Proslava sakramenta Svete potvrde na Svetom Duhu

Tijekom trodnevnice za pripremu sakramenta Svete potvrde mladi krizmanici slavili su uz moljenje krunice, euharistijsko slavlje i susret mladih te se na taj način pripremali za ovaj važan dan. Prvi dan trodnevnice predslavio je fra Filip Pušić, drugi fra Stjepan Brčina, a treći župnik, fra Ivan M. Lotar.

Krizmanici su se za ovaj dan pripremali marljivo. Ove pastoralne godine u župama na Svetom Duhu priprave za sakrament Svete potvrde započele su na jedan malo drukčiji način.

"Umjesto klasičnoga, frontalnog podučavanja, odlučili smo se na pripravu putem devet tematskih skupina u suradnji sa stručnjacima vjernicima laicima iz pojedinih područja: volonterska, digitalna, debata i govorništvo, knjiga i film, biblijsko-molitvena, sportska, umjetnička, zbor mladih i zajednica ministranata. Tematske skupine krizmanicima su  pomogle aktivnije se uključiti u život župne zajednice i jasnije osjetiti puls Crkve, kako bi doista u svjetlu kršćanskoga zajedništva doživjeli puninu različitosti darova Duha Svetoga. Vjerujemo kako će ovaj način priprave osigurati i ostanak naših krizmanika u krilu majke Crkve. Nakon priprave po tematskim skupinama uslijedio je usmeni ispit u prisutnosti jednog svećenika, volontera laika te roditelja kako bi svi imali jednak uvid u vjersko znanje djece koje je jedno od nužnih preduvjeta za primanje sakramenta", kazao je župnik i rektor, fra Ivan Marija Lotar. 

Slavlje Potvrde liturgijskim je pjevanjem uveličao župni zbor ''Tomislav Talan'' na čelu s orguljašem Milanom Hibšerom i dirigentom Goranom Jerkovićem, a svečanu asisistenciju odgajanici na čelu s ceremonijarima, župnim vikarom, fra Filipom Pušićem i postulantom Lukom Vragovićem.

Duh Sveti pripravlja za sakramente Božjom riječju i vjerom koja prihvaća riječ u dobro raspoloženim srcima. Tako sakramenti učvršćuju i izražavaju vjeru. Krizmanici su pokazali svoju vjeru i predanost. Njihova Sveta potvrda njihovom nazočnošću naznačuje početak novog poglavlja u njihovim mladim životima koji su ispunjeni vjerom, ljubavlju, mudrošću i blagoslovom Crkve.

Sakrament je krizmanicima podijelio prečasni Jakov Rađa, povjerenik za duhovna zvanja Zagrebačke nadbiskupije.

"Od svega srca zahvaljujemo svima koji su na bilo koji način doprinijeli da ovo slavlje protekne u svečanom ozračju, a podsjećamo da slavlje Prve pričesti i Potvrde možete pogledati na YouTube kanalu Bazilike. Na poseban način ističemo kako je ove godine sakrament Svete potvrde primio i naš sjemeništarac Franjo Križanac i to u svojoj rodnoj župi sv. Nikole biskupa u Vinkovcima odakle i dolazi. Slavlju su nazočili naši odgajanici na čelu s odgojiteljem, fra Zvonimirom Pervanom i duhovnikom, fra Vladimirom Vidovićem. Sakrament je u Vinkovcima udijelio pomoćni biskup đakovačko-osječki, mons. Ivan Ćurić", dodao je fra Ivan. 

Zbog velikoga interesa, homiliju predslavitelja, preč. Rađe, prenosimo u cijelosti.

Dragi krizmanici, kumovi, dragi roditelji, draga braćo i sestre, na početku vas sve pozdravljam u ime našeg nadbiskupa, monsinjora Dražena Kutleše čiji sam danas ovdje delegat.

U središtu današnjega slavlja je treća božanska Osoba, Duh Sveti. Za Duha Svetoga obično se kaže da je On zaboravljeni rođak u Presvetome Trojstvu. O Njemu znamo tako malo i pitamo se – zašto? Najljepši odgovor koji možemo dati na to pitanje jest taj što je Duh Sveti Ljubav.  Ljubav nikad ne govori o sebi, nego uvijek stavlja u središte one čija je to ljubav. Duh je ljubav Oca i ljubav Sina. I zato Duh Sveti govori o njima, a ne o sebi.

