Ustoličenje novoga kotorskog biskupa, mons. Ivana Štironje

Biskupsko ustoličenje svečani je čin u kojem izabrani biskup kanonski preuzima biskupiju koju mu je Sveti Otac povjerio na upravljanje i vodstvo. Misa ustoličenja počela je u 11 sati u katedrali sv. Tripuna. 

Na početku svečanoga misnoga slavlja prvi mu se obratio dotadašnji biskup Rrok Gjonlleshaj.

– Dragi biskupe Ivane, prema onim podatcima koji su nam dostupni i djelomično poznati, ti si 91. biskup ove biskupije i 10. koji nosi ime svetog Ivana, apostola i evanđelista. Radostan i Bogu zahvalan, sve vas nazočne i vas koji nas pratite putem izravnog prijenosa srdačno pozdravljam i želim dobrodošlicu. Pozdravljam Vas, biskupe Marine, iz Splitsko-makarske biskupije, sve vas svećenike i redovnice, sve vas vjernike i hodočasnike. Srdačan pozdrav i dobrodošlicu izražavam predstavnicima Pravoslavne Crkve i svima prisutnima. Želim zahvaliti na svojoj službi na položaju biskupa u ovih 19 mjeseci, papi Franji, svećenicima, redovnicima i redovnicama Kotorske biskupije i na njihovoj plodnoj suradnji, podršci i razumijevanju. 

Posebna je simbolika ovog biskupskog štapa slavnih Zmajevića kojeg su prije više stoljeća oporukom bili namijenili barskim nadbiskupima. Preko Venecije, Zadra i Pule, svoje je stalno mjesto pronašao u Kotoru i nikad nije stigao do Bara. Sve do prije 19 mjeseci kada sam kao barski nadbiskup primio svoju biskupiju, sada ga predajem sretan jer je ova Crkva bogatija za još jednog pastira kojeg je strpljivo čekala i kojeg zaslužuje. Radostan sam jer nisam sam i zato što imam brata s kojim ću se brinuti o širenju Radosne vijesti. Moram priznati, nije mi bilo lako. Pogotovo u situaciji koju je uzrokovala ova pandemija, a i općenito u periodu koji je obilježen raznim i ne uvijek radosnim događajima u našoj biskupiji i državi. Dragi biskupe Ivane, svi koji su se upoznali s tvojim dosadašnjim pastoralnim djelovanjem i službama koje si vršio u Crkvi, mogu vidjeti da ti je Bog darovao brojne sposobnosti i da si stekao potrebno iskustvo da bi mogao uspješno voditi ovu biskupiju. Započinješ službu na blagdan blažene Ozane, koja je u ovaj grad došla iz unutrašnjosti Crne Gore i u njemu pronašla smisao svoga života te se posvetila služenju Bogu. Vjerujem da će i tebi biti poticaj da čezneš za svetošću u životu. Biskupija koju danas preuzimaš u dosta je stabilnom stanju. U jednom od najljepših zaljeva, ne samo Jadranske obale već i šire, prebogata poviješću, s malim, ali vjernim stadom, s velikim brojem svećenika koji su marljivi i koji će ti biti na raspolaganju. Vjerujem da ćeš i ti, kao i tvoji prethodnici, imati podršku Kotora. Dragi biskupe Ivane, u tvojoj službi pratio te zagovor mnogih svetih! Na pomoć ti bila milost Božja i sedmerostruki dar Duha Svetoga! Ti si upoznao i povjerovao da je Bog ljubav. To si i svojim geslom i posvjedočio. Nakon čitanja apostolskog naloga, uz sve ove želje i molitve, predat ću ti štap. Primi ga i brižno pazi na stado kojemu te Duh Sveti postavio za biskupa – kazao je Gjonlleshaj. 

Propovijed novoga kotorskog biskupa, mons. Ivana Štironje, prenosimo u cijelosti:

– Srdačan pozdrav svima vama okupljenima ovdje u katedrali svetog Tripuna, zaštitnika Kotorske biskupije, kao i svima vama koji nas pratite preko radija i TV servisa, kao i ostalih medija. Poseban pozdrav vjernicima katolicima Kotorske biskupije kojima dolazim kao pastir, biskup, kao i svim ljudima dragim ove Boke, odnosno Crne Gore. Liturgijski pozdrav, na početku liturgijskoga čina Katoličke Crkve, započinje riječima: 'Mir vama!' To je pozdrav koji je uskrsli Krist uputio svojim učenicima nakon svoga uskrsnuća. Tim riječima Krist razgoni strah u srcima svojih učenika, nakon strašnih događaja u Jeruzalemu, vraća im nadu koja je prosuta udarcima po Njegovu tijelu. Raspršuje mržnje prema pravedniku koji se zove Otkupitelj ljudskoga roda. Pozdravom 'Mir vama' Isus se otkriva kao Onaj koji je raspet, umro i pokopan, a sada u novom svjetlu, Uskrsnuli koji poziva na novi način života, vječan i savršen, ispunjen radošću i mirom. Upravo taj pozdrav sa svim sadržajima uskrsloga Krista Gospodina, u ovo uskrslo vrijeme, upućujem s ovoga mjesta, ne samo kršćanima, katolicima Kotorske biskupije u Boki nego i svim ljudima dobre volje bez obzira na vjeru i naciju. Svim ljudima u Crnoj Gori, svima kojima se pronosi ovaj sveti čin. 

