Sesvećani hodočastili sv. Josipu
U sklopu Velike pobožnosti sv. Josipu, 30. ožujka u svetčevu nacionalnom svetištu u Karlovcu misno slavlje predslavio je vlč. Leopold Ćurčić, župni vikar u župi Svih Svetih u Sesvetama, a vjeru je svjedočio član sesvetskog zbora mladih Mario Krajačić.
Srijedu posvećenu svetom Josipu molitvom i pjesmom ispunili su, uz brojene Josipove štovatelje, članovi zbora mladih iz Sesveta, vođeni Zrinkom Perić.
U homiliji, vlč. Ćurčić, tumačeći pročitano Evanđelje, zapitao se kako će to biti na posljednjem sudu jednom kad umremo, kakav će biti i tko je veliki sudac koji nam sudi te hoće li naša dobra djela biti jača od zlih? Ponudio je i odgovor kako nema nekog mjerenja, već je Krist sudac, zapravo mjerilo i kriterij. Ako smo pristali uz Njega, ako smo Njegovi prijatelji, imamo život vječni; ako smo ga odbili u svom životu, onda idemo u propast. Nadalje, težište nije na našim djelima, nego na vjeri – prijateljstvu s Kristom. Istina, to se prijateljstvo gradi i dobrim djelima. Ali, ne samo tako. Zato naše iskreno kajanje može pokriti mnogo grijeha. Grješni jesmo, tu nema spora. Ali, kajanjem molimo Boga da naše grijehe očisti, opere, da ih nema više, pojasnio je.
Nadalje, sudac je, zapravo, čovjek sam sebi. Svojom vjerom, svojim odnosom prema Kristu, on sam sebe određuje i bira put. Dakle, odluka je u našim rukama: hoćemo li s Kristom pa u raj, ili ćemo bez Krista pa u propast vječnu. I treće, krivo je misliti da se sve ovo događa nakon smrti. Ne. Ivanovo evanđelje konstantno to daje do znanja. Ivan naglašava da se događaju, sada, i ovdje i svakodnevno. I zato je već sada, ova korizma, pravo vrijeme za kajanje i za obraćenje. Nemojte ju potratiti. Ispovijed, pokora, djela milosrđa, križni put, neka budu naše duhovne aktivnosti kao naše opredjeljenje za Krista, kazao je između ostalog vlč. Ćurčić te ustvrdio kako je sveti Josip čovjek koji je za svoga života sam sebi presudio, odnosno odlučio se za Krista, vrlo jasno i jednoznačno.
Pri kraju misnog slavlja vjeru je posvjedočio Mario Krajačić, suprug i otac troje djece koji je u braku osamnaest godina. U župnom zboru mladih u Sesvetama svira kahon, a po struci je programer. U župi je i član muške zajednice svetog Josipa, osnovane prije godinu dana na poticaj župnika, vlč. Marija Miglesa. Članovi spomenute muške zajednice svake srijede mole krunicu svetog Josipa te se trude upravo kao muškarci malo više angažirati u duhovnom i pastoralnom životu župe. Uistinu je lijepo vidjeti muškarce kako mole krunicu, kazao je predstavljajući se Mario Krajačić, te nastavio: moj najstariji sin nosi ime Josip; nadalje, sveti Josip je zasigurno bio ‘velika faca’ kad ga je Bog odabrao da mu čuva sina. Sveti Josip jest uzor očinstva i radništva, nema boljeg. To mi je fascinantno. Pripremajući se za ovaj dijalog, primijetio sam da u svom uredu, gdje programiram, imam dva kipa i jednu sliku svetog Josipa. Odnos svetog Josipa prema radu uvijek me je fascinirao i nadahnjivao. Kad mi je teško, pokušavam zamisliti kako bi to sveti Josip riješio. I tada pronađem rješenje, i kakvo god ono bilo, dolazi i snaga da ga izvršim. Danas je s jedne strane teško živjeti vjeru, susrećem mnoge ljude kojima je vjera strana, a onda upravo susrećući se s vjernicima i nevjernicima, vidim da sam blagoslovljen baš zato što sam vjernik. Lakše mi je baš zato što sam vjernik. Primjećujući sve izazove života, da nisam vjernik, bilo bi mi teško, a možda ne bih sve to ni preživio. Jedino s Bogom mogu uspjeti, živjeti i postizati to što postižem, kazao je Krajačić te zaključio kako je u braku najbitnije umrijeti sebi i dati se više za druge, prvenstveno za svoju ženu, za svoju djecu. Što u tome više uspijem, to mi je brak uspješniji, a onda sam i ja radosniji i sretniji, zaključio je Krajačić.
Svjedočanstvo pogledajte OVDJE.
