Papin govor u džamiji Istiqlal: "Gledajmo u dubinu, primjećujući ono što se krije ispod površine naših života"

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Sretan sam što sam ovdje, u najvećoj džamiji u Aziji, zajedno sa svima vama. Pozdravljam velikog imama i zahvaljujem mu na riječima koje mi je uputio, podsjećajući da je ova bogomolja, mjesto molitve, ujedno i "velika kuća za čovječanstvo". To je mjesto gdje svatko može ući, zastati i susresti se sa sobom, pružajući prostor toj čežnji za beskonačnim koju nosi u srcu, tražiti susret s božanskim i iskusiti radost prijateljstva s drugima.

Rado se prisjećam da je ovu džamiju projektirao arhitekt Friedrich Silaban, kršćanin, koji je pobijedio na natječaju za njezinu izgradnju. To svjedoči o tome da su u povijesti ovog naroda i u kulturi kojom odiše ova džamija, kao i druge bogomolje, prisutni prostor dijaloga, međusobnog poštovanja i skladnog suživota među vjerama i duhovnim stvarnostima. To je veliki dar koji trebate svakodnevno njegovati, kako bi vjersko iskustvo bilo referentna točka za bratsko i miroljubivo društvo, a ne razlog za zatvaranje i sukobe.

U vezi s tim, vrijedno je spomenuti izgradnju podzemnog tunela, Tunela prijateljstva, koji povezuje džamiju Istiqlal i katedralu Uznesenja Blažene Djevice Marije. To je simboličan znak koji omogućuje da ova dva velika mjesta štovanja budu ne samo "nasuprot" jedno drugome, već i "povezana". Ovaj prolaz omogućuje susret, dijalog i stvarnu priliku za "otkrivanje i prenošenje 'mistike' zajedničkog življenja, razmjene susreta, [...] sudjelovanje u ovoj pomalo kaotičnoj promjeni koja može postati stvarno iskustvo bratstva, karavana solidarnosti, sveto hodočašće" (Apostolska pobudnica Evangelii gaudium, 87). Potičem vas da nastavite tim putem: svi zajedno, svatko njegovanjem vlastite duhovnosti i prakticiranjem svoje vjere, možemo hoditi u potrazi za Bogom i doprinositi izgradnji otvorenih društava utemeljenih na međusobnom poštovanju i ljubavi, sposobni odbaciti rigidnosti, fundamentalizme i ekstremizme, koji su uvijek opasni i nikada opravdani.

U ovom duhu, koji simbolizira podzemni tunel, želim vam ostaviti dvije smjernice, kako bih vas potaknuo na put jedinstva i sklada kojim ste već krenuli.

Prva smjernica je: uvijek gledajte u dubinu, jer jedino tamo možemo pronaći ono što nas povezuje, nadilazeći razlike. Dok na površini postoje prostori džamije i katedrale, jasno definirani i posjećeni od strane njihovih vjernika, ispod zemlje, u tunelu, ti se različiti ljudi susreću i imaju priliku približiti se jedni drugima. Ova nas slika podsjeća na važnu istinu: vidljivi aspekti religija – obredi, prakse i sl. – tradicijska su baština koju treba čuvati i poštovati. Ono što je "ispod", što prolazi kroz dubine, poput "tunela prijateljstva", možemo opisati kao zajednički korijen svih religijskih osjećaja: potraga za susretom s božanskim, žeđ za beskonačnim koju je Svevišnji stavio u naša srca, potraga za radošću i životom jačim od smrti, koji vodi naš život i tjera nas da napustimo vlastiti ego kako bismo se susreli s Bogom. Gledajmo u dubinu, primjećujući ono što se krije ispod površine naših života – čežnju za ispunjenjem u dubini našeg srca. Tada ćemo otkriti da smo svi braća, svi hodočasnici, svi na putu prema Bogu, bez obzira na ono što nas razlikuje.