Pozdravljam, dakle, sve vas do kojih dopire ovaj glas, želeći svima Spasiteljev istinski mir, ljubav i sreću. Ovaj čin ustoličenja novoga pastira Kotorske biskupije, kada Katolička Crkva slavi spomendan blažene Ozane Kotorske, redovnice Trećega reda svetog Dominika, svetca čiji su sinovi i kćeri ostavili jak pečat u ovoj biskupiji. U ovom misnom slavlju posebno želim moliti Gospodina za svećenička zvanja, kao i za redovnička, muška i ženska, kako bi se u ovim krajevima obnovila karizma svetoga Augustina, svetog Dominika, svetog Franje, svetog Benedikta itd. Blažena Ozana provela je više od 50 godina moleći i žrtvujući svoj život i svoj grad za sunarodnjake. Kažu da se blažena Ozana dala zatvoriti u mali sobičak. A zapravo se ona duhovno otvorila svome Stvoritelju, Njegovoj beskrajnoj ljubavi i dobroti. Potpuno je očitovala svoje srce i tako otvorila vrata ovoga grada i naroda Bogu koji je više puta uslišio njezine molitve u raznim nedaćama, kao što su poplava, kuga, međuljudske razmirice, a posebno je zapamćena po molitvama za zaštitu grada. Uspomena na taj događaj obnavljala se procesijom od crkve Svete Marije, kroz grad, do ove katedrale svetog Tripuna, uz molitvu krunice koja je završavala ovdje u katedrali uza svečani 'Tebe Boga hvalimo'. Tako je to bilo gotovo 400 godina na prvu nedjelju desetoga mjeseca, sve do 2. svjetskog rata. Vjerujem da prestankom vanjske procesije nije zamrla pobožnost i naša zahvalnost i Gospi i blaženoj Ozani, kao i sjećanje na tu svetu kćer koja je stoljećima bila i suzaštitnica grada. Neka nam u ovoj pandemiji, kuge našega vremena, pomogne njezin zagovor, nje, blažene Ozane, zaštitnice. Knjiga Ponovljenog zakona opisuje Mojsija koji hrabri svoj izabrani narod. Podsjeća ga na posvećenost Gospodinu.

Razlog Božje prisutnosti nije brojnost ni bogatstvo, nije moć ni veličina. Bog se približava narodu zbog svoje ljubavi i vjernosti obećanjima. Narodu koji ima otvoreno srce prema Njemu, našemu Stvoritelju i Ocu. Zato Mojsije potiče na uzvratnu ljubav i zahvalnost koja se potvrđuje održavanjem Božjih zapovijedi, zakona i uredaba. Sveti Ivan u svom Evanđelju otkriva Isusov pogled na zapovijedima koje usrećuju, donose korist, radost i zadovoljstvo. Kaže, to čusmo maloprije: 'Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi.' Ako nema koristi, radosti i zadovoljstva, skrenuli smo s ceste; umjesto suradnje nastala je samovolja. A to ne donosi ni trajnu radost ni zadovoljstvo, a korist za sve prerasla je u egoizam koji osobu ne usrećuje, nego urušava, jer se drži svjetovne požude tijela, požude očiju i oholosti života. Sve starozavjetne zapovijedi, zakone i uredbe, Isus sažimlje u jednu jedinu riječ: ljubav. Pita saducej: 'Učitelju, koja je zapovijed najveća u Zakonu?' A Isus mu odgovara: 'Ljubi Gospodina svojega svim srcem svojim i svom dušom svojom i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.' Ljubav o kojoj Isus govori, divno je razradio sv. Ivan, apostol evanđelist. Ljubav je osobina Božja. Ona dolazi od Boga i vodi Bogu. Čovjek je najbliži i najsličniji Bogu kada istinski ljubi. Ljubav je trajna poveznica između Boga i ljudi. A kad bismo živjeli tu evanđeosku ljubav, bez kalkuliranja i u svrhu vječnoga života, o, kako bismo sretno živjeli! Evanđelje koje maloprije čusmo kaže: 'Veće ljubavi nitko nema od ove, da svoj život položi za svoje prijatelje. Zasigurno, čovjek i njegovo društvo mora još puno raditi na tome kako bi se prestalo igrati s tuđim životima i počelo živjeti tu istinsku Božju ljubav. Papa emeritus Benedikt XVI. u svojoj enciklici 'Deus Caritas Est – Bog je ljubav', odmah na početku, u uvodu, kaže da te dvije riječi vrlo jasno izražavaju središte kršćanske vjere, kršćansku sliku o Bogu i sliku čovjeka i njegova puta. Taj sadržaj koji se krije u tim dvjema riječima svojevrstan je trajan program i zadatak Crkve koji valja misijskim žarom usvojiti i potvrditi svjedočanstvom života, pojedinačno i zajednički, kao partikularna Crkva u okvirima opće Crkve. Bog je ljubav, tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje i Bog u njemu. Što ove riječi mogu značiti nekomu tko vjeruje samo u ono vidljivo i opipljivo? Istina, Boga se ne vidi jer je Duh, ali vidi se Božje djelovanje koje je poput lahora, nevodljivo, ali učinkovito. 

