Pater Pagano: "Papa Lav XIV. i ja prijatelji smo već 40 godina, povezuje nas radost augustinskoga života"

Već četrdeset godina traje prijateljstvo između p. Giuseppea Pagana i novoizabranoga pape Lava XIV., Roberta Prevosta. Upoznali su se 1983. godine tijekom studija na Međunarodnom kolegiju ''Santa Monica'' u Rimu i od tada ih povezuju brojne zajedničke uspomene, putovanja i, kako sam p. Pagano ističe, "radost što su augustinci".

Danas je p. Giuseppe prior Bazilike Svetoga Duha u Firenci, gdje cijela zajednica s radošću i ponosom slavi izbor jednog "svog" na Petrovu stolicu. U razgovoru za ACI Stampu, p. Pagano podijelio je svoje dojmove o izboru Svetoga Oca, prisjetio se dirljivih zajedničkih trenutaka i približio im poslanje augustinskoga reda u Italiji.

Možete li nam ispričati kako je započelo Vaše prijateljstvo s papom Lavom XIV.?

Naša je priča povezana sa studijem. Papa Prevost tada je studirao kanonsko pravo, a ja sam bio još na studiju teologije. On je već bio svećenik, a ja sam još bio na putu prema svećeništvu. Prijateljstvo je započelo tijekom studija i nastavilo se godinama kasnije, kada je papa Lav XIV. postao generalni poglavar Reda, a ja sam imao radost surađivati s njim pet godina. To je prijateljstvo povezano s radošću što smo augustinci i što dijelimo vrijednosti bratstva.

Kako ste se osjećali kada ste doznali za njegov izbor?

Bio sam vrlo dirnut, duboko emotivan, osobito kad sam ga vidio tako ganutog.

Postoji li neki poseban trenutak ili zgoda koja vam pada na pamet, a koja otkriva njegov karakter?

Sjećam se jednog zajedničkog putovanja u Beč i Belgiju. Tijekom tog putovanja razgovarali smo o mnogim temama vezanima uz život našega Reda. Ujedno smo uživali i u ljepoti mjesta koja smo posjetili. To su trenutci koji otkrivaju njegovu otvorenost, dubinu i sposobnost povezivanja.

Možete li nam reći nešto više o augustincima u Italiji? Postoje li trenutačno neki važni projekti?

Naš Red u Italiji služi u brojnim svetištima i župama, uključujući i ona međunarodnoga karaktera. Posebno njegujemo likove naših svetaca i blaženika, uvijek osluškujući potrebe današnjega svijeta. Sve to nastojimo živjeti u stilu zajedništva i jedinstva, ne zanemarujući važnost nutarnjega života. Konkretno, u Firenci želimo razviti kulturni centar za mlade, u kontinuitetu s postojećim kulturnim angažmanom. Također, puno ulažemo u rad s mladima kroz različite zajedničke inicijative.

Jeste li ga imali prilike kontaktirati nakon izbora? I što biste mu poručili?

Nisam ga kontaktirao – sada je važno da ima mir za nove odgovornosti koje su pred njim. Želim mu da uvijek bude svjedok uskrsloga Krista koji nam daruje mir i jedinstvo!