Papa Inuitima: ''Vi ste svjetlo koje nitko nije uspio ugušiti''
Svoje pokorničko hodočašće u Kanadu papa Franjo završio je susretom s mladima i starješinama domorodačkih naroda u osnovnoj školi u Iqaluitu.
Nakon što je poslušao svjedočanstva bivših učenika rezidencijalnih škola, ponovno je molio oproštenje za politiku kulturne asimilacije koju su provodili brojni katolici, koja je raskinula veze između roditelja i djece te sablažnjavala mališane. Zazvao je pomoć Stvoritelja kako bi se rasvijetlilo ono što se događalo i nadvladalo tu mračnu prošlost.
Pjev ptica je prestao i spustila se zima. Tim prizorom, uzetim iz svjedočanstva jednoga starca koji je tako opisao nagli i bolni prekid skladne klime koja je vladala prije zbivanja u rezidencijalnim školama u Kanadi, papa Franjo započeo je zadnji govor na apostolskom putovanju u toj zemlji, izgovorenom u Iqaluitu, na rubu Arktičkoga kruga, gdje su ga dočekali pjesma, ples i glazba ugrožene kulturne baštine, ali očuvane unatoč represijama povijesti. Tamo je, obraćajući se upravo starijim osobama, korijenima, čuvarima mudrosti za koju uvijek ističe da ju ne valja iskorjenjivati, te mladima u kojima je budućnost, Papa ponovno uputio zahvalu, zamolio oproštenje i dao tri savjeta.
Indignacija i sram – dva su osjećaja koja mjesecima prate papu Franju. Rekao je to u govoru na trgu ispred osnovne škole Nakasuk, još uvijek misleći na ono što je malo prije bio čuo tijekom privatnog susreta s nekoliko bivših učenika. Cijeni hrabrost za govor o velikoj pretrpljenoj patnji, za govor o zemlji koju se doživljavalo opasnom i stranom.
– I danas također ovdje želim vam reći da sam jako ožalošćen i želim moliti oproštenje za zlo koje je počinio nemali broj katolika koji su pridonijeli politikama kulturne asimilacije – kazao je Papa.
Upotrijebio je pojam 'qulliq', koji označava tradicionalnu uljanu svjetiljku koju rabe arktički narodi, bitnu za odupiranje oštroj klimi tih prostora, kao simbol blistavog života koji se ne predaje tami noći.
– Takvi ste i vi – rekao je Papa – vječno svjedočanstvo života koji se ne gasi, svjetla koje blista i koje nitko nije uspio ugušiti.
Uputio je i apel mladim Inuitima.
– Nije dovoljno živjeti od prihoda, valja ponovno steći ono što je dobiveno na dar. Ne bojte se stoga poslušati i ponovno slušati savjete starijih, prigrliti vašu povijest kako biste ispisali nove stranice, oduševiti se, zauzeti stajalište pred činjenicama i ljudima, uključiti se!
Mladima je poručio da usmjere svoj život prema velikim ciljevima, prema visini, da se ne zadovolje životarenjem, da ne odustaju s povučenom ručnom kočnicom, misleći da su veliki snovi nedostižni.
– Stvoreni ste da poletite, da prigrlite hrabrost istine i promičete ljepotu pravednosti, da uzdižete svoju moralnu ćud, budete suosjećajni, služite drugima i gradite odnose, da sijete mir i brigu tamo gdje se nalazite, da potičete entuzijazam onih koji žive pokraj vas, da idete dalje – istaknuo je papa Franjo.
Misleći na one koji bi zauzimanje na koje su pozvani mogli osjetiti preteškim, ako ne i beskorisnim, postavio je niz pitanja.
– Pitat ćeš se: ''Zašto se trebam zauzeti za ono u što drugi ne vjeruju?'' Svijet u kojem živiš bogatstvo je koje si naslijedio: voli ga, kao što te je volio Onaj koji ti je dao život i najveće radosti, kao što te voli Bog, koji je za tebe stvorio ono lijepo što postoji i ne prestaje vjerovati u tebe ni na vrlo kratak trenutak. On vjeruje u talente koje ti je dao. Svaki put kad ga potražiš, shvatit ćeš kako put na koji te zove uvijek teži prema gore. Osjetit ćeš to kad budeš gledao nebo moleći i ponajviše, kad podigneš pogled prema Raspetom. Shvatit ćeš da Isus s križa nikada ne upire prstom u tebe, nego te grli i hrabri, jer vjeruje u tebe i onda kada ti prestaneš vjerovati u samoga sebe – rekao je Papa.
Potaknuo je i na razmišljanje o svakodnevnom sukobu između svjetla i tame u kojem svi živimo svakoga dana.
– Pitam se također koja je to snaga koja nam omogućuje odvojiti u sebi svjetlo od tame, koja nam daje da kažemo 'ne' napastima zla i 'da' prilikama za dobro? To je sloboda. Sloboda koja ne znači raditi sve što želim i volim. Ona nije ono što mogu učiniti usprkos drugima, nego za druge. Nije potpuna samovolja, nego odgovornost. Sloboda je najveći dar koji nam je naš Otac nebeski dao zajedno sa životom. Tu je Božja sreća, ne kad smo mu podložni, nego kad živimo kao djeca koja su odlučila voljeti ga, stavljajući na kocku vlastitu slobodu. Ako želite usrećiti Boga, to je put, dobro izabrati! Hrabro, brate, hrabro, sestro, uzmi svoju slobodu u ruke, ne boj se donositi odvažne odluke, iziđi na svjetlo svakoga dana! – potaknuo je Papa.
Posljednji savjet mladima bio je da se ne izoliraju, da budu zajedno.
– Jer vi ste mladi kao zvijezde na nebu koje ovdje sjaje na divan način. Njihova ljepota dolazi od svih njih zajedno, iz sazviježđa koja čine. I vi, pozvani u visine neba i svijetliti na zemlji, stvoreni ste da svijetlite zajedno. Valja mladima dopustiti da formiraju skupine, da budu u pokretu; ne mogu provoditi dane izolirani, kao taoci telefona! Biti tim znači vjerovati da u postizanju velikih ciljeva ne možemo biti sami. Valja se zajedno kretati, imati strpljenja kako bi se isplela gusta mreža dodavanja. To također znači ostaviti prostora za druge, brzo izići kad je vaš red i bodriti svoje suigrače. To je timski duh! – istaknuo je papa Franjo te je na kraju zahvalio na lokalnom jeziku ('qujannamiik'), blagoslivljajući te narode sa željom da nastave crpiti iz bogatstva tradicije i njihove slobode, da prigrle Evanđelje koje su očuvali i prenijeli njihovi predci te da upoznaju ‘Inuk’, lice Isusa Krista.
