Pročitajte Papin govor na 7. kongresu poglavara svjetskih i tradicionalnih religija u Kazahstanu

Ulažimo u obrazovanje, a ne u naoružanje. Oslobodimo se reduktivnih i pogubnih shvaćanja koja vrijeđaju ime Božje, istaknuo je Papa. 

''Neka Svevišnji Bog nikada više ne bude talac volje ljudske moći, neka se vjerska sloboda, to neotuđivo pravo, zajamči posvuda i ne ograničava se samo na slobodu bogoslužja'', pozvao je Sveti Otac u svome govoru.

Papa je u dvorani sjedio pokraj predsjednika Kazahstana, Kassyma Jomarta K. Tokayeva, u ogromnoj, futurističkoj konferencijskoj dvorani s plavim tepihom Palače neovisnosti u Nur-Sultanu, gdje je u jutarnjim satima otvoren VII. kongres poglavara svjetskih i tradicionalnih religija. Središnja tema skupa uloga je vođa u duhovnom i društvenom razvoju svijeta u postpandemijskom dobu. Za okruglim stolom zajedno s Papom sjedili su imami i patrijarsi, rabini i budistički redovnici, muftije i diplomati te predstavnici međunarodnih organizacija: njih stotinjak, iz 50 zemalja. Prije otvaranja Kongresa pomolili su se zajedno, u tišini, svatko na svom jeziku i prema svom vjerovanju.

Obraćajući se na početku okupljenima riječima: ''Braćo i sestre'', Sveti Otac podsjetio je na ono bratstvo koje nas sve ujedinjuje, kao sinove i kćeri istoga Neba.

U ovoj zemlji kojom su putovale karavane, duž drevnog Puta svile na kojem su se isprepletale priče, ideje, vjere i nade, Papa je izrazio svoju želju za tu zemlju središnje Azije.

''Neka Kazahstan opet bude zemlja susreta između onih koji su udaljeni. Neka otvori novi put susreta, usredotočen na ljudske odnose: na poštovanje, na iskrenost dijaloga, na bitnu vrijednost svakog pojedinca, na suradnju; bratski put kako bismo zajedno kročili prema miru'', kazao je.

Papa Franjo rekao je da je kucnuo čas da se probudimo od onog fundamentalizma koji zagađuje i nagriza svako vjerovanje.

''Došlo je vrijeme da nam srce postane čisto i suosjećajno. No, kucnuo je čas i da se isključivo povijesnim knjigama prepusti diskurse koji su predugo, ovdje i drugdje, ulijevali podozrivost i prijezir prema vjeri, kao da je ona destabilizirajući faktor u modernom društvu'', istaknuo je Papa.

Podsjetio je kako je na ovim mjestima dobro poznato naslijeđe državnog ateizma, nametanog desetljećima, tog opresivnog mentaliteta kojem je sama upotreba riječi ‘religija’ stvarala neugodu. 

''Religije, zapravo, nisu problemi, već dio rješenja za skladniji suživot. Traženje transcendencije i sveta vrijednost bratstva mogu nadahnuti i rasvijetliti izbore koje treba učiniti u kontekstu geopolitičke, društvene, ekonomske, ekološke, ali, u korijenu, duhovne krize kroz koju prolaze mnoge današnje institucije, uključujući demokracije, ugrožavajući sigurnost i sklad među narodima. Stoga postoji potreba da religija 'odgovori na žeđ svijeta za mirom i žeđ za beskonačnim koja prebiva u srcu svakog čovjeka''', rekao je Papa u svome govoru na VII. kongresu poglavara svjetskih i tradicionalnih religija u Nur-Sultanu.

Bitan uvjet za to, međutim, vjerska je sloboda, kao temeljno, primarno i neotuđivo pravo koje se mora posvuda promicati i koje se ne može ograničiti samo na slobodu bogoslužja, smatra Papa.

''Braćo, sestre, mi smo slobodna stvorenja. Pravo je svake osobe javno svjedočiti svoju vjeru: predlagati ju bez nametanja. To je dobra praksa naviještanja, različita od prozelitizma i indoktrinacije, kojih su se svi pozvani kloniti'', rekao je Papa. 

Kazao je kako bi svođenje najvažnijeg životnog vjerovanja na privatnu sferu lišilo društvo golemog bogatstva. Pozvao je vođe svjetskih religija da razmišljaju o našoj ulozi u duhovnom i društvenom razvoju čovječanstva tijekom postpandemije.

U svom govoru Papa je istaknuo četiri globalna izazova za sadašnjost. Prvi je od njih pandemija: Covid-19 sve nas je stavio u ravnopravan položaj. Dao nam je shvatiti da, kako je rekao, mi nismo demijurzi, već smrtnici: svi smo se osjetili krhkima, svi potrebitima pomoći; nitko potpuno autonoman, nitko potpuno samodostatan. Sada, međutim, ne možemo protratiti potrebu za solidarnošću koju smo osjećali nastavljajući kao da se ništa nije dogodilo.

''Valja, dakle, paziti da se ne upadne u lažne pretpostavke svemoći potaknute tehničkim i gospodarskim napretkom, koji sam po sebi nije dovoljan. Treba biti na oprezu da ne upadnemo u zamke profita i dobiti, kao da su oni lijekovi za sve bolesti ili da podržavamo neodrživi razvoj koji ne poštuje ograničenja nametnuta stvaranjem. Ne smijemo isto tako dopustiti da nas umrtvi konzumerizam koji omamljuje, jer dobra su radi čovjeka, a ne čovjek radi dobara'', kazao je Sveti Otac.

