Preminuo Juraj Lokmer, istaknuti čuvar i promicatelj hrvatske baštine

Juraj Lokmer, kemijski tehnolog, knjižničar i kulturni radnik, rodio se u Senju 1. travnja 1947. godine. Osnovnu školu polazio je u Senju, a gimnaziju u Senju i Crikvenici. Diplomirao je na Tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je studirao preradu nafte i petrokemijske procese. Specijalizirao je kontrolu i transport tekućih tereta tijekom 1972. godine u Belgiji i Nizozemskoj. Tijekom sedamdesetih godina radio je na razvojnim programima INA Rafinerija Rijeka, pripremajući izgradnju DINA Petrokemija na Krku i uopće razvoj organske petrokemijske proizvodnje u Hrvatskoj.  

Od djetinjstva zagledan u senjsku povijesnu i kulturnu baštinu, intenzivno se od gimnazijskih dana bavio proučavanjem hrvatske i europske povijesti, posebno senjske kulturne baštine. Godine 1978. sa suprugom Filom Bekavac započeo je uređenje i inventarizaciju Knjižnice biskupija senjske i modruške u Senju, koja je na osnovu tih radova 1989. godine zaštićena kao kulturno dobro. Istovremeno surađuje s Regionalnim zavodom za zaštitu spomenika na upotpunjavanju popisa inventara katedrale u Senju, a zajedno sa suprugom organizira, pronalazi donatore i sufinancira restauraciju 24 portreta senjsko-modruških biskupa, koji su u cijelosti restaurirani do 1986. godine.

Tu se već od samog početka rađa zamisao koju su sanjali 1971. godine mons. V. Kraljić i A. Glavičić, da se u zgradi ex Prpić – Okruša, gdje je bila smještena biskupijska knjižnica, arhiv, riznica i kameni spomenici, uredi stalna izložba senjske sakralne baštine poput SICU u Zadru. Uz potpuno povjerenje i preporuku crkvenih vlasti, uspostavlja kontakte sa zadarskim nadbiskupom i zadarskim gradskim vlastima u cilju iznalaženja modela suradnje tadašnjih gradskih vlasti u Senju i Crkve.

Nakon smrti mons. Kraljića zauzima se za dolazak u Senj na čelo biskupijskog arhiva i knjižnice mons. dr. Bogovića, tada profesora Visoke bogoslovne škole u Rijeci s kojim (i brojnim suradnicima) nastavlja projekt realizacije stalne izložbe, odnosno organiziranja muzejsko-galerijsko-znanstvene ustanove baštinskoga karaktera. Idejom i djelom vodi taj projekt, okuplja brojne suradnike koji omogućuju uređenje prostora, postavlja izložbu, organizira njezino svečano otvaranje. Ta izložba, odnosno ustanova, djeluje od 1995. godine pod imenom "Sakralna baština Senj". Od 1992. pa sve do 2000. godine predsjednik je Društva Senjana i prijatelja Senja SENIA u Rijeci, koje je tijekom tih godina aktivno okupljalo Senjane u Rijeci, iniciralo i realiziralo niz projekata i događanja.

