vodu iz podzemnih spremnika.

Korijeni, dakle: Kraljevina Bahrein posvećena je istraživanju i vrednovanju svoje prošlosti, koja govori o iznimno drevnoj zemlji, u koju su tisućama godina ranije ljudi hrlili, privučeni njezinom ljepotom, osobito izdašnim izvorima slatke vode koje su joj priskrbile reputaciju raja: drevno kraljevstvo Dilmun nazivano je 'zemljom živih'. Vraćajući se dalekim korijenima – 4500 godina neprekidne ljudske prisutnosti – pokazuje se kako su zemljopisni položaj, sklonost i trgovačke vještine ljudi, kao i određeni povijesni događaji, dali Bahreinu priliku da se oblikuje kao raskrižje putova međusobnog bogaćenja među narodima. Jedan se aspekt ove zemlje, dakle, ističe: ona je oduvijek bila mjesto susreta različitih naroda.

I to je voda života iz koje i danas izviru korijeni Bahreina, čije najveće bogatstvo blista u njegovoj etničkoj i kulturnoj raznolikosti, u mirnom suživotu i tradicionalnoj dobrodošlici raznih naroda. Raznolikost koja ne zahtijeva jednoličnost, već uključuje, predstavlja blago svake istinski razvijene zemlje. A na ovim se otocima čovjek može diviti složenom, multietničkom i multireligijskom društvu, koje je sposobno prevladati opasnost izolacije. To je toliko važno u našem vremenu, u kojem nam isključivo povlačenje u sebe i svoje interese onemogućuje da uvidimo neprolaznu važnost zajedništva. Umjesto toga, mnoge etničke i vjerske skupine koje ovdje zajedno žive svjedoče da možemo i moramo živjeti zajedno u našem svijetu koji je posljednjih desetljeća postao globalno selo u kojem je, uzimajući globalizaciju zdravo za gotovo, 'duh sela' još uvijek nepoznat na mnoge načine: gostoljubivost, traženje drugoga, bratstvo. Naprotiv, sa zabrinutošću svjedočimo rastu, u velikim razmjerima, ravnodušnosti i međusobne sumnje, širenju suparništva i sukoba za koje smo se nadali da smo ih prevladali, širenju populizma, ekstremizma i imperijalizama koji ugrožavaju svačiju sigurnost. Unatoč napretku i mnogim civilnim i znanstvenim dostignućima, kulturološka se udaljenost između različitih dijelova svijeta povećava, a sukobi dobivaju prednost pred korisnim prilikama za susrete.

Razmišljajmo radije o stablu života i u sušnim pustinjama ljudskog suživota dajmo vodu bratstva: ne dopustimo da ispari mogućnost susreta civilizacija, religija i kultura, ne dopustimo da se korijeni ljudskog sasuše. Radimo zajedno, radimo za zajedništvo, za nadu! Ovdje sam, u zemlji stabla života, kao sijač mira, da živim dane susreta, da sudjelujem u Forumu za dijaloga između Istoka i Zapada za miran ljudski suživot. Već sada zahvaljujem svojim suputnicima, posebno vjerskim predstavnicima. Ovi dani obilježavaju dragocjenu etapu na putu prijateljstva koje se posljednjih godina intenzivira s raznim islamskim vjerskim vođama: bratsko putovanje koje, pod pogledom Neba, želi promicati mir na zemlji.

U tom smislu, izražavam svoju zahvalnost za međunarodne konferencije i za mogućnosti susreta koje ovo Kraljevstvo organizira i potiče, s posebnim naglaskom na poštovanje, toleranciju i vjersku slobodu. To su bitna pitanja, priznata Ustavom zemlje, koji kaže da 'ne smije postojati diskriminacija na temelju spola, podrijetla, jezika, vjere ili uvjerenja' (članak 18.), da je 'potpuna sloboda savjesti' i da 'država štiti nepovredivost bogoslužja' (čl. 22). Prije svega, to su obveze koje treba neprestano provoditi u praksi, kako bi vjerska sloboda postala potpuna, a ne ograničena samo na slobodu bogoslužja; kako bi se jednako dostojanstvo i jednake mogućnosti konkretno priznale svakoj skupini i svakoj osobi; kako ne bi bilo diskriminacije i kako se priznata ljudska prava ne bi kršila, već promicala. Mislim ovdje prvenstveno na pravo na život, na potrebu da se ono uvijek jamči, čak i onome tko je kažnjen i čije postojanje nije moguće izbrisati.