U razdoblju nakon pandemije vjernici su pozvani na brigu, odnosno brinuti se za čovječanstvo u svim njegovim dimenzijama, postajući tvorci zajedništva. 

''A to u praksi znači slušati slabije, dati glas krhkima, širiti globalnu solidarnost koja se u prvom redu odnosi na one koji su najviše stradali od pandemije, koja je iznijela na vidjelo nepravičnost planetarnih nejednakosti. Upravo je siromaštvo to što omogućuje širenje epidemija i drugih velikih zala koja bujaju na tlu nevolja i nejednakosti'', upozorio je Papa. 

Kazao je da, sve dok bjesne nejednakosti i nepravde, ne će nestati virusa gorih od Covid-19: virusâ mržnje, nasilja, terorizma.

Drugi izazov, prema Papi, izazov je mira. Vođe religija desetljećima raspravljaju o tom pitanju, a ipak, napomenuo je Papa, vidimo da su naši dani još uvijek obilježeni pošastima rata, klimom ogorčenog sukoba, nesposobnošću da se učini korak unatrag i dopre do drugih.

''Kako možemo misliti da će ljudi našeg vremena, od kojih mnogi žive kao da Bog ne postoji, biti motivirani uključiti se u smjeran i odgovoran dijalog ako se velike religije, koje čine dušu tolikih kultura i tradicija, ne zalažu aktivno za mir?'' upitao je Papa.

Spominjući se užasa i pogrješaka prošlosti, Papa je pozvao da udružimo snage kako Svevišnji više nikada ne bi postao talac volje ljudske moći. 

''Bog je mir i On uvijek vodi do mira, nikada do rata. Stoga se moramo zalagati za promicanje i jačanje potrebe da se sukobe ne rješava neuvjerljivim razlozima sile, oružjem i prijetnjama, nego strpljivim susretom, dijalogom i pregovorima. Tako mir ne će biti krhak rezultat mukotrpnih pregovora, nego plod stalnog odgojnog djelovanja koje promiče snove o razvoju i budućnosti novih naraštaja. Ne ulažimo u naoružanje, nego u obrazovanje'', pozvao je Papa.

Treći je izazov bratsko prihvaćanje. 

''Danas je veliki napor prihvatiti ljudsko biće. Svakodnevno se odbacuje novorođenčad i djecu, migrante i starije osobe. Mnoga braća i sestre umiru žrtvovani na oltaru zarade, obavijeni svetogrdnim tamjanom ravnodušnosti. Ipak, svako je ljudsko biće sveto'', podsjetio je Sveti Otac.

Papa je podsjetio i na velika raseljavanja stanovništva, uzrokovana ratovima, siromaštvom, klimatskim promjenama, potragom za blagostanjem koje nam globalizirani svijet omogućuje upoznati, ali koje je često teško dostupno. Pred tim velikim egzodusom, napomenuo je Papa, nekako se instinktivno brani svoje stečene sigurnosti i zatvara vrata iz straha.

''Lakše je stranca osumnjičiti, optužiti ga i osuditi nego ga upoznati i razumjeti. Ali, naša je dužnost podsjetiti da nas Stvoritelj, koji bdije nad koracima svakog stvorenja, potiče da imamo pogled nalik Njegovu, pogled koji prepoznaje lice brata'', rekao je Sveti Otac.

Pozvao je sve prisutne na ponovno otkrivanje umijeća gostoprimstva, gostoljubivosti, suosjećanja.

''I učimo se stidjeti: dà, osjećati onaj zdravi sram koji proizlazi iz sažaljenja prema čovjeku koji pati, iz ganuća i čuđenja zbog njegova stanja, zbog njegove sudbine s kojom suosjećamo. To je put suosjećanja, koji nas čini više ljudima i više vjernicima'', kazao je.

Posljednji globalni izazov koji je Papa spomenuo očuvanje je zajedničkog doma, koji, kako je rekao, treba zaštititi od prevrtljivosti i logike dobitka, te sačuvati za buduće naraštaje. 

''Udružimo svoje napore i u tom posljednjem, ali ništa manje važnom izazovu. Virusi poput Covid-19, koji su, iako mikroskopski, sposobni uništiti velike ambicije napretka, često su povezani s narušenom ravnotežom, uglavnom našom zaslugom, s prirodom koja nas okružuje. Primjeri su nam pred očima: sječa šuma, ilegalna trgovina živim životinjama, intenzivna poljoprivreda… Mentalitet izrabljivanja taj je koji uništava kuću u kojoj živimo. I ne samo to: vodi potamnjivanju one religiozne vizije svijeta pune poštovanja koju je želio Stvoritelj. Kročimo naprijed zajedno kako bi put religija bio još više u znaku prijateljstva'', zaključio je Sveti Otac.

Dodao je spontanim riječima zahvalu Kazahstanu za trajni napor koji ulaže oko ujedinjavanja, poticanja dijaloga, sklapanja prijateljstva. 

''To je primjer koji Kazahstan daje svima nama, i mi ga moramo slijediti i podržati. Ne tražimo lažne pomirbene sinkretizme, nego svoje identitete držimo otvorenima za hrabrost drugosti, za bratski susret. Samo tako, u mračnim vremenima u kojima živimo, moći ćemo zračiti svjetlom našeg Stvoritelja'', kazao je na kraju papa Franjo.