U Zagrebu proslavljena svetkovina sv. Maksimilijana Kolbea
U nedjelju 14. kolovoza svečano je proslavljena svetkovina svetog Maksimilijana Marije Kolbea na zagrebačkom Bijeniku.
Svečanu svetu Misu predslavio je vlč. Ivan Lastovčić, župnik Župe svetog Ivana Krstitelja u zagrebačkoj Novoj Vesi. U koncelebraciji je bio i novoimenovani župnik, fra Ivan M. Lotar, koji je na početku svete Mise uputio pozdrav propovjedniku, hodočasnicima, članovima Vojske Bezgrješne te župljanima.
'''Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje.' Te Isusove riječi koje nam prenosi Ivan u svojem Evanđelju, a koje je snažno ponovio sveti Ivan Pavao II. 10. listopada 1982. godine, obilježile su dan kanonizacije Maksimilijana Marije Kolbea, poljskog franjevca konventualca ubijenog 14. kolovoza 1941. godine u koncentracijskom logoru u Auschwitzu'', istaknuo je u svojoj propovijedi vlč. Ivan Lastovčić.
Kazao je i kako današnji svjetski moćnici stvaraju različite koncentracijske logore, u prividnim slobodama za koje je jedan začeti život samo broj.
''Na tu se konačnu žrtvu Maksimilijan pripremio nasljedujući Krista od prvih godina svojeg života u Poljskoj, već je u godinama mladenaštva bio prožet velikom ljubavlju prema Kristu i željom za mučeništvom. (...) Što se dogodilo u bunkeru gladi toga 14. kolovoza 1941. godine? Sveti Maksimilijan nije umro, nego je dao život za brata. Sam se iz ljubavi ponudio za smrt. Upravo je zbog toga smrt Maksimilijana Kolbea postala znak pobjede. To je bila pobjeda nad čitavim sustavom prijezira i mržnje prema čovjeku i prema onomu što je božansko u čovjeku; pobjeda je to slična onoj koju je izvojevao Gospodin Isus Krist na Kalvariji. Nije on stoga mučenik iz mržnje prema vjeri, nego je 'mučenik ljubavi', kako ga je nazvao papa Pavao VI., koji ga je 17. listopada 1971. godine proglasio blaženim. 'Zdravo, Marijo' bile su posljednje riječi koje je taj svetac, rođen u Poljskoj 1849. godine, izgovorio prije vlastite smrti. Posljednji je dio njegova života bila kalvarija proživljena s drugim zatočenicima koncentracijskog logora. Nakon deportacije bio je lišen svojega redovničkog odijela, postao je jednostavno broj 16670 te bio određen za ponižavajuće poslove, kao što je prijevoz mrtvih tijela u krematorij. Nakon bijega jednog zatvorenika, za osvetu je deset drugih logoraša bilo osuđeno na smrt u takozvanom bunkeru gladi. Otac Maksimilijan ponudio je svoj život u zamjenu za život jednog oca obitelji, Franciszeka Gajowniczeka'', podsjetio je vlč. Lastovčić.
Maksimilijana Kolbea svetim je proglasio sv. Ivan Pavao II. 10. listopada 1982. godine, koji je tada u propovijedi istaknuo da je nadahnuće cijelog života oca Kolbea bila Bezgrješna kojoj je povjeravao svoju ljubav prema Kristu i svoju želju za mučeništvom. Upravo je po tom nadahnuću 1917. godine ustanovio i Vojsku Bezgrješne.
''Ova crkva sv. Maksimilijana sagrađena je 1993., a blagoslovio ju je kardinal Franjo Kuharić 5. lipnja iste godine. Malena je to župa, velikoga srca, i radost nam je slaviti župnu svetkovinu. Svake nedjelje nakon svete Mise skupi se lijepi broj vjernika u druženju, razgovoru i dogovorima za tjedan koji je pred nama, tako da je to nama svakog tjedna ovako. Ljetno vrijeme i hodočašća u marijanska svetišta oko Zagreba ne pogoduju svečanijoj proslavi, ali mi se ne damo. Vjernici se rado uključuju u sve župne aktivnosti i stvarno sam zahvalan na njima. Volimo ovo svoje malo mjesto i ljudi se ovdje rado okupljaju: i djeca, i mladi i obitelji. Od srca pozivam sve štovatelje svetog Maksimilijana da posjete našu crkvicu i dožive obiteljski vjernički ugođaj'', istaknuo je župnik, fra Ivan M. Lotar.