Vratimo se stablu života. Mnoge grane različitih veličina koje ga karakteriziraju tijekom vremena dale su život gustom lišću, povećavajući njegovu visinu i širinu. U ovoj zemlji upravo je doprinos tolikih ljudi različitih naroda omogućio značajan produktivan razvoj. To je omogućeno imigracijom, čime se Kraljevina Bahrein može pohvaliti jer ima jednu od najviših stopa useljavanja u svijetu: oko polovice domaćeg stanovništva su stranci i vidljivo rade za razvoj zemlje u kojoj se, unatoč tomu što su napustili svoj dom, ovdje osjeća dobro. Međutim, ne smije se zaboraviti da u naše vrijeme još uvijek prisutno previše nedostatka posla, i previše dehumanizirajućeg rada: to ne samo da dovodi do ozbiljnih opasnosti za društvenu nestabilnost već predstavlja napad na ljudsko dostojanstvo. Rad nije nužan samo za zarađivanje za život, on je neizostavno pravo za potpuni razvoj i oblikovanje društva po ljudskoj mjeri'', istaknuo je Papa.

U nastavku se osvrnuo na globalnu pojavu "krize rada", odnosno na činjenicu da često nedostaje posla, koji je dragocjen za svakog čovjeka, baš poput kruha koji nam je svakoga dana potreban. 

''Često je to otrovan kruh, jer zarobljava. I u jednom i u drugom slučaju u središtu više nije čovjek, kojemu se s ovog svetog i nepovredivog prava smiju hijene koje samo gledaju kako zaraditi novac. Stoga treba posvuda zajamčiti sigurne i čovjeka dostojne uvjete rada, koji ne ometaju, nego pogoduju kulturnom i duhovnom životu; koji promiču društvenu povezanost, za dobrobit zajedničkog života i razvoja samih zemalja (usp. Gaudium odn. 9.27.60.67).

Drvo života, koje samotno stoji u pustinjskom krajoliku, podsjeća me na još dva područja koja su važna za sve i koja prije svega poziva one koji, upravljajući narodima, imaju odgovornost služiti zajednici. Prije svega, pitanje okoliša: koliko je stabala posječeno, koliki ekosustavi uništeni, koliko mora onečišćeno čovjekovom nezasitnom pohlepom, koja mu se onda obija o glavu! Nemojmo se umoriti radeći na ovoj iznimno žurnoj i važnoj stvari, donoseći konkretne i dalekosežne odluke, koje će imati na umu mlade generacije, prije nego što bude prekasno i njihova budućnost ugrožena! Neka Konferencija Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (COP 27), koja će se za nekoliko dana održati u Egiptu, bude korak naprijed u tom smjeru!

Drugo, stablo života, sa svojim korijenjem koje prenosi vodu života iz podzemlja u deblo, a odatle u grane i zatim u lišće, koje daje kisik bićima, potiče me da razmišljam o čovjekovu pozivu, pozivu svakog čovjeka koji je na zemlji: da obogati život. No, danas smo svjedoci svakodnevnim prijetnjama i pothvatima smrti. Posebno mislim na monstruoznu i besmislenu stvarnost rata, koji posvuda sije uništenje i iskorjenjuje nadu. U ratu dolazi do izražaja najgora strana čovjeka: sebičnosti, nasilje i laži. Da, jer rat, svaki rat, predstavlja i smrt istine. Odbacimo logiku oružja i promijenimo smjer, pretvorimo ogromne vojne izdatke u ulaganja u borbu protiv gladi, nedostatka zdravstvene zaštite i obrazovanja. Srce me boli zbog tolikih sukoba. Gledajući na Arapski poluotok, čije zemlje želim pozdraviti sa srdačnošću i poštovanjem, posebnu i iskrenu misao upućujem Jemenu, izmučenom zaboravljenim ratom koji, kao i svaki rat, ne vodi u pobjedu, već samo u gorke poraze za sve. U molitvu osobito stavljam sve civile, djecu, starije, bolesne, i molim: nek utihnu oružja, zauzmimo se posvuda i uistinu za mir!

Deklaracija Kraljevine Bahrein priznaje, u tom smislu, da je vjera 'blagoslov za cijelo čovječanstvo', temelj 'za mir u svijetu'. Ovdje sam kao vjernik, kao kršćanin, kao čovjek i hodočasnik mira, jer smo danas, kao nikada prije, posvuda pozvani da se ozbiljno založimo za mir. Veličanstvo, Kraljevska Visočanstva, predstavnici vlasti, prijatelji, želim s vama podijeliti ovih dana posjeta Kraljevini Bahrein, prekrasan odlomak iz iste Deklaracije: 'Obvezujemo se zalagati za svijet gdje se ljudi s iskrenom vjerom ujedinjuju među sobom kako bi odbacili ono što nas dijeli i približili ono što nas ujedinjuje'. Neka tako i bude, s blagoslovom Svevišnjega! Shulaan!'' poručio je papa Franjo.

Sutra će Papa sudjelovati na zatvaranju Bahrein​skog foruma za dijalog: "Istok i Zapad za ljudski suživot“, nakon čega slijedi ekumenski susret i molitva za mir.