Svaki je kršćanin pozvan svjedočiti život

Katehezu Svetoga Oca donosimo u cijelosti.

- Draga braćo i sestre, dobar dan!

Nakon što smo govorili o evangelizaciji i apostolskom žaru i razmotrili svjedočanstvo svetog Pavla, pravog 'prvaka' apostolske revnosti, danas naš pogled nije usmjeren prema pojedincu, već prema mnoštvu mučenika, muškaraca i žena svih dobi, jezika i naroda, koji su dali svoje živote za Krista, prolili su krv kako bi posvjedočili za Krista. Nakon naraštaja apostola, oni su se pokazali kao izvrsni 'svjedoci' Evanđelja. Od mučenika prvi je bio đakon Stjepan, koji je kamenovan izvan jeruzalemskih zidina. Riječ 'mučeništvo' dolazi od grčke riječi 'martyria', što znači 'svjedočanstvo'. Mučenik je svjedok, onaj koji svjedoči sve do prolijevanja krvi. Međutim, vrlo brzo riječ 'mučenik' koristi se u Crkvi za označavanje onoga koji je svjedočio sve do prolijevanja krvi. Svjedočiti možemo svakodnevno a mučenik je onaj koji prolijeva krv, daje svoj život.

Mučenike, međutim, ne treba promatrati kao 'heroje' koji su djelovali pojedinačno, poput cvijeća koje niče u pustinji, nego kao zrele i izvrsne plodove vinograda Gospodnjega, a to je Crkva. Osobito su kršćani, marljivo sudjelujući u euharistijskom slavlju, bili vođeni Duhom da svoj život polože na temelju tog otajstva ljubavi: to jest na činjenici da je Gospodin Isus dao svoj život za njih. Stoga su mogli i morali dati svoje živote za Njega i za svoju braću. To je velikodušnost kršćanskog puta svjedočenja. Sveti Augustin često naglašava tu dinamiku zahvalnosti i besplatnog uzvrata dara. Evo primjera, što je propovijedao prigodom blagdana sv. Lovre: ''Sv. Lovro bio je đakon Rimske crkve. Ondje je bio služitelj krvi Kristove i ondje je za ime Kristovo prolio svoju krv. Blaženi apostol Ivan jasno je razložio otajstvo Večere Gospodnje, rekavši: 'Kao što je Krist položio svoj život za nas, i mi smo dužni živote položiti za braću' (1 Iv 3,16). Lovro je, braćo, sve to shvatio. On je to razumio i proveo u praksi. I uistinu je uzvratio ono što je dobio sa tog stola. Ljubio je Krista u životu, nasljedovao ga je u Njegovoj smrti'' (Govor 304, 14; PL 38, 1395-1397). Tako je sveti Augustin objasnio duhovnu dinamiku koja je pokretala mučenike. Mučenici u životu ljube Krista, a nasljeduju ga u smrti. 

Danas se, draga braćo i sestre, spominjemo svih mučenika koji su pratili život Crkve. Kao što sam već puno puta rekao, u naše vrijeme brojniji su nego u prvim stoljećima. Danas u Crkvi ima puno mučenika, puno. Jer su svjedočili kršćansku vjeru izbačeni su iz društva, odvedeni u zatvor. Brojni su takvi primjeri! Drugi vatikanski koncil podsjeća nas da ''mučeništvo, kojim učenik biva sličan svome učitelju, koji slobodno prihvaća smrt za spasenje svijeta, i kojim mu postaje sličan u prolijevanju krvi, od Crkve biva priznat kao izvanredan dar i vrhunski dokaz milosrđa" (Lumen gentium, 42). Mučenici, nasljedujući Isusa i Njegovom milošću, čine da nasilje onih koji odbijaju navještaj postane vrhunska prilika za ljubav, koja doseže točku opraštanja mučiteljima. Zanimljivo je to: mučenici uvijek opraštaju svojim mučiteljima. Stjepan, prvomučenik, umire moleći: „Gospodine, oprosti im jer ne znaju što čine!“ Mučenici mole za svoje mučitelje. 

Iako se samo od nekolicine traži mučeništvo, "svi moraju biti spremni priznati Krista pred ljudima i slijediti ga na križnom putu za vrijeme progonstava, kojih Crkvi nikada ne nedostaje" (isto, 42). Mislimo, to su mučeništva onog vremena. Ne, ne nego danas. Danas su brojna progonstva kršćana. Više ima mučenika danas nego u prva kršćanska vremena. Mučenici nam pokazuju da je svaki kršćanin pozvan svjedočiti život, čak i kad ne ide do prolijevanja krvi, čineći sebe darom Bogu i svojoj braći, nasljedujući Isusa.

Želio bih zaključiti podsjećajući na kršćanska svjedočanstva prisutna u svakom kutku svijeta. Mislim, na primjer, na Jemen, zemlju koja je godinama bila ranjena strašnim, zaboravljenim ratom koji je prouzročio toliko smrti i zbog kojeg i danas trpe mnogi ljudi, osobito djeca. Upravo u ovoj zemlji bilo je svijetlih svjedočanstava vjere, poput onoga časnih sestara Misionarki ljubavi. I danas su prisutne u Jemenu, gdje pružaju pomoć bolesnim starijim osobama i osobama s invaliditetom. Neke od njih su podnijele mučeništvo, a druge nastavljaju raditi riskirajući vlastiti život. Te sestre prihvaćaju sve, bilo koje vjere, jer ljubav i bratstvo nemaju granica. U srpnju 1998. sestru Alettu, sestru Zeliju i sestru Michael dok su se vračale kući nakon Mise ubio je fanatik jer su bile kršćanke. U novije vrijeme, nedugo nakon početka sukoba koji su još u tijeku, u ožujku 2016., sestra Anselma, sestra Marguerite, sestra Reginette i sestra Judith ubijene su zajedno s nekim laicima koji su im pomagali u djelu ljubavi prema najsiromašnijima. To su mučenici našeg vremena. Među ovim ubijenim laicima, osim kršćana, bilo je i muslimanskih vjernika koji su surađivali s časnim sestrama. Dirljivo je vidjeti kako svjedočanstvo krvi može ujediniti ljude različitih vjera. Nikad se ne smije ubijati u ime Boga, jer za Njega smo svi braća i sestre. Ali, zajedno možemo dati svoj život za druge.

Molimo da se ne umorimo svjedočiti Evanđelje ni u vremenima nevolje. Neka svi svetci i svetice mučenici budu sjeme mira i pomirenja među narodima za čovječniji i bratskiji svijet, u očekivanju da se Kraljevstvo nebesko potpuno očituje, kada Bog bude sve u svima (usp. 1 Kor 15,28).