Irena Sever Globan: "Film 'Konklava' sadrži odlično tlo za dobru unutarcrkvenu diskusiju"

Nedavno je u hrvatskim kinima premijerno prikazan film ''Konklava'' redatelja Edwarda Bergera. Film je u nekim katoličkim krugovima izazvao razne kontroverze, a pojedini su američki biskupi i svećenici vjernicima savjetovali da ga ne pogledaju. U još jednom izdanju Izdvojenog u goste voditeljici Tanji Maleš, ovog četvrtka, stigla je izv. prof. dr. sc. Irena Sever Globan s Hrvatskog katoličkog sveučilišta, znanstvenica koja je doktorirala na temu filma.

U emisiji se, između ostalog, osvrnula na spomenute 'cenzure' te je izrazila svoj stav o filmu. 

"Izrazit ću svoj osobni stav. Ja nikada ne bih nekome zabranila da nešto pogleda ili da bih nekome nešto naročito preporučivala. Meni je to oblik patroniziranja; u smislu da se stavljam iznad nekog i time želim istaknuti da znam više od te osobe i da ta osoba nije sposobna nešto pogledati te nakon toga, naprimjer, sačuvati svoju vjeru. Ne želim vjerovati da je to tako ili da ljudima stvarno nedostaje kritička svijest – u tolikoj mjeri da nešto ne bi smjeli pogledati. Tako da za zabrane apsolutno nisam i ne bih se složila s takvom strategijom ili takvim pristupom filmskoj umjetnosti. 

Pogledala sam film te ću na temelju toga izraziti svoje mišljenje o njemu. Prije nekoliko dana sam išla u kino i, s obzirom na sve ono što sam čula i što se pisalo o filmu, očekivala sam tijekom radnje taj kontroverzni dio koji bi trebao biti podloga savjetu da se film ne bi smio gledati. 

Međutim, moji dojmovi nakon gledanja su da je film izvrsno režiran. Režija Edvarda Bergera je izvrsna; od predivne fotografije, scenografije, glazbe pa do glume koja je uistinu fascinantna. Meni se film, s te estetske strane, jako svidio. Tema filma je izbor Pape, odnosno – konklava, a film je napravljen u žanru psihološkog trilera. Dakle, to nije biografski ili povijesni film koji dokumentarno obrađuje temu, već unosi i tu jednu dozu napetosti. Napetost je prisutna kroz cijeli film; a ono što sam primijetila je da film ni malo nije zlonamjeran, nisam primijetila namjeru redatelja da diskreditira Crkvu, vjernike ili kršćanstvo. Dapače, smatram da film sadrži odlično tlo za jednu jako dobru unutarcrkvenu diskusiju. 

Film otvara mnoge teme poput nekih naših unutarnjih sumnji i moralnih dvojbi s kojima se, vjerujem, svaki vjernik nekad susreće. Postavljaju se pitanja o našoj autentičnosti i vjerskom integritetu. Ono na što su redatelj i scenarist zapravo usmjerili svoju pažnju jest kritika na naše bolesne ambicije, našu želju za karijerizmom, želju za društvenim statusom... do te mjere da nam to postane važnije od vjere, od Božjeg naroda. 

Dakle, kada pastiri zaborave na svoju temeljnu funkciju, da vode brigu o duhovnosti onih kojima su zapravo povjereni i kada se fokus stavi na borbu između konzervativaca i liberala, kako se nazivaju u Crkvi... i kada i tu prevlada ta želja za moći. 

U filmu imamo niz pozitivnih likova. Kardinal Thomas Lawrence je, recimo, izuzetno pozitivan lik; junak, heroj – rekla bih čak da je primjer moralne vertikale koja vodi konklave. Zadužen je za organiziranje konklave i uistinu nastoji uvidjeti što je istina te razabrati koji će papa uistinu voditi Crkvu u suvremenom svijetu te dati narodu ono što mu je sada uistinu potrebno, Papa koji ne gleda na sebe nego uistinu i na druge. 

Dok sam gledala film, sjetila sam se i apostolske pobudnice pape Franje 'Evangelii Gaudium' gdje on piše o duhovnoj svjetovnosti. Tamo upozorava na činjenicu da bi naša, današnja, duhovnost mogla postati zapravo presvjetovna u smislu da više razmišljamo o tome kako steći moć i ugled, čak i u crkvenim institucijama, nego da vodimo brigu o pravoj, onoj istinskoj, kršćanskoj duhovnosti. Primjećujem da film upravo propitkuje baš to", zaključila je profesorica Sever Globan. 

Cijelu emisiju pogledajte ovdje.