Papa: ''Potražimo datum svog krštenja i sjećajmo ga se, tog svjetla Božje prisutnosti''
Papin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji, na Nedjelju Krštenja Gospodinova, prenosimo u cijelosti.
Draga braćo i sestre, dobar dan!
Danas slavimo svetkovinu Krštenja Gospodinova (v. Mk 1,7-11). Događa se u blizini rijeke Jordana, gdje Ivan – iz tog razloga nazvan "Krstitelj" – provodi obred pročišćenja, koji pokazuje obvezu napuštanja grijeha i obraćenja. Narod se ide krstiti ponizno, iskreno, zdušno i bosih nogu, a onamo ide i Isus, počinjući svoju službu: time pokazuje da želi biti blizak grješnicima, da je došao radi njih, radi nas, radi svih nas!
I upravo na taj dan događaju se neki izvanredni događaji. Ivan Krstitelj govori nešto neobično, javno prepoznajući u Isusu, očito ravnopravnom sa svima ostalima, "jačeg" (r. 7) od njega, koji će "krstiti Duhom Svetim" (r. 8). Tada se otvaraju nebesa, Duh Sveti silazi na Isusa poput goluba (v. r. 10) i odozgo Očev glas naviješta: "Ti si Sin moj, ljubljeni! U tebi mi sva milina!" (r. 11).
Sve ovo, ako nam s jedne strane otkriva da je Isus Sin Božji, s druge nam strane govori o našem krštenju koje nas je učinilo djecom Božjom. Ono zapravo nije simbolična gesta, kao Ivanovo krštenje, nego stvarni dar božanskog, vječnog života, događaj milosti i zajedništva s Bogom Ocem, Sinom i Duhom Svetim, koji nas uranja u svoj beskrajni zagrljaj, prenoseći nam snagu svoje spasonosne ljubavi.
To se događa u krštenju: Bog ulazi u nas, čisti i liječi naše srce od grijeha, čini nas svojom djecom zauvijek, svojim narodom i svojom obitelji, baštinicima raja (v. Katekizam Katoličke crkve, 1279). Bog nam postaje osoban i nikad ne odlazi. Krštenje je, dakle, dar novoga života, njime u Isusu postajemo zauvijek ljubljenom djecom Božjom. Stoga je važno znati dan našega krštenja i slaviti ga. Obvežimo se da ćemo potražiti datum svog krštenja i da ćemo ga se sjećati; i danas zahvaljujemo Gospodinu jer od tada nije samo s nama, nego u nama. Zahvaljujmo mu i za roditelje koji su nas vodili k zdencu, za one koji su nam udijelili sakrament, za kuma i kumu, za zajednicu u kojoj smo ga primili.
I zapitajmo se: jesam li svjestan neizmjernog dara koji po krštenju nosim u sebi? Prepoznajem li u svom životu svjetlo Božje prisutnosti, koji me vidi kao svog ljubljenog sina, kao svoju ljubljenu kćer? I sada, u spomen na naše krštenje, zagrlimo Božju prisutnost u nama. To možemo učiniti znakom križa koji u nama ocrtava sjećanje na milost Božju koja nas ljubi i želi biti s nama. Učinimo to zajedno: U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.
Neka nam Marija, hram Duha, pomogne slaviti i prihvatiti čudesa koja Gospodin čini u nama.
