Pozdravni govor nuncija Giorgia Lingue na Znanstveno-teološkom simpoziju o kardinalu Kuhariću
Pozdravni govor apostolskog nuncija u Republici Hrvatskoj, mons. Giorgia Lingue na Znanstveno-teološkom simpoziju ''Život i djelo kardinala Franje Kuharića'', 1. srpnja 2022. u Zagrebu, donosimo u cijelosti.
Zahvaljujem dekanu, prof. Josipu Šimunoviću, što mi je dao priliku pozdraviti ovaj cijenjeni skup koji će dvodnevna promišljanja posvetiti produbljivanju života i djela uzoritog kardinala Franje Kuharića, nezaboravnog pastira ove nadbiskupije.
Budući da ga nisam osobno poznavao, pokušao sam prikupiti informacije o njemu od osoba koje su ga poznavale i dirnula me je naklonost i zahvalnost s kojom su govorili o njemu.
Shvatio sam da je riječ o pastiru koji je uistinu bio blizak ljudima. Danas bismo rekli ''s mirisom ovaca'', kako je papa Franjo opisao one svećenike koji se ne boje uprljati ruke ili utrošiti vrijeme posjećujući obitelji, otvarajući vrata siromasima, brinući o bolesnima, ohrabrujući mlade, animirajući djecu ili strpljivo slušajući starije osobe.
Kardinal Kuharić bio je jedan od njih. Njegov stalni osmijeh na usnama bio je odraz unutarnjeg mira i snažne vjere u milosrdnu Božju ljubav.
Ne čudi da je 1989. godine osnovao Središnji odbor Caritasa koji će 1993. godine postati Hrvatski Caritas.
U ratnom vihoru neprestano se zalagao za mir i pozivao na oprost u razgovorima, potičući suživot i toleranciju, nije se bojao susretati se s predstavnicima islamske vjerske zajednice, kao i s pravoslavnim i evangeličkim biskupima – čak i onda kada je to moglo djelovati nepromišljeno ili, nekima, čak i pogrješno.
Papa Ivan Pavao II. u brzojavu sućuti koji je uputio zagrebačkom nadbiskupu i metropolitu Josipu Bozaniću povodom smrti kardinala Franje Kuharića, potvrdit će ovaj njegov profil pišući: ''On se, kako tijekom komunističkog režima tako i tijekom nedavnog razdoblja nacionalne povijesti obilježenog stradanjima, svim snagama zauzimao za obranu slobode i dostojanstva hrvatskog naroda, ujedinjujući blagu ljubav s čvrstom postojanošću pastira odgovornog za stado. Kao čovjek koji je bio potpuno posvećen evanđeoskoj zadaći, dao je dosljedno svjedočanstvo za Krista, neumorno ulijevajući pouzdanje i hrabrost vjernicima u vremenu teških kušnji kojima je bila izložena hrvatska zemlja.''
Duboki mislilac i dobar propovjednik, kardinal Kuharić doživljavan je kao čovjek bez trunke mržnje, uvijek potaknut misionarskim žarom, spreman iskoristiti najsuvremenija sredstva komunikacije, kao i ona najtradicionalnija, propovijedi, kako bi prenio svoju poruku pomirenja koju je narod rado slušao jer je shvaćao da propovijeda cijelim svojim bićem.
Tražeći u našim arhivima neke od njegovih neobjavljenih spisa ili pisama, čak i bez temeljita istraživanja, bio sam dirnut onim što je rekao u propovijedi kao posebni izaslanik Svetog Oca na proslavama koje su se održavale u marijanskom svetištu Zarvanycia, u Ukrajini. Citirao je odlomak iz govora svetog pape Ivana Pavla II. nakon križnog puta na Veliki petak 1994. godine, u kojem kaže:
''Predragi, ovo nam je zajednička zadaća: od Istoka do Zapada moramo zajedno reći: 'Ne evacuetur crux!' da se ne obeskrijepi križ Kristov, jer ako križ Kristov izgubi snagu, čovjek više nema korijena, nema perspektive: on je uništen! To je vapaj na kraju dvadesetog stoljeća. To je vapaj Rima, vapaj Moskve, vapaj Carigrada. To je vapaj cijelog kršćanstva: Sjeverne i Južne Amerike, Afrike, Azije, sviju. To je krik nove evangelizacije.''
Odgovarajući kardinalu Sodanu, koji mu je u Papino ime napisao pismo zahvale na kraju njegove ministerijalne službe, 19. rujna 1997., napisao je:
''Za svećenika sam zaređen 15. srpnja 1945. od zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca. Komunizam je tada bio na vlasti i započeo je progon Crkve. Na dan našeg ređenja naš nadbiskup nam je rekao: šaljem vas u krvavu kupelj. Tada nas je bilo zaređeno 22 svećenika, 15 dijecezanskih i 7 redovnika. Ova najava progona nas nije obeshrabrila. Naša snažna vjera jamčila nam je da će Isus Krist biti s nama jer smo mu se posvetili čvrstom vjerom. U svojoj službi svećenika i biskupa osjetio sam Božju pomoć i zaštitu. Nastojao sam, unatoč svojim slabostima, biti vjeran Isusu Kristu.
Nitko od zaređenih te godine nije zanijekao svoju privrženost Isusu Kristu. S pravom smo osjećali posebnu Božju zaštitu tijekom progona i znali smo da je to bila zasluga posebnog zagovora Majke Božje.''
Neka ova dva studijska dana istaknu lik dobrog pastira, kardinala Kuharića, kako bi on i nadalje unosio svjetlo u današnju Crkvu koja treba biti, kao i Crkva njegova vremena, svjetionik u tami čovječanstva.
