Susret Hrvatskoga nadzemlja pod naslovom ''Rane''

Na susretu je predavanje održao Petar Jurčević. Za sebe voli reći da je sluga pokorni, a svoje je predavanje započeo definiranjem slobode. Neprijatelj nam želi oduzeti slobodu i odvući nas od Boga. Mi znamo da je to zamka i laž, znamo da imamo Spasitelja koji nas je za slobodu oslobodio. Svoje stajalište i razmišljanje o slobodi potkrijepio je primjerom: prvi kršćani idu u ralje zvijeri slobodni. Bog nam je namijenio slobodu koju nam nitko ne može oduzeti. Da bismo otkrili slobodu, potrebno je spoznati i priznati da smo u ropstvu i da upravo zbog tog ropstva nemamo slobodu. Važno je prepoznati vlastito ropstvo, naglašava predavač. Primjer vlastitoga ropstva bio je on sam pa je u svojem predavanju istaknuo svoje strahove i borbe s kojima se nosio.

''Nisam bio slobodan od mišljenja ljudi, bilo mi je jako važno što ljudi misle o meni. Želio sam se dokazati u svakom pogledu, biti faca. Maštao sam kako bih otišao u Japan, upisao sam Pomorski fakultet da bih otplovio u Japan, tamo bih završio borilačke sportove, vratio se ovamo i otvorio svoj klub. Ništa se od toga nije ostvarilo, a ostvarilo se na drugačiji način. Ja sam danas Njegov pomoćni trener: ne treniram tijelo, nego duh. Bog sve naše potajne misli može okrenuti u dobrome smjeru.“

Važna je sloboda duha. Važno je otkriti što je moj trenutni problem. Tko od vas misli da je slobodan od mišljenja drugih ljudi? Što sam obukao, kako se ponašam, što objavljujem na društvenim mrežama, jesu li mi važni lajkovi i komentari, jesam li slobodan druge iskreno komentirati, jesam li slobodan pokazati da živim svoju vjeru, jesam li slobodan reći da je pobačaj i homoseksualnost grijeh, a da se ne bojim osude? Nešto nas sprječava, nije nam jasan naš identitet, nije nam jasan pogled, netko nam stalno razbija ogledalo u kojem se pokušavamo vidjeti, stalno imamo mutnu sliku. Možeš promijeniti ime, prezime, adresu... Ali, tko si uistinu ti? Za utvrđivanje čovjekova identiteta važan je DNK. Koji je tvoj DNK? Petar je svoje predavanje nekoliko puta pretvorio u razgovor s publikom kako bi mogao čuti njihove stavove i razmišljanja.

„Ti si ljubljeno dijete Božje. To je tvoj DNK. Ljubljeni sin, ljubljena kći. To je tvoj identitet.“ Predavač naglašava kako se ne trebamo bojati, nego kako trebamo tražiti i pronaći svoj identitet. Svoja je razmišljanja predavač potkrijepio riječima proroka Jeremije: „Prije nego što te oblikovah, ja te znadoh. Ja te posvetih.“ I prije rođenja Bog te je želio, baš takvoga kakav jesi. On ti govori: „Gle, u dlanove sam te svoje urezao, ti si moj“ I to je tvoj identitet. Neprijatelj Božji pokušava na sve načine iskriviti tu istinu. On ti govori da nisi željen, vidiš da ne vrijediš, život nema smisla. Kako ti neprijatelj dolazi s ovakvim pričama? Ti si slučaj kojemu nema pomoći. Roditelji te nisu željeli. Oni su prezaposleni da bi se bavili tobom. Ti si dijete avanture. Roditelji te okrivljuju zato što su ušli u brak, zbog tebe. Odbačen si, pogledaj se kako si jadan, svi ti se rugaju. To kreće već od začeća: neželjenost, odbaćenost, izolacija, tvoj život je promašen, Bog te ne voli, manje vrijediš od drugih. Stvaraju se rane u tebi, malo po malo, talože se, s vremenom vidiš da bi bilo bolje da te nema. Najveća laž koju nam ovaj svijet pruža: vrijeme liječi rane. Čovjek nije kriv jer ne zna drugačije. To je kao da liješ vodu u čašu sve dok se čaša ne prelije. Čak u narodu postoji izreka: „Prelila se čaša.“ Čovjek dolazi do krajnjih granica, do pucanja. Što činiš kad vidiš da nema izlaza iz tog stanja u kojem jesi? Pokušavaš popuniti praznine koje su ostale zbog nedostatka ljubavi. Praznine popunjavaš grijesima (alkoholom, drogom, kockom, bludom, pornografijom). Tako toneš sve dublje, a neprijatelj ne prestaje napadati. Imaš krive slike o svemu. Predavač ističe sve neprijateljeve taktike koje čovjeka odvlače sve dublje i dublje: „Uzmi sve što ti život pruža. Pusti sve što ti pričaju, pusti pope što ti govore.“ Neprijatelj te odvlači od vjere, narušava tvoj odnos s Isusom. Sve se čini lako i jednostavno jer grijeh puno obećava, jako malo daje, a na kraju uzima sve. Ti si korak po korak sve bliže paklu.

