Papa mladima u Singapuru: ''Imate li hrabrosti kritizirati, ali i hrabrosti dopustiti drugima da kritiziraju vas?''

Hvala! Hvala vam na vašim riječima!

Tri riječi koje ste rekli posebno su me pogodile: "kritičari iz fotelja", "zona udobnosti" i "tehnologija", koju treba koristiti kao dužnost, ali i kao rizik. Ovo je govor koji sam pripremio, ali sada idemo spontano.

Mladost je hrabra i voli tražiti istinu, putovati i biti kreativna. Mladi moraju paziti da ne upadnu u ono što ste spomenuli, "kritiziranje s kauča", samo riječi, riječi... Mlad čovjek mora biti kritičan. Mlada osoba koja ne kritizira, nije dobra. Ali kritika mora biti konstruktivna, jer postoji i destruktivna kritika koja nudi mnogo primjedbi, ali ne otvara nove puteve. Pitam sve mlade: jeste li kritični? Imate li hrabrosti kritizirati, ali i hrabrosti dopustiti drugima da kritiziraju vas? Jer, ako vi kritizirate, drugi će kritizirati vas. To je iskren dijalog među mladima.

Mladi ljudi trebaju imati hrabrosti graditi, ići naprijed i napustiti zone udobnosti. Mlada osoba koja odluči uvijek živjeti "ugodno", na kraju se "deblja"! Ne deblja vam se trbuh, nego um! Zato mladima kažem: "Riskirajte, izađite! Ne bojte se!" Strah je diktatorski stav koji vas paralizira i zaustavlja. Istina je da mladi često griješe, i bilo bi korisno da svatko od vas razmisli: koliko sam puta pogriješio? Pogriješio sam jer sam krenuo putem i usput sam griješio. I to je normalno, važno je shvatiti kada ste pogriješili. Postavit ću vam pitanje: što je gore? Pogriješiti jer ste krenuli putem, ili ne pogriješiti jer ste ostali zatvoreni kod kuće? Svi: ovo drugo! Mlad čovjek koji ne riskira, koji se boji pogriješiti, star je! Jasno?

Spomenuli ste medije. Danas postoji mnogo načina za korištenje medija, poput mobitela i televizije. Pitam vas: je li dobro koristiti medije ili nije? Razmislimo: mlada osoba koja uopće ne koristi medije, kakva je ta osoba? Zatvorena. A mlada osoba koja potpuno robuje medijima, kakva je ona? Izgubljena. Svi mladi trebaju koristiti medije, ali na način koji im pomaže napredovati, a ne da ih zarobe. Jasno? Slažete li se?

Jedna od stvari koja me se najviše dojmila kod vas mladih ovdje jest vaša sposobnost za međureligijski dijalog. To je jako važno, jer ako se počnete svađati: "Moja vjera je važnija od tvoje...", "Moja je prava, a tvoja nije..." – kamo to vodi? Kamo? Netko neka odgovori – kamo?  “Uništenju”. Tako je. Sve religije su put kojim se dolazi do Boga. One su, slikovito rečeno, poput različitih jezika, različitih načina dolaska do istog cilja. Bog je Bog za sve. A budući da je Bog za sve, svi smo mi Njegova djeca. "Ali moj Bog je važniji od tvog!" Je li to istina? Postoji samo jedan Bog, a naše religije su različiti jezici, putevi do Boga. Neki su sikhi, neki muslimani, neki hinduisti, neki kršćani, ali to su različiti putevi. Jasno? Međureligijski dijalog među mladima zahtijeva hrabrost, jer mladost je vrijeme za hrabrost. Ali možete biti hrabri na načine koji vam ne pomažu, ili možete biti hrabri u dijalogu i napredovanju.

Jedna stvar koja mnogo pomaže je poštovanje i dijalog. Reći ću vam nešto. Ne znam događa li se to ovdje, u ovom gradu, ali u drugim gradovima se događa. Među mladima postoji loša pojava: bullying. Pitam vas: tko je najhrabriji da mi kaže što misli o bullyingu? Svidjelo mi se, svatko je dao definiciju iz drugačijeg kuta. No uvijek, bilo da je riječ o verbalnom ili fizičkom nasilju, bullying je agresija. Uvijek. Zamislite, u školama ili omladinskim grupama vrše nasilje nad slabijima, na primjer, nad djecom s invaliditetom.

Vidjeli smo ovdje ovaj prekrasan ples djece s invaliditetom! Svaki od nas ima svoje sposobnosti i slabosti. Imamo li svi sposobnosti?  A imamo li svi neku slabost, nedostatak? Čak i Papa? Da, svi! Baš kao što imamo vlastite nedostatke, moramo poštivati i tuđe. Slažete li se? To je važno jer nadilaženje tih stvari pomaže u onome što radite – u međureligijskom dijalogu. Taj dijalog se gradi poštivanjem drugih. To je vrlo važno.

Ima li pitanja? Ne? Želim zahvaliti i ponoviti ono što nam je Raaj rekao: učinite sve što možete da zadržite hrabrost i promovirate prostore u koje mladi mogu ući i razgovarati, komunicirati, dijalogizirati. Vaš dijalog stvara put. Ako sada razgovarate kao mladi, razgovarat ćete i kasnije, kao odrasli, kao građani, pa čak i kao političari. Povijest nas uči: svaka diktatura prvo što napravi je prekidanje dijaloga.

Zahvaljujem na vašim pitanjima. Raduje me što upoznajem mlade ljude – hrabre, gotovo "bezobrazno" hrabre! Nadam se da ćete svi vi, puni nade, ići naprijed, ne nazadovati! Riskirajte, inače će vam trbuh rasti! Bog vas blagoslovio i molite za mene, a ja ću za vas.

I sada, u tišini, pomolimo se jedni za druge. U tišini.

Neka nas sve Bog blagoslovi. A kada prođe vrijeme i više ne budete mladi, već odrasli, bake i djedovi, prenesite te stvari svojoj djeci. Bog vas blagoslovio i molite za mene, ne zaboravite! Ali molite za, a ne protiv!