Svečano misno slavlje u Stepinčevu Karmelu povodom 50. obljetnice redovništva

Svečanim euharistijskim slavljem, koje je u nedjelju u Stepinčevu Karmelu predslavio kanonik Prvostolnog kaptola zagrebačkog, mons. Zvonimir Sekelj, s. Marija Bonita od Božje Ljubavi, OCD (Đurđica Kovačić) i s. Lucija od Gospe Fatimske, OCD (Milka Peša), zahvalile su Gospodinu i Majci Božjoj Karmelskoj za 50. obljetnicu redovništva – 50. obljetnicu svetih redovničkih zavjeta, javlja IKA.

Mons. Sekelj Misu je predslavio uz koncelebrante karmelićane: o. Srećka Rimca, o. Iliju Tipurića, o. Đanija Kordića, br. Antu Jakusa, te don Stjepana Bolkovca, SDB i vlč. mr. Andriju Miličevića; ministrante: Leu i Luku Balaško, Mariju i Šimuna Jurilja koji je pročitao Molitvu vjernika; i čitače: mladića Ivana Pešu i djevojku Maju Marić.

Na početku misnog slavlja, don Stjepan srdačno je pozdravio prisutne, napose mons. Sekelja i sestre slavljenice, zlato Stepinčeva Karmela, kako reče, koje su se opredijelile za vječne vrednote. Pjevanje su predvodile čuvarice svetišta.

Nakon pročitanog ulomka iz Evanđelja (Mt 18; 15 – 20), sestre jubilarke: s. M. Bonita i s. Luciija obnovile su svoje predanje i svoju ljubav prema Gospodinu po zavjetima: čistoće, siromaštva i poslušnosti; stavile su se Njemu na raspolaganje kako bi svojim životom molitve i svetih zavjeta i dalje bile blagoslov za Crkvu, svećenike, Karmel i hrvatski narod.

Mons. Sekelj u homiliji je govorio o suživotu s Bogom po vjeri i molitvi, napose sestara zlatojubilarki: s. M. Bonite i s. Lucije, čiji su životi sklopljene ruke za život vjere u nama i u našoj sredini. 

– I gledamo ovdje završetak ovog Evanđelja: 'Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, ja sam s njima.' Čekaj, pa mi nismo sami. Mi smo s Tobom. Samo, uvijek je pitanje: 'Tko si Ti, Isuse dragi?' I to se pitanje stalno proteže kao izazov koji uvijek mora biti prisutan; to moje opredjeljenje, svaki dan, kao i u braku. Opredjeljujem se svaki dan za Tebe. Ako toga opredjeljenja nema, ako nema suživota, ako nema onog razumijevanja, ako nema taktike kako ću Tebi prići i u samostanu i u stvarnosti, onda je tu problem –posvjedočio je između ostalog propovjednik.      

Potom je protumačio misao francuskog filozofa Renéa Descartesa:  'Mislim, dakle, jesam' i onu njezinu alternativu njemačkog teologa Karla Rahnera: 'Molim, dakle jesam', te naglasio da je molitva početak novog shvaćanja života i odnosa među ljudima, koja te odnose preobražava.   

Isto je tako spomenuo da Luka u svom Evanđelju donosi jednostavnu i snažnu rečenicu o tome kako je Isus jednoga dana na nekom mjestu molio. Molitva je bila od temeljnih i najvažnijih obilježja Isusove osobnosti i poslanja. Učenici su vidjeli i doživjeli da je Isus svoje poslanje i svoju osobnost oblikovao molitvom. 

– Zapravo, molitva je oblikovala Isusa kakva su oni poznavali, zato su htjeli naučiti moliti. Htjeli su živjeti poput Isusa i vidjeli su da kraj mnoštva djela koje je činio, mnoštva susreta, kao temelj svega toga stoji molitva. 

U nastavku propovijedi govorio je o snazi Duha Svetoga u našem molitvenom životu, koji nas uvodi u nova prostranstva stvarnosti, otkriva nam smisao života i omogućuje da mijenjamo sebe i svijet oko sebe, te da Duh Sveti u nama pobuđuje žeđ za molitvom, to će reći: da nas Gospodin uči moliti.

Pri kraju misnog slavlja, don Stjepan je zahvalio dobrom Bogu i Majci Božjoj na zlatnom jubileju slavljenica, kojima je srdačno čestitao, a zahvalio je također za podijeljenu radost, uvjerljivu homiliju i euharistijsko zajedništvo mons. Sekelju, redovnicima i svećenicima, ministrantima i čitačima, te posebno braći, sestrama i rodbini s. Lucije, kao i sestrama Kćerima Božje ljubavi i prijateljima Karmela i sestara, te svima prisutnima.

Geslo zlatojubilarki je: 'Gospodine, ti sve znaš! Tebi je poznato da te volim.'  (Iv 21; 17).