Sveti Otac: 'Gdje je moja vjera? Sjetim li se nahraniti ju dopuštajući Isusu da me pogleda i zavoli?'

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Današnja liturgija stavlja pred nas susret između Isusa i čovjeka koji je 'imao velik imetak' i koji je ušao u povijest kao 'bogati mladić'. U stvarnosti, današnje Evanđelje govori o njemu kao o 'nekom', ne spominjući njegovu dob ni njegovo ime, sugerirajući da se svi možemo vidjeti u tom čovjeku. Njegov susret s Isusom omogućava nam načiniti pravi i iskreni ispit vjere.

Taj čovjek počinje pitanjem: 'Što mi je činiti da baštinim život vječni?' Primjećujemo glagole koje upotrebljava: 'Trebam činiti da bih imao'. Ovo je njegova religioznost: 'Trebam  činiti da bih imao'; 'Činim nešto da dobijem ono što mi treba'. Ali, ovo je komercijalni odnos s Bogom, kao 'do ut de's ('dajem da bih primio'). Vjera, s druge strane, nije hladan i mehanički obred, 'trebam, činim, dobivam'. To je pitanje slobode i ljubavi. Evo prvog ispita: što je za mene vjera? Ako je to prvenstveno valuta razmjene, na krivom smo putu, jer spasenje je dar, a ne dužnost, besplatan je i ne može se kupiti. Prvo što trebamo učiniti jest osloboditi se komercijalne i mehaničke vjere koja nameće lažnu sliku Boga računovođe i kontrolora, a ne oca.

Isus, u drugom koraku, pomaže tom čovjeku pokazujući mu pravo Božje lice. Zapravo, kaže tekst, 'Isus ga pogleda" i 'zavoli ga'. Evo gdje se uvijek nanovo rađa vjera: ne iz dužnosti, ne iz nečega što treba učiniti, već iz pogleda punog ljubavi koji prihvaća. Tako kršćanski život postaje lijep, ako se ne temelji na našim sposobnostima i našim planovima, već na Božjem pogledu. Je li tvoja vjera umorna i želiš li ju osnažiti? Traži Božji pogled: klanjaj se, dopusti da ti u ispovijedi bude oprošteno, stani pred raspelo. Ukratko, dopusti mu da te voli.

Nakon pitanja i pogleda slijedi treći i posljednji korak – Isusov poziv, koji kaže: 'Jedno ti nedostaje'. Što nedostaje tom bogatašu? Dar, besplatnost: 'Idi i što imaš prodaj, podaj siromasima'. To je ono što možda i nama nedostaje. Često radimo minimum, dok nas Isus poziva da činimo što je više moguće. Koliko se puta zadovoljimo dužnostima, propisima i pokojom molitvom, dok Bog, koji nam daje život, traži od nas ushite života! Ovdje možemo jasno vidjeti ovaj prijelaz od dužnosti do dara, s Isusom koji započinje podsjećajući na zapovijedi: 'Ne ubij, ne učini preljuba, ne ukradi...', sve ono što se ne smije činiti!, i dolazi do pozitivnog prijedloga: 'Idi, prodaj, podaj, idi za mnom!' Vjera se ne može ograničiti na 'ne', jer kršćanski je život 'da', da ljubavi.

Draga braćo i sestre, vjera bez dara i zahvalnosti lijepa je, ali nepotpuna. Mogli bismo ju usporediti s bogatim i hranjivim jelom kojemu nedostaje okusa, ili s dobro odigranom igrom, ali bez golova, što ne pomiče poredak. Vjera bez dara, bez besplatnosti, bez djela milosrđa, na kraju nas čini tužnima: poput onog čovjeka koji se, čak i nakon što ga je s ljubavlju gledao sam Isus, vratio kući 'žalostan" i 'smrknut'. Danas se možemo zapitati: 'Gdje je moja vjera? Živim li ju još uvijek mehanički, kao odnos dužnosti ili interesa s Bogom? Sjetim li se nahraniti ju dopuštajući Isusu da me pogleda i zavoli? I, privučen Njime, odgovaram li zahvalno?

Neka Djevica Marija, koja je Bogu rekla potpuni 'da', da bez 'ali', i nama pomogne iskusiti ljepotu života kao dara.