Bog, dakle, prebiva među ljudima na sebi vlastit način, neshvatljiv u svojoj trojstvenosti, ali učinkovit u svojim djelima. Tako zapravo želi djelovati u nama i po nama u svijetu. Zato mu se valja otvoriti srcem i dušom poput Blažene Djevice Marije. Valja otvoriti oči srca da ga prepoznamo u tajni križa poput svetog Tripuna, u tajni presvete Euharistije, u tajni sakramenta Božjega praštanja. Otvoriti oči srca kako bismo shvatili da smo veliki i snažni onoliko koliko živimo u zajedništvu s drugima i u zajedništvu s Bogom. Bez ove evanđeoske i božanske ljubavi, i toga božanskoga zajedništva koje čitamo u Presvetom Trojstvu, nema ni zemaljskoga života ni suživota. Bez obzira na to radi li se o kršćanstvu, islamu, budizmu ili judaizmu, je li netko vjernik ili nije, ateist ili agnostik, ljudi moraju živjeti zajedno, ne samo u trpljenju podnoseći jedni druge, nego nesebično ljubeći jedni druge. Bog nas poziva i uči životu ljubavi, dok nas svijet uči suživotu u toleranciji i podnošenju. Prepoznajemo li razliku između ljubavi i tolerancije? Ako ne prepoznajemo, pogledajmo nebo i zemlju. Eto, tolika je razlika. Mi kršćani opredjeljujemo se za ljubav temeljenoj na Bogu, Kristu Gospodinu. Ljubav je Kristova savršena i jedinstvena. Zato što se Krist dao raspeti na križu kako bi čovjeka oslobodio ropstva grijeha i vječne smrti. Ljubav je Kristova savršena zato što se ne nudi i ne dijeli samo s prijateljima nego i s  neprijateljima. Kristovo raspeće na križu istinska je tajna ljubavi ponuđena svima, ostavljena svima na slobodan izbor. Brojni svećenici i blaženici to su ozbiljno shvatili i prihvatili. Ne neki tuđi ljudi, svetci i blaženici u tuđoj zemlji. Među njima su i ljudi iz naših krajeva, rođeni u našoj sredini, u ovoj Kotorskoj biskupiji, ovom djelu svijeta koji se zova Boka, Crna Gora. Obični ljudi u neobičnosti Božje beskrajne ljubavi.

Ključ uspjeha jednostavno je život prema Božjim zapovijedima. Vinuli su se prema Bogu, postali veliki i postali primjer ne samo tolerancije nego i istinske ljubavi utemeljene na Kristovu Evanđelju, na Bogu koji je ljubav. A mi, jesmo li sigurni da smo na dobrom putu? Putu ljubavi i zajedništva? Dragi vjernici, prijatelji i slušatelji, mi smo pozvani posvetiti svoje vrijeme i budućim generacijama ostaviti svjedočanstvo svetog života u ljubavi. Papa Franjo kaže: 'Ljubav ne dopušta da njome zavlada mržnja, povreda ili osveta. Kršćanski ideal, osobito u obitelji, jest ljubav usprkos svemu. Završit ću odgovorom na jedno pitanje, koje sam ovih dana više puta čuo. A ono glasi: koji je program i koji su planovi novoga kotorskog biskupa? Već odgovorih, a mogu još jednom ponoviti. Taj čudesni program i plan glasi: ljubi Boga svim srcem svojim, svim umom svojim, svom dušom svojom, a bližnjega svoga kao sebe samoga. Ovo je poziv i program upućen svima, ne samo meni kao pastiru ove Crkve i vjernicima Kotorske biskupije, nego i svakom čovjeku bez obzira na vjeru i naciju. Davno napisani program, ne za jednu godinu ili jedan mandat, nego za desetljeća, stoljeća, za vječnost. Svatko od nas osobno najbolje znade dokle je stigao u ostvarivanju toga programa koji preporučujem svima. Nazvah ga čudesnim programom. Zašto? Čudesnost ovog programa jest u tome što ga možemo početi od zadnje točke, od srednje ili od prve. Danas ili sutra. Odakle god počeli, uvijek smo na tragu jedne te iste ljubavi, one istinske, izvorne ljubavi Boga Oca svih ljudi. Ključ je jednostavan. Ne odlagati za sutra, ne čekati da počne netko drugi. Ja to trebam učiniti, i to danas. Već sada. Blago onomu tko ljubav Boga Oca ugradi u svoj život, obitelj, svoj narod u i zemlju. Želim, i od Boga molim, skladan život utemeljen na divnim melodijama Božje ljubavi. Amen.