Papa: 'Kraljice neba, pomozi nam biti hrabrim svjedocima Uskrsloga u našim životima!'

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Danas se u Italiji i u drugim zemljama slavi svetkovina Uzašašća Gospodinova. Evanđeoski odlomak (Mk 16,15-20) – zaključak Markova evanđelja – donosi nam posljednji susret Uskrsloga s učenicima prije nego što je uzašao zdesna Ocu. Obično su oproštajne scene tužne, onima koji ostaju ostavljaju osjećaj izgubljenosti, napuštenosti, no učenicima se to ne događa. Unatoč svojoj odvojenosti od Gospodina, oni se ne čine obeshrabrenima, već su radosni i spremni otići kao misionari u svijet.

Zašto učenici nisu tužni? Zašto bismo se i mi trebali radovati kad vidimo kako Isus uzlazi na nebo?

Jer uzašašće upotpunjuje, dovršava Isusovo poslanje među nama. Zapravo, ako je Isus za nas sišao s neba, On je uvijek za nas onaj koji tamo uzlazi. Nakon što je sišao u naše čovječanstvo i otkupio ga, sada uzlazi na nebo uzimajući sa sobom naše tijelo. S desne Ocu sada sjedi ljudsko tijelo, Isusovo tijelo, i u tom otajstvu svatko od nas razmišlja o svom budućem odredištu. Tu nikako nije riječ o napuštanju, jer Isus ostaje zauvijek s učenicima – s nama – u novom obliku.

A koja je to nova prisutnost Gospodina nakon Njegova uzašašća?

Važni aspekt toga shvaćamo u zapovijedi koju povjerava svojim učenicima prije nego što ih je pozdravio: 'Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju' (r. 15). Isus je i dalje prisutan u svijetu po propovijedanju svojih učenika. Zapravo, evanđelist nam kaže da su, odmah nakon što su vidjeli kako uzlazi na nebo, 'oni pak odoše i propovijedahu posvuda' (r. 20). Znamo da se to dogodilo nakon izljeva Duha Svetoga. S ovom božanskom snagom svakomu od nas povjerena je zadaća svjedočenja Isusa u vremenu između Njegova uskrsnuća i posljednjeg dolaska.

Ovo nam se poslanje može činiti nesrazmjernim, prevelikim u usporedbi s našom malom snagom, našim ograničenjima i našim grijesima. I zaista je tako. Ali, Evanđelje kaže: 'Gospodin surađivaše i utvrđivaše riječ popratnim znakovima.' (r. 20). Evangelizacija, koliko god zahtjevna, zamorna i nadmoćnija bila od ljudskih sposobnosti, bit će istinita i učinkovita koliko svatko od nas – i cijela Crkva – dopusti Gospodinu da djeluje u nama i kroz nas. To čini Duh Sveti: On nas čini oruđem po kojem Gospodin može djelovati. Tako možemo biti 'pet osjetila' Isusova tijela prisutna na novi način u svijetu: biti Njegove oči, ruke, uši i glas, Njegov okus i miris. Kroz nas Krist može vidjeti potrebe onih koji žive zaboravljeni ili isključeni; dotaknuti ​​i liječiti one koji su ranjeni; čuti vapaj onih koji nemaju pravo glasa; govoriti riječi nježnosti i nade; osjetiti gdje je odvratan smrad grijeha i slatki miris svetosti.

Braćo i sestre, na blagdan Uzašašća, dok razmišljamo o nebu, gdje je Krist uzašao i sjedi s desne Ocu, molimo Mariju, Kraljicu neba, da nam pomogne da budemo hrabri svjedoci Uskrsloga u konkretnim životnim situacijama.