I tako ujedno dolazimo do prvog dara koji ima čovjek koji ima Duha Svetoga. Ne, taj čovjek ne postaje nužno bolji. Ne, taj čovjek nije pobijedio sve svoje slabosti. Ne, taj čovjek nije sve svoje grijehe uspio svladati, nego taj čovjek ima nešto drugo. Kad čovjek ima Duha Svetoga, on se osjeća voljenim. Voljenim od Boga. A to nije nešto sporedno u životu jer čovjek koji je voljen onaj je čovjek koji ima kičmu, čovjek koji se ne savija pred izazovima, čovjek koji zna tko je. Nema ništa ljepše od toga. I to je ono što nam Duh Sveti želi dati, a na poseban način našim krizmanicima danas: da se uvijek osjećaju voljenima, da nikad ne žive kao siročad, nego da uvijek žive kao sinovi i kćeri. Jer Duh Sveti jest Duh Isusa Krista i kad imamo Duha Svetoga u sebi, onda stojiš pred Bogom kao Isus Krist. Pun radosti, pun zahvalnosti.

I naš kršćanski život sačinjen je od tri sakramenta. Prvi sakrament je sakrament Krštenja koji smo uglavnom primili kao djeca i u tom sakramentu pronalazimo odgovor na pitanje tko smo mi: djeca Božja.

Zatim je tu sakrament Svete potvrde koji odgovara na pitanje kršćaninu: ''A što treba činiti?'' Treba svjedočiti Krista, biti Njegovo tijelo u ovome svijetu i u Crkvi.

I onda dolazi treći sakrament, a to je Euharistija koja odgovara na pitanje: ''A gdje ću naći hranu za takvo djelovanje koja će me osnažiti da mogu biti Kristovo tijelo u svijetu?'' Zato imamo Euharistiju, sakrament koji se najčešće ponavlja u životu kršćana, kako bismo mogli vršiti svoje poslanje.

Eto, malo po malo dolazimo do toga tko je Duh Sveti, kako se kršćaninpm postaje, a ne rađa. No, kako najbolje možemo nešto reći o Duhu Svetome i pepoznati Njegovo djelovanje jesu Njegova djela u nama, Njegovi darovi. Rekli smo koji je onaj, možemo reći, početni dar, a to je da se čovjek osjeća voljenim. No, to nije jedini dar koji nam On daje. Imamo još drugih sedam darova Duha Svetoga koji se posebno i danas našim krizmanicima daju kad primaju sakrament Potvrde.

Najmanji od tih darova je dar straha Božjega. To je najmanji dar, a opet, iznimno koristan. Zato što, kad imaš strah Božji, onda imaš jednu važnu stvar, a to je osjećaj za opasnosti u životu. Znaš dvije važne stvari: koliko si krhak i koliko su drugi krhki. Kako lako možeš povrijediti sebe i kako lako možeš povrijediti druge. To je ono što nam je više puta u životu nedostajalo. Kamo sreće da smo uvijek imali taj dar! Suprotno od dara straha Božjega je grijeh neumjerenosti. To su oni koji nisu svjesni svoje krhkosti. To su oni koji u sebe trpaju sve. To su oni koji štete sebi, zato što nemaju to poštovanje i strah da mogu povrijediti sebe i druge i to vrlo lako. To je kao da imaš automobil bez kočnica. Eto, to je strah Božji.

Drugo što ti daje Duh Sveti kad dođe u tvoj život jest dar pobožnosti. Dar pobožnosti obilježen je zahvalnošću prema Bogu. To ima osoba koja cijelo vrijeme misli: ''O, Bože, kako si bio strpljiv sa mnom!'' To je osoba koja je duboko svjesna svojih darova, svojih talenata, koja na svoj život gleda kao na dar, koja ima iskustvo, znanje, da Bog s nama nikad nije postupao po našim grijesima. Suprotno od tog dara pobožnosti je grijeh srditosti ili grijeh nepraštanja. To su ljudi koji ne puštaju išta da prođe nekažnjeno i koji na svaku uvredu odgovaraju uvredom. To su oni koji na svaku provokaciju moraju odgovoriti i nikad ne mogu zaspati navečer a da im osobna računica nije u plusu. 

Dar pobožnosti obilježava zahvalnost.

Treći dar Duha Svetoga je dar znanja. To ne znači postati kao Einstein. Crkva dar znanja definira krjepošću po kojoj stvari promatramo kroz posljednju svrhu koju imaju. Ili prevedeno: to znači biti dubokom, a ne površnom osobom. Kako je lijepo promatrati život u njegovoj dubini. I još ljepše, imati prijatelja koji je takav. Suprotno od dara znanja je grijeh bludnosti, zato što je bludna ona osoba koja drugoga čovjeka, drugu osobu, gleda površno: kao predmet; objekt kojega može koristiti za sebe, za svoj užitak. Nasuprot tome je taj dar znanja po kojemu spoznaješ dubinu stvari. Promatraš stvari ne površno, nego prema tome kamo su te stvari usmjerene. Vidite, malo po malo, kako ti darovi dolaze, kako postaju sve ozbiljniji, sve važniji, sve ljepši.

Dolazimo do dara savjeta. Dar savjeta ti treba onda kad donosimo odluke. Kad ih donosimo, imamo jednoga velikoga neprijatelja, a to je škrtost. Naime, čovjek koji sigurno ne može donijeti niti jednu odluku je čovjek koji ne želi ništa izgubiti jer svaka odluka u životu je odluka za nešto. A to znači da puno toga ostavljaš. I čovjek koji ne zna gubiti je čovjek koji ne može odlučivati, a tko ne zna odlučivati, ne zna živjeti jer je život neprestano donošenje odluka. I zato ti treba dar savjeta koji je u svojoj biti dar slobode. Slobode od stvari, slobode od tuđih očekivanja. Tako možeš biti slobodan i donositi odluke u svome životu u skladu s onim što je uistinu najbolje prema daru znanja koji je onaj koji sve usmjeruje prema svojoj posljednjoj svrsi.

Vama je jako potreban dar savjeta jer pred su vama velike odluke. Morate biti slobodni. Slobodni izabrati jedno i pustiti sve drugo i slobodni biti bez brige u odnosu na očekivanja drugih. Najbolji put da 'zezneš' odluku jest robovati tuđim očekivanjima.

Nakon toga dolazimo do jako važnoga dara, a to je dar jakosti. Dar jakosti ti treba napose onda kada je u životu teško. Kada je teško, treba ti jakost. Dar jakosti ti pomaže da i u teškoj životnoj situaciji imaš ovakve misli: ''Bože moj, zašto ne? Zašto ne bi moj život bio posut i teškoćama?'' Može li čovjek ostvariti bilo što veliko u životu: u obrazovanju, u sportu, u obitelji, s prijateljima, ako odbija teškoće? Kako ćeš? Nema ništa ozbiljno što možeš napraviti ako misliš da su teškoće višak. Zanimljivo je koji je grijeh suprotan daru jakosti, a to je grijeh lijenosti. Misliš: kako? Kakve veze ima lijenost s jakošću? Ima! Jer vidite, samo je jednom Isus nekome rekao ''Ti si lijen.'' To se dogodilo u prispodobi o talentima koji je posljednji sluga jedan i jedini talent koji je dobio, zakopao. I kad se gospodar vratio, onda mu je rekao: ''Evo ti tvoje. Pobojah se tebe, Gospodaru. Znadoh da si strog čovjek koji žanje gdje nije sijao, kupi gdje nije vijao. Pobojah se, stoga, i sakrih ovaj talent tvoj pod zemlju. Evo, vraćam ti ga. Neoplođen.'' Kaže mu Gospodar: ''Slugo zli i lijeni.'' Zašto je lijen? Zato što ništa nije napravio. A zašto ništa nije napravio? Pa, prije je rekao zašto ništa nije napravio. Prvo zato što taj talent nije doživio kao da je njemu dan, nego je rekao: ''Evo ti tvoje.'', i drugo, jer je rekao: ''Znadoh te, Gospodaru. Ti si onaj koji žanje gdje nije sijao i kupi gdje nije vijao.'' Drugim riječima, ima negativno, loše mišljenje o Gospodaru. Ono što nas najviše obeshrabruje jest kada u životu imamo loše mišljenje o Bogu. Mislimo: ''Pa, zašto baš ja, zašto baš meni? Zašto je Bog to baš u mome životu dopustio?'' i onda se zatvaramo, ne činimo ništa jer mislimo da je Bog nepravedan i zao, onaj koji žanje gdje nije sijao, kupi gdje nije vijao, i sakrijemo se. Eto što je jakost. Jakost je da, kada ti je teško, misliš o Bogu dobro. Ne kao o onome koji žanje gdje nije sijao, kupi gdje nije vijao, nego kao o onome koji i teškoće okreće na dobro. Kako bismo ustajali i rasli, produbljivali svoju dušu te malo po malo postajali sve plemenitijima i postajali boljim ljudima, boljim kršćanima. To je dar jakosti. Kad dođe problem, kažeš: ''A zašto ne?''

