Sedmi utorak sv. Antunu na Svetom Duhu

Na početku propovijedi, fra Zvonimir je govorio nazočnima o 1220. godini, u kojoj su, relikvije petorice franjevaca mučenika prispjele u opatiju Svetoga Križa u kojoj je djelovao redovnik Ferdinand – u svijetu poznat kao sv. Antun Padovanski.

''Suprotno mišljenju progonitelja i onih koji stvaraju otpor Evanđelju, mučeništvo za Krista uvijek snažno odjekne – štoviše, ono je propovijed i navještaj koji se trajno usijeca u srca ljudi. Tako je i mučenička smrt petorice franjevaca djelovala na Ferdinanda, koji ih je vjerojatno susreo još za života dok su bili u prolazu prema Maroku i usput propovijedali. U njemu se probudila želja da i sam pođe u daleke krajeve i bude misionar te, ako treba, da i svoj život položi za Krista'', rekao je fra Zvonimir.

Oduševljen sljedbenicima sv. Franje, ''postao je Ferdinand, svjestan poziva da mirni život u augustinskoj opatiji treba zamijeniti neizvjesnijim životom kao sljedbenik Franje iz Asiza. Tu životnu promjenu obilježila je i promjena imena. Ferdinand uzima ime Antun'', istaknuo je predslavitelj.

Afrika je trebala biti prva misionarska postaja sv. Antuna, no nepredvidive okolnosti 'učinile su da završi na sjeveru Italije, ''gdje je ostavio neizbrisiv trag (…) Antun je tek kasnije postao svjestan kako je plan da ide u Maroko bio njegov plan, koji Bog nije tek tako odbacio nego ga je iskoristio na svoj način da usmjeri Antunov život po svojoj volji. Bog je maštovit i uvijek pronađe način kako usmjeriti naše životne rute'', poručio je fra Zvonimir.

Osvrćući se na sv. Marka evanđelista, čiji se blagdan u Crkvi slavi 25. travnja, predslavitelj je istaknuo kako je kršćansku zajednicu kojoj je Marko pripadao obilježavala vjera u Božju providnost i zajedništvo. ''Marko je o zajedništvu učio i stekao iskustvo i u obitelji. Po svoj prilici njegova je majka okupljala kršćane u svojoj kući u Jeruzalemu i pružala im sklonište, osobito za vrijeme Petrova utamničeništva.

Obitelji su kolijevka zajedništva. Ondje se učimo bratski dijeliti i živjeti. U obitelji se razvija naš kršćanski poziv na zajedništvo'', rekao je propovjednik.

''Bratstvo i ta dimenzija zajedništva odigrala je iznimno važnu ulogu i u životu sv. Antuna. To je ga privuklo u franjevački red. Neizbrisivi trag u njegovu mladom srcu ostavila su petorica fratara mučenika koji su zajedno krenuli u misiju u Maroko. To bratstvo i zajedništvo već je samo po sebi svjedočanstvo. Ono je propovijed bez ijedne izrečene riječi'', kazao je.

Napomenuo je fra Zvonimir kako Bog koji je u sebi zajedništvo želi sklad zajedništva proširiti na čovjeka. ''U današnjem svijetu, gdje do izražaja dolaze narušeni odnosi među pojednicima i narodima, zatim samodostatnost, gramzivost, autoreferencijalnost i gledanje drugoga ispod oka kao konkurenta, važno je da kao kršćani svjedočimo radost i ljepotu zajedništva.

To treba biti popraćeno i riječju, propovijedanjem na koje smo pozvani ne samo mi svećenici nego svi kršćani. Svi moramo u svom srcu gajiti revnost u naviještanju. Ne smijemo ostati tek pasivni slušatelji i promatrači. To nije kršćanski. Kršćanin je onaj koji izlazi, i to izlazi u susret drugome (ili drugima), izlazi kako bi gradio zajedništvo koje je bitna karakteristika kršćanstva i kršćanskog naviještaja. Crpeći snagu u Bogu koji je zajedništvo triju Osoba, izgrađujemo naše kršćanske zajednice i tu ljepotu i radost zajedništva želimo podijeliti s drugima. To je naše poslanje'', istaknuo je fra Zvonimir.

Osvrćući se misionarsko djelovanje sv. Marka i sv. Antuna koji su napustili svoj komfor kako bi navijestili Krista, predslavitelj je nazočnima poručio da su i oni pozvani na 'misionarski izlazak'. ''Kako piše papa Franjo u svojoj programatskoj apostolskoj pobudnici 'Evangeli gaudium'. Radost Evanđelja je za sve, ne samo za nas. Ne isključuje nikoga, ali baš nikoga'', kazao je.

''Pođite po svem svijetu, propovijedajte Evanđelje svemu stvorenju poziv je da izobilje ljubavi koje primamo ne zadržavamo za sebe, nego prelijevamo na druge: u svojoj obitelji, zajednici, kvartu, u župi, kolegama na poslu, svima koje nam Bog šalje na životni put.

Propovijedati Kristovu ljubav znači doprijeti do periferija, kao i do najokorjelijih ljudskih srdaca, jer poruka ljubavi je razumljiva i kadra je mijenjati ljudska srca i ozdravljati i pojedinca i društvo'', kazao je predslavitelj okupljenima.

''Okupljajući se već godinama na ovoj pobožnosti trinaest utoraka sv. Antunu, također odgovaramo na Isusov poziv i poslanje da propovijedamo i evangeliziramo jer je i sam dolazak u svetište, sudjelovanje u pučkoj pobožnosti i pozivanje drugih da u tome sudjeluju evangelizacijski čin, kako piše papa Franjo u već spomenutoj apostolskoj pobudnici'', rekao je propovjednik.

''Neka nas u našem kršćanskom rastu i sazrijevanju, u našem zajedništvu i naviještanju Božje ljubavi prati zagovor sv. Marka kojeg danas slavimo i sv. Antuna kojemu se ovdje neprestano utječemo. Oni su se odazvali Isusovu pozivu i tako nam pokazali put. Odazovimo se i mi pozivu da naviještajmo ljubav Božju svemu stvorenju, a Bog će nas, poput sv. Antuna, providonosno voditi i ne će nam uskratiti svoju pomoć'', zaključio je fra Zvonimir.

Uz njega, Misu su suslavili domaći župni upravitelj i rektor bazilike, fra Ivan Marija Lotar, te voditelj Pučke kuhinje na zagrebačkom Svetom Duhu, fra Vladimir Vidović. Misu na osmi utorak sv. Antunu, 2. svibnja, predslavit će definitor i tajnik Hrvatske provincije svetog Jeronima franjevaca konventualaca, fra Zaltko Vlahek.