S. Ana Begić: 'Božje je milosrđe neograničeno'
Crkva se danas spominje pape milosrđa, sv. Ivana Pavla II. Taj veliki papa čitav je svijet posvetio Božjemu milosrđu i čovjeka je pozvao na pouzdanje u svemoguću Božju ljubav i molitveni usklik vjere: 'Isuse, uzdam se u Tebe!'
U večerašnjoj emisiji govorili smo o Božjemu milosrđu na kojemu počiva život Crkve. Gošća emisije bila je doc. dr. sc., s. Ana Begić, koja je ispričala svoje iskustvo Božjeg milosrđa, ali i susreta s papom Ivanom Pavlom II.
– Sveti Ivan Pavao II. obilježio je moj redovnički život. Doživljavam ga kao čovjeka koji je bio blizak čovjeku, kao nekoga tko je ljubio Boga i čovjeka iznad svega. Upravo zato smatram da je on taj koji je pokrenuo govor o Božjemu milosrđu. Rekla bih da je nama Božje milosrđe nedostižno, jer Bog je toliko milosrdan da ljudskim umom ne možemo ni dokučiti koliko je Njegovo milosrđe, jer ono je neograničeno. Svetog Ivana Pavla II. prvi sam put izbliza vidjela kad smo bili u Solinu, i to baš na početku mog redovničkog života. Ono što me je posebno oduševilo, kada sam bila na tom susretu mladih, jest kad je zapjevao: 'Rajska Djevo, Kraljice Hrvata'. Htjela sam još jednom biti blizu tog današnjeg svetca. Nakon toga Boga mi je dao priliku da mogu otići u Rim i biti prisutna na njegovu sprovodu. Budući da su se slijevale kolone ljudi koji su vlakom putovali od Venecije do Rima, tolika je bila gužva da smo cijelu noć sjedili po hodnicima u vagonima. Kad smo stigli tamo, dogodilo se to Božje milosrđe, kad sam uspjela doći do odra izravno iz vlaka, što je veoma teško. Kad sam došla ispred tijela, tamošnji gardist kazao mi je da moram ići dalje jer je bilo mnogo ljudi. U tom trenutku rekla sam mu: 'Molim vas, još samo malo'. On me je pustio i ja sam uspjela izmoliti cijelu krunicu Božjeg milosrđa. Upravo kroz to iskustvo uspjela sam doživjeti to Božje milosrđe – kazala je s. Ana.
– Ivan Pavao II. bio je čovjek radosti i nosio je tu radost i u svojoj starosti. Kad smo ga viđali kao starca koji je bio nemoćan, uvijek je prenosio tu radost. Ono što je meni posebno drago jest, što je rekao u svojoj prvoj homiliji, nakon njegova proglašenja Svetim Ocem 1978., da se ne bojimo otvoriti vrata Kristu. To otvaranje vrata Kristu upravo je otvaranje vrata Božjemu milosrđu. Mislim da je već time započeo njegov pontifikalni život kao pape s obzirom na Božje milosrđe. A gesta koja mi je posebno draga jest odnos s djecom. Nikad nije odbio ni jedno dijete, kao ni sadašnji papa Franjo.
– Posebno mi se svidjela i ta njegova ljudska strana. On je bio glumac. U jednom trenutku, kad su osobe iz cirkusa došle nastupati ispred njega, on se radovao i veselio. Imenovanjem pape nije izgubio tu ljudsku crtu koju mu je Bog darovao. I taj izražaj njegove radosti i geste posebno su mi se svidjeli kad je u bazilici sv. Petra u Rimu zagrlio majku Tereziju. U jednom trenutku grlilo se dvoje svetaca, kojem smo i mi nazočili. To mi govori mnogo toga i dandanas – istaknula je s. Ana.