Dolazimo do dara razuma. Intelekta. Dvije latinske riječi, 'intus', 'legere' ili 'intus', 'ligare'. 'Čitati unutra' i 'povezivati unutra'. Drugim riječima, dar razuma ima ona osoba koja zna čitati iznutra. To je ona osoba kojoj ne trebaš reći sve što osjećaš jer te vidi i već zna. A tko to ima? Napose majke i očevi. Njima ne trebaš puno toga tumačiti; vide te i već znaju što je. A znaš zašto to mogu? Jer te vole. Onaj koji te voli, taj te poznaje u srcu. Taj te čita iznutra, povezuje stvari, sve mu je jasno i ako nešto kažeš. Suprotno od dara razuma je grijeh zavisti. Kad drugoga ne gledaš s ljubavlju, nego ga gledaš ko rivala. Gledaš ga kao osobu koja ti je prijetnja. Vidite, ako želite voljeti nekoga u životu, sigurno vam treba dar razuma koji razumije tvoje potrebe, koji te čita unutra i to zato što te voli.

Dar razuma je dar ljubavi. Da biste mogli ljubiti, potreban vam je najveći od svih darova, sedmi dar koji stječemo cijeli život, a to je dar mudrosti. Dar mudrosti najveći je dar jer je to dar malenosti. Tko ne zna biti malen, taj ne može ljubiti, nikoga ne razumije, ne može izgubiti u životu ništa, pa i ne donosi odluke. To je čovjek koji se u teškoćama izgubi, misli 'šta je ovo', to je čovjek koji nema osjećaj za opasnosti, koji povrijedi drugoga i sebe vrlo lako. Najvažniji dar koji sve sažima je dar mudrosti, dar malenosti. To je čovjek koji stoji pred Bogom svjestan da je malen, da je Bog velik, ali da taj veliki Bog ima ljubavi za sve nas. Da samo Bog zna tko smo mi. To je čovjek koji se ne obeshrabruje jer ne prezire svoje slabosti, nego korača dan po dan svjestan da je sve korisno u službi toga da postanemo mali. I zapravo ovdje gdje se nalazimo, u bazilici svetoga Antuna, vidimo jednoga svetca koji u rukama drži Isusa i zapravo nam time pokazuje: ''Vidiš koji je put? Put malenosti'' – kaže nam sveti Antun. E sad, dragi krizmanici, naravno da je suprotno od dara mudrosti grijeh oholosti. To su oni umišljeno veliki i napuhnuti ljudi koji, u biti, ne uživaju u životu jer se sve vrti oko njih. No, zamislite na trenutak ovo: da nađete sebi muža ili ženu, vi krizmanici. Nije to tako još blizu, ali, recimo. Zamisli da nađeš muža ili ženu koje je strah povrijediti te, zahvalni zbog darova koje imaju, gledaju na stvari duboko, znaju donositi odluke, u problemima su čvsti, razumiju te jer te ljube i maleni su i neopterećeni sobom jer su mudri. Kakav prekrasan život! I kakvi prekrasni ljudi! Daj nam takvih prijatelja. Daj nam takve supružnike. Daj nam takve krizmanike. Daj nam takve političare. Takvi ljudi su potrebni ovoj zemlji: slobodni ljudi, nenavezani ljudi, maleni ljudi. I zato se, dragi krizmanici, danas podjeljuje sakrament po kojem vi primate ove darove.

Daje vam se punina darova Duha Svetoga, ponajprije za vaše poslanje koje ćete u životu vršiti. Stariji, koji su već primili krizmu, kažu: ''Pa, lijepo je to, a gdje je to kod mene, ti darovi?'' Imaš ih! Pogotovo u onome što je iznimno važno u tvome životu. Za tvoj poziv oca, majke, brata, sestre, najboljeg prijatelja. Za ono bitno itekako djeluje. A o nama, braćo i sestre, ovisi hoćemo li se tim darovima otvoriti, hoće li oni od maloga plamićka postati velika vatra u našem životu…

Neka nam dragi Bog dade milost da nikada ne zaboravimo darove koje nam je On dao; darove koji su vječni, neprolazni, uvijek tu. I nek nam dade milost slobode da se možemo otvarati tim darovima u životu kako bi malo po malo naš život bio preobražen u predivan život ljubavi i zajedništva s drugima kako bismo proživjeli ovaj život oslonjeni na Duha Svetoga koji nam je u sakramentima dan. Tako neka bude. Amen.