Poslanica biskupa Bogdana u povodu Dana pobjede i domovinske zahvalnosti

1.Hodočasnici nade

Draga braćo i sestre,

Papa Franjo je, nakon molitve Anđeoskoga pozdravljenja, na Nedjelju Božje riječi, 21. siječnja 2024., objavio da toga dana počinje Godina molitve ususret Jubileju 2025. Tada nas je pozvao na intenzivniju molitvu tijekom ove godine kako bismo se što bolje pripravili za Svetu godinu čije je geslo „Hodočasnici nade“. „Molim vas da intenzivirate svoju molitvu da biste se dobro pripremili za proslavu tog milosnog događaja i iskusili snagu Božje nade. Zato danas započinjemo Godinu molitve, odnosno godinu posvećenu ponovnom otkrivanju velike vrijednosti i nasušne potrebe molitve u osobnom životu, u životu Crkve i svijeta“.[1]

Molitva nas, dakle, na najbolji način pripravlja za svetu Godinu koja se približava. U molitvi i po molitvi, mi koji smo hodočasnici u vjeri, kako se od davnina nazivaju kršćani, postajemo također i hodočasnicima nade! Nade, koja je toliko potrebna ovom našem svijetu izmučenom od velikog beznađa. Nade, koja ne počiva na našim sigurnostima, na našim sposobnostima, već nade koja proizlazi iz Božjeg obećanja. U toj nadi valja nam se usidriti. Takva nada nikada ne postiđuje (Rim 5,5). Jer, kad Bog nešto obeća, on uvijek ispunja ono što je obećao, On nikada ne iznevjeri zadanu riječ.[2] Crkveni nauk shvaća nadu kao jednu od tri bogoslovne kreposti, koju Bog izlijeva po Duhu Svetom u srca vjernika. Ona je krepost „po kojoj čeznemo za nebeskim kraljevstvom i vječnim životom kao za svojom srećom, stavljajući svoje pouzdanje u Kristova obećanja i oslanjajući se ne na svoje vlastite sile, nego na pomoć milosti Duha Svetoga.[3]

2. Godina molitve

U enciklici Spe Salvi (U nadi spašeni) papa Benedikt XVI. piše: „Prema kršćanskoj vjeri, ‘otkupljenje’, dakle spasenje nije jednostavna, ni uz što vezana datost. Otkupljenje nam je, naime, dano u smislu da nam je dana nada, pouzdana nada, zahvaljujući kojoj se možemo lakše nositi sa sadašnjošću: sadašnji trenutak, ma koliko težak bio, može se živjeti i prihvatiti ako vodi nekom cilju, ako u taj cilj možemo biti sigurni i ako je taj cilj tako velik da opravdava trud koji je uložen u prijeđeni put“[4]. U svijetu u kojem živimo, svjedoci smo toga svakodnevno, mnoge nam opasnosti prijete i mnoge nesigurnosti otežavaju naše životne sudbine. Vrlo često se osjećamo bespomoćnima, ranjivima, krhkima… Svakodnevno smo svjedoci kod mnogih naših suvremenika velikih kriza pa i samog smisla postojanja. Mnoge od nas pomućuje i zagonetka zla, boli i, osobito, smrti. Sve to trajno kuca na vrata naših života. No, u svemu tomu, svakomu je od nas darovana poruka nade: Nade koja dolazi od Isusa Krista. Ona jedina rasvjetljuje guste tmine naših nesigurnosti i pesimizama. Ta nas nada podupire i štiti u dobrom boju vjere (usp. Rim 12,12). Ta se nada hrani molitvom. Otuda dakle ta uska sveza onoga što nam poručuje ova godina molitve i slijedeća, jubilejska godina: Potrebno je biti hodočasnicima u molitvi kako bismo postali hodočasnici nade!“[5]

3. Ovogodišnje slavlje zaštitnice naše Vojno-redarstvene biskupije, Dana pobjede i Domovinske zahvalnosti, Dana hrvatskih branitelja i 29. obljetnice vojno-redarstvene operacije „Oluja“, prigoda je da iznova obnovimo svoje zalaganje da budemo ljudi molitve, kako bismo postali ljudi nade. Molitva nas spašava od naših ograničenih ljudskih promišljanja. Ona nas uzdiže u više sfere otvorenih obzorja obasjanih vedrinom Božje perspektive koja čovjeka ohrabruje, podiže i jača. Molitva nas spašava od potonuća u pesimizam. Molitva je put u istinsku duhovnost za kojom naše vrijeme tako snažno vapi. Takva duhovnost je, „sposobna odgovoriti na velika pitanja koja se svakodnevno pojavljuju u našim životima, a uzrokovana su i raznim događajima u svijetu koji ne ulijevaju optimizam. Ekološko-ekonomsko-socijalna kriza pogoršana nedavnom pandemijom; ratovi, posebno onaj u Ukrajini, u Svetoj zemlji, u drugim krajevima svijeta, koji siju smrt, razaranje i siromaštvo; kultura ravnodušnosti i rasipništva nastoji ugušiti težnje za mirom i solidarnošću i marginalizirati Boga iz osobnog i društvenog života… Ovi fenomeni pridonose stvaranju teške klime, koja mnoge ljude sprječava da žive radosno i mirno.[6]Draga braćo i sestre, mi zaista svim srcem želimo širiti klimu optimizma, želimo širiti klimu vedrine, klimu radosnog i nesebičnog zalaganja oko svega onoga što je u našim životima lijepo, plemenito, dobro… Mi želimo biti ljudi izgradnje konstruktivnih međuljudskih, društvenih odnosa u našem životnom ambijentu. Ukratko: mi zaista svim srcem želimo biti ljudi istinske duhovnosti, ljudi iskrene i ustrajne molitve, ljudi čvrste nade! Neka nam svima na tom putu moćnom zagovornicom bude Blažena Djevica Marija, Gospa Velikoga Hrvatskoga Krsnog Zavjeta, zaštitnica našeg Vojnoga ordinarijata!

Svima vama i vašim obiteljima od srca čestitam ovaj naš blagdan, kao i Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja i 29. obljetnicu vojno-redarstvene operacije „Olujaˮ!

Na sve vas zazivam obilje Božjega blagoslova!

✠ mons. Jure Bogdan,
vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj