TPT: Uvodno predavanje prof. dr. Ante Vučkovića
Profesor na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu, dr. sc. Ante Vučković, održao je uvodno izlaganje ''Kršćanska nada i ambivalentnost nade u današnjem svijetu'' u utorak 21. siječnja na 65. teološko-pastoralnom tjednu koji se održava u Nadbiskupijskome pastoralnom institutu u Zagrebu.
Dr. Vučković u radu tumači dugu povijest nade. Uz to, nada je i vrlo složen fenomen. Puna je mijena i naglasaka. Jednom je viđena kao najvažnija snaga kojom se čovjek može suprotstaviti nedaćama počevši od osobnih tragičnih sudbina pa sve do zajedničkih ugroza, a drugi put kao iluzija koja čovjeka obmanjuje i ne dopušta mu ispravan pogled na zbilju. Mnogima je kroz povijest nada zadnji i najsnažniji izvor smisla i snage, a mnogima posve sumnjiva i najbolja meta kritike životnih stajališta i religioznih uvjerenja. Višeslojna je povijest razumijevanja nade. Jednom je shvaćena kao emocija, pa opet kao vrlina, a onda kao stav, ističe dr. Vučković.
Najobuhvatniji bi način bio da nadu shvatimo kao odnos prema svijetu, u smislu da netko tko se nada zauzima određeni stav prema svijetu, navodi dr. Vučković.
Suvremeno je doba kršćansku nadu transformiralo u vjeru u napredak. Napredak je, međutim, u naše vrijeme dobio sasvim negativna obilježja jer napredak sada ne znači napredak u bolje, nego porast ugroze do apokaliptičkih razmjera: klimatske promjene, nestanak vrsta, razorne mogućnosti uništenja i samouništenja, digitalizacija i umjetna inteligencija. Je li nada velika obmana ili izvor iz kojega možemo crpsti snagu za promjene? To veoma staro pitanje vraća nam se danas sa svom silinom. Jesmo li došli do točke u kojoj trebamo sebi priznati da više nije moguće nikakvo spasenje? Ako je to točno, još uvijek nam ostaju male nade koje zamjenjuju veliku ovostranu nadu u promjenu. Što je ostalo od kršćanske nade? U čemu je bit kršćanske nade i koje svjetlo ona baca na svijet koji više ne vidi realne mogućnosti promjene na bolje? Ondje gdje se pokaže kako nas naše nade ne spašavaju, postaje razvidno da nas ne spašava znanost i da je život bez Boga osuđen na gubitak ''velike nade koja je glavni oslonac u životu (Ef 2, 12)'' (Benedikt XVI., Spe salvi, 27), navodi dr. Vučković.
