Pater Božidar Nagy: „Ime Ivana Merza značilo je za jedan cijeli naraštaj mladih program života i rada,ono to mora biti i danas!“

Već 303 godine vjernici Zagreba i Zagrebačke nadbiskupije hodočaste u Mariju Bistricu, čuvajući zavjet svojih predaka. Kako je nastao taj zavjet i što je potaknulo prve hodočasnike da krenu prema hrvatskom nacionalnom svetištu? O počecima i povijesti ovog dugogodišnjeg hodočašća za portal Laudato televizije govori isusovac p. Božidar Nagy.

Vi ste jedini svećenik, koliko  je meni do sada poznato,  koji ste u ovom vremenu velikih vrućina podsjetili javnost da bi trebalo moliti za kišu, kako se to običavalo u prijašnjim vremenima. Osim u propovijedima, objavili ste na svome FB profilu još 12. kolovoza jedan veoma zanimljiv članak koji je izazvao veliku pozornost, a do sada je doživio 41 dijeljenje. Možete ukratko reći o čemu je riječ.
 Svi smo tako olako i nekritički prihvatili krilaticu  „klimatske promjene“, s njome se pomirili, jer „tako nam znanost kaže“, pa eto nema druge nego to uzeti, kako se to kaže, zdravo za gotovo… A kao vjernici tako brzo zaboravljamo da i nad tim „klimatskim promjenama“ netko bdije i njima ravna, a Kojemu se obraćamo i u psalmu 147.: „Oblacima on prekriva nebesa i zemlji kišu sprema; daje da po bregovima raste trava i bilje na službu čovjeku. Mili su Gospodinu oni koji se njega boje, koji se uzdaju u dobrotu njegovu.“ U prošlosti, pa i ne tako davnoj, kad su nas pogađale suše često se molilo i u crkvama i na javnim mjestima za kišu, i organizirale i pokorničke i zavjetne procesije. Imamo o tome i pisana svjedočanstva. Čak u našem crkvenom Misalu iz kojega svakodnevno služimo sv. misu ima posebna Zborna molitva Za kišu (str. 739)! A da ne spominjemo Obrednike, pogotovo one starije!

Onda donosite jedan primjer od prije 303 godine, a tako je uvjerljiv i sugestivan o kojem jedva da tko nešto znade od sadašnje generacije Zagrepčana. A ostavio je sve do danas duboki trag u crkvenom i vjerničkom životu grada Zagreba. 
O tome nas obavještava isusovac povjesničar o. Miroslav Vanino. Piše on u svojim povijesnim spisima: 
„Kad je na početku ljeta g. 1723. vanredna žega zaprijetila poljima, vrtovima i vinogradima, glasoviti zagrebački propovjednik u crkvi sv. Marka isusovac o. Ivan Šimatić predloži gradskom poglavarstvu da bi se u ime grada povela zavjetna procesija 'Bistričkoj Djevici, Čudotvorki Kraljevine Hrvatske'  (Croatiae Regni Thaumaturgae). Gradski senat i župnik sv. Marka prihvatili su sugestiju i procesija krenu… O. Šimatić je na Bistrici i propovijedao zagrebačkim hodočasnicima...  Sljedeće godine 1724. njegovom je pobudom opet hodočastila  jednako svečana procesija na Mariju Bistricu, a radio je oko toga da to bude svake godine. To je početak zavjetne procesije grada Zagreba na Mariju Bistricu. “ (M.Vanino, Isusovci i hrvatski narod, I. dio, 1969., str. 321) Ista zavjetna procesija ponovila se i sljedeće 1724. g., a onda se ova inicijativa nastavila svake godine sve do danas. Dakle,  prva je bila organizirana s molbom za kišu zbog velike suše koja je tada pogodila Zagreb i okolicu. Malo detaljniji prikaz tih zagrebačkih procesija prvih godina objavio je isusovac o. Predrag Belić u Bogoslovskoj smotri, br. 4, 1984. str. 636 i dalje.

Ima li neki poseban datum kad je ta procesija u prvim godinama bila organizirana?
Povijesni izvori kažu da  je to bilo početkom ljeta, kad je izbila velika suša. Kasnije se spominje da se neko vrijeme išlo za Veliku Gospu. Ja se sjećam da se ta zagrebačka zavjetna procesija uvijek organizirala i održavala početkom srpnja. Onda je prije nekoliko desetljeća prenesena na početak rujna čisto iz praktičnih razloga. U srpnju mnogi već odlaze na godišnje odmore, a početkom rujna su se ljudi uglavnom vratili, a i nije tolika vrućina kao u srpnju. No točnije podatke o toj promjeni dobit ćete na Duhovnom stolu na Kaptolu.

Vi kod svake sv. mise koju služite, na kraju izmolite molitve za kišu. Koje su to molitve?
Najprije izmolim onu lijepu molitvu iz starog Rimskog Obrednika koja glasi:  „Daj nam, molimo Te, Gospodine, spasonosnu kišu i dostoj se nebeskim vodama milostivo natopiti suho lice zemlje.“ A onda završim s onom iz sadašnjeg Rimskog Misala (str. 739): „Bože, u kojemu živimo, mičemo se i jesmo, udijeli nam prikladnu kišu, da, dostatno potpomognuti sadašnjim dobrima, s većim pouzdanjem težimo za vječnima. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.“

Veoma su zanimljivi komentari na vaš članak objavljen na Facebooku u vezi molitve za kišu. Navedite nam barem jedan!
Evo jedan komentar koji je najbolji dokaz da Bog uslišava molitve za kišu kad mu se zajednički obratimo.  Joško Badžim, iz Dalmatinske Zagore ovako piše:  „U kasno ljeto 2012, nakon dugotrajne i beznadne suše u cijeloj Hrvatskoj i šire, u župi Svetog Ivana Krstitelja u Konjevratima u Dalmatinskoj zagori, a moguće da je tako bilo i drugdje u isto vrijeme, župnik fra Božo Ćurčija je pozvao vjernike na večernju svetu misu s nakanom za molitvu za kišu. I kad je sveta misa završila i vjernici krenuli izlaziti iz crkve kiša je već padala i to prilična. Na toj svetoj misi sam i osobno prisustvovao.“ Ovome stvarno nije potreban nikakav komentar!

Na hodočašću se svake godine okuplja i velik broj mladih. Koliko ih danas može nadahnuti primjer bl. Ivana Merza, koji je i sam toliko snažno živio svoju vjeru i ljubav prema Crkvi?
Može ih veoma nadahnuti, a to nam pokazuju primjeri i to upravo iz našega Zagreba. Imamo ovdje u našem gradu dvije zajednice mladih: „Nanovo rođeni“ u Botincu i „Mladi za domovinu“ u Sesvetama. Oni su uzeli bl. Ivana Merza ne samo za zaštitnika i za uzor nego po njegovu primjeru oni provode četverostruku formaciju svojih članova: duhovna, intelektualna, tjelesna i socijalna. Ali bl. Merz je prešao i granice Hrvatske i došao čak do Filipina. Ondje su ga još prije 20 godina otkrili mladi i malo pomalo osnovali jednu veliku njegovu udrugu i formiraju mladež upravo po njegovom primjeru kako je to rekao i zaželio Papa Ivan Pavao II. na njegovoj beatifikaciji kad je u svome govoru rekao i ove riječi:  „Ime Ivana Merza značilo je za jedan cijeli naraštaj mladih program života i rada. Ono to mora biti i danas!“