Moj grijeh, moja krivnja i sve posljedice grijeha su moji, ne mogu kriviti nikoga drugoga za sebe i svoje postupke. Za grijeh nam Crkva daje rješenje: ispovijed. Izrečemo grijehe, pokajemo se, dobijemo odrješenje i nastavljamo dalje. Međutim, što napraviti s onim ranama koje su nam drugi nanijeli, a za Boga? Glavno područje gdje nastaju rane su upravo navedeni odnosi. Rane su povrede koje nam je nanio netko drugi i najčešće bez našeg osobnog sudjelovanja. To ostavlja dubok trag u nama, mi sami možemo sebe ranjavati. Što je odnos bliži, rana je veća i dublja. Laži u koje povjerujemo: ništa ne vrijediš, glup si, bolje da te nisam ni rodila, svi su bolji od tebe, tebi nema pomoći, jadan si. Mi sami sebe ranjavamo: osuda, bludnost, krivnja, samoranjavanje, samosažalijevanje.

Rješenje za rane: ljubiti Isusa. To je temelj. Svoje predavanje Petar ponovno potkrjepljuje riječima Svetoga pisma, točnije Poslanicom Rimljanima: „Bog kod onih koji ga ljube sve okreće na dobro.“ Ljubiš li Isusa? Tko je On za tebe? Jesi li ga upoznao, susreo, je li živ? Odreći se svih duhova koji su se mogli nalijepiti na mene – to je ključ. Kako moliti? Važno je moliti naglas, važno je odreći se svega što dolazi od neprijatelja. Isus je taj koji je nama autoritet. Isus je taj kojega trebamo slijediti da bismo bili izliječeni.

Nakon predavanja, predavač Petar odgovorio je na pitanja iz publike. Kad otkrijemo svoje rane, vode nas u besmisao. Kako se izvući? Potrebno je priznati, to je prvi korak da postanem svjestan svoga problema. Pogledam se u razbijeno ogledalo, pogledam situaciju i priznam sam sebi. Bog nas je stvorio na svoju sliku. Bog je Otac, Sin i Duh Sveti. Isus nije ustanovio Crkvu pojedinaca, nego zajednicu. Ne boj se razotkriti svoju dušu. Izreci to, potraži pomoć. Korak po korak ići dalje.

Čuju li demoni naše misli? Duhovni prostor je otvoren, mogu čuti ono što Bog dopusti. Mogu činiti samo ono što im je dopušteno. Sve ono što je čisto u odnosu s Bogom, oni to ne vide. Đavao nas ne pozna po imenu, nego po grijehu. Ako smo svoje grijehe odnijeli pred Boga i isovjedili se, oni u duhovnom prostoru ne postoje, pa nas đavao i ne može zvati po njima.

Predavač je za sam kraj, nakon mnoštva poruka za mlade, poslao zaključnu poruku: „Ljudi moji, Bog vas ljubi kakvi jeste. Ljubite i vi jedni druge!“ Susret je glazbeno animirala slavljenička služba MZ Sv. Ivan od Križa, a za dramske uratke i organizaciju prbrinulo se Hrvatsko nadzemlje. Sljedeći susret Hrvatskoga nadzemlja održat će se 20. prosinca na istom mjestu i u isto vrijeme, a tema su odnosi.