Umro kapucin fra Nikola Stanislav Novak
U svijetu se zvao Stanislav Novak, a redovničko ime Nikola dobio je stupanjem u Red tada Ilirske kapucinske provincije u Varaždinu.
Kapucin fra Nikola Stanislav Novak umro je u ponedjeljak 24. kolovoza, okrijepljen svetim otajstvima, u samostanu u Rijeci. U svijetu se zvao Stanislav Novak, a redovničko ime Nikola dobio je stupanjem u Red tada Ilirske kapucinske provincije u Varaždinu, izvijestila je IKA.
Pohađao je četverogodišnju Interdijecezansku vjersku srednju školu u Zagrebu, koju je završio 1950. godine. Redovničko odijelo obukao je 13. kolovoza 1950. u novicijatu u Varaždinu.
Prve zavjete položio je u Varaždinu 13. kolovoza 1951. Tadašnji obvezni redovni vojni rok služio je od 16. travnja 1954. do 20. studenoga 1955. Svečane zavjete položio je u Zagrebu 8. prosinca 1956., a tonzuru 14. ožujka 1959., lektorat 11. travnja 1959., egzorcistat i akolitat 14. travnja 1959. Svete Redove subđakonata i đakonata položio je 28. svibnja 1960. u Zagrebu. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1961. u katedrali u Zagrebu. Nakon ređenja, premješten je u samostan u Rijeku kao pomoćnik, vjeroučitelj i voditelj ministranata.
Od 1. listopada 1961. u Padovu je otišao studirati prirodoslovne znanosti za profesora u gimnaziji na Universitate Patavina, Convento Cappuccini. Studirao je sve do 1966. Za vrijeme njegova studiranja otvorio se apostolski proces za proglašenje blaženim sv. Leopolda B. Mandića.
Na dan prenošenja kostiju, tada sluge Božjega, a danas svetoga Leopolda Bogdana Mandića, s groblja u posebnu kapelu pokraj samostanske crkve, gdje je on djelovao, dana 19. rujna 1963. nosio je lijes s posmrtnim ostatcima te je bio provincijski promicatelj štovanja sv. Leopolda Mandića i sudjelovao je u pripremama za njegovu kanonizaciju 1983. u Italiji.
Od 1966. djelovao je u samostanu u Osijeku, gdje je obnašao niz dužnosti (ispovjednik, propovjednik), a bio je i magistar u Srednjoj Serafskoj školi u Osijeku, gdje je predavao biologiju, geografiju i tjelesni. Od 1979. bio je samostanski poglavar, urednik lista bl. Leopolda Mandića, kroničar, duhovni pomoćnik po župama.
Od 1982. bio je samostanski vikar i imenovan je duhovnim pomoćnikom u župi u Osijeku VII. 15. rujna 1982., iz koje je premješten u Karlobag 1985., u kojem je bio samostanski vikar. Gvardijanom i upraviteljem Svetišta Gospe od Milosrđa u Dubrovniku imenovan je 21. rujna 1988. Tada je još bio i biskupski savjetnik, vjeroučitelj, kustos muzeja: Galerije zavjetnih slika, a nakon toga još je imenovan i delegatom za obavijesna sredstva, a bio je i urednik i voditelj vjerskog programa na Radiju Dubrovnik.
Također je 9. rujna 1998. imenovan privremenim upraviteljem Župe sv. Stjepana prvomučenika u Luci Šipanskoj i Župe Uznesenje BDM u Suđurđu na otoku Šipanu, a razriješen je 31. kolovoza 1999.
Godine 2008. bio je imenovan odgojiteljem postulanata. Od 2011. nalazi se u samostanskoj zajednici Rijeka kao ispovjednik. Obnašao je različite dužnosti u Hrvatskoj kapucinskoj provinciji. Među ostalim, dvaput je bio III. definitor i to 1970. i 1997.
