Počela Katehetska zimska škola
Odgovarajući na pitanje što to znači za vjerski odgoj i vjeronauk u školi, nadbiskup je upozorio da je vrijeme u kojemu živimo svjedočanstvo da je moderna 'pala na ispitu'.
Katehetska zimska škola na temu: 'Dati lice odgoju', otvorena je u četvrtak 14. siječnja, a ove godine zbog pandemije koronavirusa stručni skup održava se virtualno putem Zoom platforme. Katehetsku školu priredili su Nacionalni katehetski ured Hrvatske biskupske konferencije i Agencija za odgoj i obrazovanje.
Kako piše IKA, nakon molitve, uvodni pozdrav uputio je predsjednik Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za katehizaciju i novu evangelizaciju, đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić. Pozdravljajući sudionike u ime svih nad/biskupa Hrvatske biskupske konferencije, nadbiskup Hranić posebno je pozdravio vjeroučiteljice i vjeroučitelje, virtualno prisutne na ovoj školi, koji dolaze iz – u ovim trenutcima – naših dviju najpogođenijih biskupija: Sisačke biskupije i Zagrebačke nadbiskupije.
– Vama, vašim obiteljima, kao i vašim učenicima, najprije upućujem riječi molitvene podrške i izraze naše duhovne blizine – rekao im je mons. Hranić.
Nadbiskup se u govoru osvrnuo na aktualnu situaciju, rekavši da je pandemija, uzrokovana bolešću COVID-19, uvelike uvjetovala i ograničila živote i djelovanje svakoga od nas, dok potresi, koji su nepredvidivo učinili mnoge raspukline i u našim životima, nužno usmjeravaju naš pogled na unesrećene živote, na mnoga lica naših sugrađana, odnosno naše braće i sestara.
– Doista izgleda da je kriza, koju su mnogi u crkvenom, ali i u društvenom životu do sada samo teorijski promišljali, na nas izvršila takvu ‘prisilu’ da nas tjera da ju shvatimo kao mogući ‘katalizator’ svih naših dosadašnjih nastojanja: onih u Crkvi, kad je riječ o naviještanju i našoj vjeroučiteljskoj zadaći, ali i onih društvenih, kad je riječ o sigurnijem i kvalitetnijem sveukupnom životu. No, s druge strane, ovo je vrijeme, sa svim svojim poteškoćama, donijelo i nešto što je dobro. Kao da tek u patnji koja je posvuda oko nas spoznajemo da je Kristov prvi pogled na čovjekov život bio usmjeren ne prema njegovu grijehu, nego prema njegovoj patnji – rekao je nadbiskup Hranić.
Istaknuo je da ništa nije danas tako sigurno kao što je sigurna stalna promjena; no, ipak, čini se da postoji nešto što je trajno i nepromjenjivo: a to su čovjek i njegova potreba za drugim, što se posebno i na različite načine pokazuje u vremenima bolesti, nesigurnosti, patnje, stradanja i boli.
Odgovarajući na pitanje što to znači za vjerski odgoj i vjeronauk u školi, nadbiskup je upozorio da je vrijeme u kojemu živimo svjedočanstvo da je moderna 'pala na ispitu'.
– Prosvijećeni čovjek, čija je spoznaja utemeljena samo na znanosti, a čiji je razum htio zagospodariti čitavom prirodom, pao je na koljena. Suvremeni autonomni čovjek, slobodan i neovisan o bilo kome i bilo čemu, danas primjećujemo i shvaćamo, ovisniji je nego ikada prije. Mi zaista možemo puno. No, čovjek ne raspolaže niti vlada svime – rekao je nadbiskup.
Istaknuo je da je prva zadaća vjeronauka u školi u ovome vremenu postati svjesni da nismo svemogući, te da ne raspolažemo svime. To poučavati važno je i zbog toga što je vjerski odgoj cjeloživotni proces, koji svoj početak i trajno uporište ima u obiteljskom okruženju, ali još se više oblikuje u školskom životu. Zbog toga se pokazuje da će biti važno kroz vjeronauk poučavati i učiti prihvaćanje ranjivosti čovjeka, a ne samo njegove slobode i autonomije.
Kao drugu važnu zadaću vjeronauka u školi u ovom trenutku nadbiskup je istaknuo da vjerski događaj ne smije dotaknuti učenika samo površno, nego ga treba daleko više razumjeti kao događaj susreta.
– ’Dati lice odgoju’ naslov je ove katehetske škole. Lice ovdje shvaćamo kao simbol za sve ono što nam je danas onemogućeno: zagrljaj, pružanje ruke, konkretan odnos bake i njezinih unuka, susret s prijateljima, igra, zajednička molitva i radosno raspjevano slavljenje otajstava vjere. Znanosti možemo biti zahvalni za digitalnu i virtualnu komunikaciju svih nas međusobno, ali ista ta znanost danas nas, vjerojatno opravdano, poziva i na distanciranost! Vjeronauk, dakle, mora tražiti – i putem 'online' nastave – istinski susret s učenikom, s osobom – protumačio je nadbiskup Hranić.
Kao treću zadaću vjeronauka u školi, nadbiskup je istaknuo potrebu njegovanja pedagogije pozornosti prema učenicima i njihovu osobnom životu.
– Teologija koja ne bi bila osjetljiva na patnju, vjeronauk koji ne bi bio pozoran na život učenika, Crkvu bi u današnjim okolnostima učinili nerječitom i neodgovornom – upozorio je mons. Hranić.
Istaknuo je da nas vrijeme u kojemu živimo poučava da se današnji učenici, kao i svaki drugi čovjek, ne će i ne mogu zadovoljiti već unaprijed smišljenim odgovorima Crkve na sva njihova pitanja. To i nije prva zadaća Crkve i vjeronauka u školi. Odgovorna teologija, kao i odgovorni vjeronauk, znat će danas zajedno s učenicima postavljati nova pitanja, zajedno s njima tražiti odgovore, Bibliju ne koristiti kao skladište brzih odgovora na sva pitanja, nego Isusa Krista prihvatiti kao izazov i svjetlo u mukotrpnom traženju i promišljanju te tako i vjeru uvijek iznova činiti živom, aktualnom, kreativnom.
Mons. Hranić zahvalio je vjeroučiteljicama i vjeroučiteljima na svemu što čine i na svim mogućnostima koje traže i uvijek iznova otkrivaju u svojoj domišljatoj ljubavi i revnosti kako bi ostali uz učenike. 'Vaša želja da u tome napredujete je velika, kao što je veliki broj svih vas prijavljenih na ovu katehetsku školu.'