Od 1995. do 2003. godine je ravnatelj Sveučilišne knjižnice Rijeka, u čijem je mandatu u potpunosti informatizirano djelovanja knjižnice i knjižnica uključena u elektronički hrvatski knjižnični sustav. Dva mandata je bio član hrvatskoga knjižničnoga vijeća. S Josipom Butković, profesorom. Pedagoškoga fakulteta (Likovne akademije) Sveučilišta u Rijeci, pokrenuo bijenalnu međunarodnu izložbu ex librisa u Rijeci, koja je postala zapažena likovno-kulturna manifestacija u svijetu (1996. – 2003.),  a 1999. godine je gostovala u Vijeću Europe u Strasbourgu. Posebnu pažnju posvećuje Izložbi Glagoljica i suradnji s akad. Brankom Fučićem s kojim organizira brojna predavanja i susrete, kao i sa srednjoškolskim profesorima, studentima, te različite izložbe i događanja. Obnavlja prostor Izložbe glagoljica i dopunjuje njezinu postavu s izlošcima – replikama novopronađenih glagoljskih spomenika. Godine 1999. za rad na području kulture odlikovan je Redom Zvijezde Danice s likom Marka Marulića. Godine 2001. objavljuje opsežni vodič – knjigu Izložba Glagoljica. Od 2002. godine intenzivno surađuje u Senjskome zborniku radovima iz područja senjske kulturne i povijesne baštine. Kao član Družbe Braće hrvatskoga zmaja, Stola u Rijeci, inicira i sudjeluje u priređivanju i izdavanju faksimila i kritičkoga izdanja djela Šimuna Kožičića Benje Od bitija redovničkoga knjižice, a 2011. i 2012. godine organizira prikupljanje faksimila starijih hrvatskih izdanja i literature o hrvatskome tiskarstvu, pismenosti i književnosti koje je ovaj Stol 2012. godine darovao i predao Gutenbergovu muzeju u Mainzu. Od 2012. godine sa suprugom koordinira i radi na projektu obrade starije knjižnične građe Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda. Od 1994. godine humanitarno djeluje kao član Bolničkoga i viteškoga vojničkog reda sv. Lazara Jeruzalemskoga.

1. Medalju iskovanu povodom 500. obljetnice tiskanja Senjskog misala Društvo Senjana i prijatelja Senja na čelu s J. Lokmerom dobili brojni uzvanici: predsjednik Tuđman, predsjednik Hrvatskog sabora Vlatko Pavletić, kardinal Kuharić, predsjednik HAZU-a, Knjižnica franjevaca konventualaca u Cresu koja čuva originalni primjerak misala..., a kasnije je medalju u ime Riječko-senjske nadbiskupije dobio papa Ivan Pavao II. Ostalo je još 28 medalja (?), te je J. Lokmer bio u pregovorima o donaciji s Maticom Hrvatskom i Gradom Senjom. Medalje bi se trebale dodjeljivati osobama koje se ističu u promociji glagoljice. Nadamo se da ćemo i nakon njegova preminuća uspješno dovršiti dogovor oko donacije.

2. Inicirao je obradu baštinske knjižnične građe u samostanima Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, te je uvidom u ogromno kulturno nacionalno i kršćansko bogatstvo u dogovoru s paterom Lucijem Jagecom nastojao da se na istom portalu nađu katalozi svefranjevačke knjižnične baštine, te ako je moguće, proširiti na baštinu Crkve u Hrvata, što bi u svijetu bio trajni živi svjetionik hrvatske nacionalne opstojnosti i kršćanske pripadnosti kroz stoljeća čime se mnogi, pa i europski narodi, ne mogu dičititi. Obrađene su sve inkunabule iz 16. st. te u većini samostana Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda gradivo 17. 18. st. Obrađene su sve inkunabule (jedna od većih zbirki u Hrvatskoj) samostana sv. Franje u Šibeniku i gotovo sijeli fond knjižnice samostana sv. Frane u Splitu (Franjevci konventualci).

3. Tijekom nabrojenih aktivnosti surađivao je i prijateljevao s brojnim uglednicima:
akademicima Mogušem, Vončinom, Bratulićem, akademkinjom Nazor, biskupima: M. Bogovićem, I. Devčićem, Z. Križićem, I. Petanjkom, T. Rogićem, I Šaškom, V. Županom, kardinalom Bozanićem te brojnim osobama iz akademskog, kulturnog, vjerskog miljea itd.

4. Radove je objavljivao u časoopisima i zbornicima: Senjski zbornik, Krčki zbornik,  Marulić, Croatica Christiana Periodica, Vijencu, Hrvatskom slovu, Glasu Koncila, Zvonima i dr.

5. Veći dio života posvetio je istražujući senjsku kulturnu baštinu te je, vidjevši da senjska katedrala nema lijepo ukrašeni evanđelistar, odlučio darovati okov u srebru evanđelistara katedrali. Za okov je pažljivo birao motive nastojeći povezati glagoljsku i staroslavensku baštinu i moderni izričaj. Okov je izradio akademski kipar Hrvoje Ljubić.