Sveti Franjo osam stoljeća kasnije – poziv na mir, bratstvo i obnovu Crkve
Razgovor o svetom Franji Asiškom, njegovoj smrti kao proslavi Boga i pozivu na obnovu Crkve osam stoljeća kasnije.
Povodom 800. obljetnice smrti svetoga Franje Asiškoga, u emisiji ''Izdvojeno'' Laudato televizije gostovao je fra Domagoj Runje, franjevac, koji je gledateljima približio značenje ove velike obljetnice te aktualnost Franjina poziva u današnjem vremenu. Fra Domagoj je istaknuo kako 2026. godina predstavlja završetak niza franjevačkih obljetnica koje su se obilježavale prethodnih godina – od živih jaslica u Grecciu, preko Pjesme stvorova, do Franjinih stigmi. No, naglasio je kako obljetnice nisu tek prisjećanje na prošlost, nego poticaj da se Franjina karizma živi autentično i danas.
– Obljetnice imaju trajnu vrijednost jer nas potiču da u svakodnevnom životu živimo ono što one znače – poručio je.
Govoreći o smrti svetoga Franje, fra Domagoj je objasnio kako se ne slavi sama smrt, nego način na koji je Franjo umro – evanđeoski, u potpunom povjerenju u Boga. Sveti Franjo smrt je nazivao sestricom, kako je zapisano u Pjesmi brata Sunca, naglašavajući da tjelesna smrt nije kraj, nego prijelaz u puninu zajedništva s Bogom. Njegova smrt, istaknuo je gost emisije, bila je svjedočanstvo Božje prisutnosti i nade u spasenje.
Posebno su dirljivi opisi Franjinih posljednjih trenutaka. Želio je da mu se u času smrti pjeva Pjesma stvorova; umrijeti na goloj zemlji, u siromaštvu, s pogledom prema rodnom Asizu. Želio je čak i ''slatkoću u ustima'' – kolače koje mu je donosila plemenita gospođa Jakoba iz Rima, koja je po nadahnuću stigla upravo u trenutku njegove smrti. Ti detalji, kako je naglasio fra Domagoj, pokazuju Franjinu duboku ljudskost, ali i mir kojim je prihvatio sestru Smrt. Fra Domagoj se osvrnuo i na snažan rast franjevačkog reda, koji je započeo već za Franjina života. ''Gospodin mi je dao braću'', govorio je Franjo, iznenađen kako se njegov jednostavan evanđeoski život spontano širio. Danas je franjevačka obitelj razgranata diljem svijeta, a Katoličku crkvu teško je zamisliti bez franjevačke prisutnosti.
Posebno je istaknuta povezanost svetoga Franje s hrvatskim prostorima. Hrvatsku je sveti Franjo posjetio, a franjevačka prisutnost na našim područjima seže u same početke Reda. Najstariji franjevački samostan nalazi se u Zadru, a Hrvatska se ponosi i franjevačkim svetcima – svetim Nikolom Tavelićem i svetim Leopoldom Bogdanom Mandićem. Središnja poruka Franjina života: ''Idi i obnovi moju Crkvu'', ostaje trajno aktualna. Fra Domagoj je naglasio kako se ta obnova ne odnosi samo na materijalne građevine, nego ponajprije na duhovnu obnovu Crkve i povratak Evanđelju. U današnjem kontekstu to znači novu evangelizaciju, ali i snažan naglasak na mir koji je u svijetu punom napetosti i sukoba veoma potreban.
Zaključno, fra Domagoj je podsjetio na Franjine riječi izrečene na samrti: ''Ja sam svoje učinio, a vas neka pouči Krist'' te ''Počnimo iznova''. Upravo u tim riječima, poručio je, sažeta je bit franjevačke karizme – neprestano vraćanje Evanđelju, jednostavnosti, bratstvu i miru, kako bi i osam stoljeća kasnije poruka svetoga Franje ostala živa i djelotvorna.