Druga smjernica je: brinite se za veze. Tunel je izgrađen kako bi stvorio vezu između dva različita i udaljena mjesta. Upravo to čini podzemni prolaz – spaja i stvara povezanost. Ponekad mislimo da je međureligijski susret pitanje pronalaženja zajedničkih točaka između različitih doktrina i vjerskih uvjerenja. Međutim, takav pristup može dovesti do podjela, jer su doktrine i dogme svake religije različite. Ono što nas doista povezuje jest stvaranje veza između različitosti, njegovanje prijateljstva, pažnje i uzajamnosti. To su odnosi u kojima se svatko otvara prema drugome, u kojima smo posvećeni zajedničkoj potrazi za istinom, učeći jedni od drugih iz religijskih tradicija kako bismo odgovorili na ljudske i duhovne potrebe. Takve veze omogućuju nam da radimo zajedno, hodamo zajedno u potrazi za zajedničkim ciljem, štitimo ljudsko dostojanstvo, borimo se protiv siromaštva i promičemo mir. Jedinstvo proizlazi iz osobnih veza prijateljstva, međusobnog poštovanja i obrane prostora i ideja drugih. Uvijek se brinite o tome!

Draga braćo i sestre, "promicanje vjerskog sklada za dobrobit čovječanstva" nadahnuće je koje smo pozvani slijediti, a koje daje naslov Zajedničkoj deklaraciji pripremljenoj za ovu prigodu. Njome preuzimamo odgovornost za ozbiljne i ponekad dramatične krizne situacije koje prijete budućnosti čovječanstva, posebno ratove i sukobe, nažalost također potaknute zloupotrebom vjere, kao i ekološku krizu koja ometa rast i suživot naroda. U suočavanju s ovim izazovima, važno je promicati i jačati vrijednosti zajedničke svim vjerskim tradicijama, pomažući društvu da "pobijedi kulturu nasilja i ravnodušnosti" (Zajednička deklaracija Istiqlal) te promiče pomirenje i mir.

Zahvaljujem vam na ovom zajedničkom putu kojim nastavljate hoditi. Indonezija je velika zemlja, mozaik kultura, etničkih skupina i vjerskih tradicija, s bogatom raznolikošću koja se odražava i u ekosustavima i okolišu. Ako je istina da imate najveći rudnik zlata na svijetu, znajte da je vaše najdragocjenije blago želja da različitosti ne postanu razlog sukoba, već temelj sklada i međusobnog poštovanja. Harmonija, sklad – to je ono što vi stvarate. Nemojte izgubiti ovaj dar! Nikada nemojte osiromašiti ovo veliko bogatstvo. Naprotiv, njegujte ga i prenesite ga posebno na mlade. Neka nitko ne podlegne zovu fundamentalizma i nasilja. Svi sanjajte o slobodnom, bratskom i miroljubivom društvu i čovječanstvu!

Hvala vam! Hvala vam na lijepom osmijehu koji uvijek blista na vašim licima, odrazu vaše unutarnje ljepote i otvorenosti. Bog vam je podario taj dar. Uz Njegovu pomoć i blagoslove idite naprijed, Bhinneka Tunggal Ika, 'ujedinjeni u različitosti'. Hvala!

Pozdrav Svetog Oca u Tunelu prijateljstva

Draga braćo i sestre,

Čestitam svima jer je ovaj Tunel prijateljstva stvoren s ciljem da bude mjesto dijaloga i susreta.

Kad pomislimo na tunel, često ga zamišljamo kao mračnu stazu koja, osobito ako smo sami, može izazvati strah. Ovdje je, međutim, drukčije, jer je sve osvijetljeno. No, želim vam reći da ste upravo vi to svjetlo koje ga obasjava, svojim prijateljstvom, slogom koju njegujete, međusobnom podrškom i zajedničkim hodom koji vas vodi prema punom svjetlu na kraju puta.

Mi vjernici, pripadnici različitih vjerskih tradicija, imamo važnu ulogu: pomoći svakome da prođe kroz ovaj tunel s pogledom usmjerenim prema svjetlu. Na kraju puta, u onima koji su hodali uz nas, prepoznajemo brata i sestru, s kojima možemo dijeliti život i međusobno se podržavati.

Nasuprot mnogim prijetnjama i mračnim vremenima, suprotstavljamo znak bratstva koji, prihvaćajući druge i poštujući njihov identitet, potiče zajednički hod u prijateljstvu prema svjetlu.

Hvala svima koji rade uvjereni da možemo živjeti u slozi i miru, svjesni potrebe za bratskijim svijetom. Nadam se da će naše zajednice biti sve otvorenije za međureligijski dijalog i da će ostati simbol mirnog suživota koji karakterizira Indoneziju.

Uznosim svoju molitvu Bogu, Stvoritelju svega, da blagoslovi sve one koji će proći kroz ovaj tunel u duhu prijateljstva, sloge i bratstva. Hvala!