Spomendan Blažene Djevice Marije od Krunice

Današnji blagdan Blažene Djevice Marije od Krunice uveden je u Katoličku crkvu kao zahvala za slavnu pobjedu kršćanske mornarice nad Osmanlijama u bitci kod Lepanta 7. listopada 1571. godine. Papa sveti Pio V. pripisao je tu pobjedu zajedničkoj molitvi krunice na koju je pozvao cijelo kršćanstvo.

Isusovac Karl Joseph Hlinkhammer, nakon pomnog proučavanja povijesnih izvora, napisao je ozbiljnu i temeljitu studiju o krunici, njezinu nastanku i trajnom značenju. Prema njegovim istraživanjima, koje prihvaća i teolog Leo Scheffczyk, ključnu ulogu u oblikovanju krunice imao je kartuzijanski prior Adolf von Essen. Iako vrlo mlad, 1409. godine bio je jednoglasno izabran za priora samostana, što je potvrdio generalni prior reda Stjepan Maconi. U to vrijeme, jednog rujanskog dana, na vrata kartuzijanskog samostana svetog Albana u Trieru pokucao je iscrpljeni lutajući student Dominikus von Preussen (1384. – 1460.). Dvije godine ranije pokušao je stupiti u kartuziju u Pragu, ali bio je odbijen. Adolf von Essen primio ga je sa suosjećanjem i ohrabrio ga riječima da će, ako bude ustrajan, on osobno jamčiti za njegov napredak. Prior mu je ubrzo progovorio o molitvi krunice uspoređujući ju s pjesmom ljubavi. Rekao mu je da ne postoji čovjek toliko pokvaren da ne bi doživio vidljivo obraćenje ako bi godinu dana molio krunicu. Dominik je pokušavao, ali mu je sabranost teško polazila za rukom. Tijekom došašća 1409. godine došao je na ideju da podijeli život Isusa Krista na 50 kratkih razmatranja, koja bi pratio uz svaku Zdravomariju. Sve je to zapisao na jedan list papira i molitva mu je od tada postala radosna i nadahnjujuća. Svoj način molitve pokazao je i drugima, a prior Adolf odmah je prepoznao njegovu vrijednost. Vidio je kako takva molitva može pomoći onima koji se teško sabiru u razmatranju. Na njegov poticaj, Dominik je svoje zapise počeo dijeliti drugima, a do kraja života iz samostana svetog Albana poslano je više od tisuću prijepisa krunice. Kasnije je Dominik proširio molitvu na 150 Zdravomarija, želeći još potpunije obuhvatiti Kristov život. Takvu proširenu verziju upoznao je dominikanac Alanus de Rupe, koji ju je raširio kroz bratovštine i molitvene zajednice pod nazivom “Marijin časoslov”. No, Alanus je s vremenom pretjerano razradio razmatranja, pa su njegovi sljedbenici u Kölnu 1475. godine, pri osnivanju Bratovštine krunice, potpuno izostavili razmatranja i ostavili samo ponavljanje molitvi što je bila suprotna krajnost.

U južnoj Njemačkoj nastala je ravnoteža: članovi tamošnjih bratovština oblikovali su krunicu u današnjem obliku, s petnaest otajstava. Taj je oblik prvi put tiskan 1481. godine u gradu Ulmu