Uvodna riječ kardinala Bozanića na otvorenju 63. teološko-pastoralnoga tjedna

Preuzvišeni Apostolski nuncije,
draga subraćo nadbiskupi i biskupi;
prezbiteri i đakoni, redovnici i redovnice, dragi vjernici laici;
poštovani predstavnici kršćanskih Crkava i vjerskih zajednica;
cijenjeni predstavnici akademskih vlasti,
na poseban način Sveučilišta u Zagrebu
na čelu s veleučenim Rektorom;
te našeg Katoličkog bogoslovnog fakulteta,
na čelu s poštovanim Dekanom;
veleučeni Rektore Hrvatskog katoličkog sveučilišta;
cijenjeni potpredsjedniče Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti;
draga braćo i sestre,
poštovani sudionici Teološko-pastoralnoga tjedna.
 
1. Radosna srca pozdravljam sve ovdje sabrane. Osobito vas koji ste se, u ovim zimskim danima, odlučili na put i došli u Zagreb kako bi sudjelovali na 63. Teološko-pastoralnom tjednu.

Izražavam svoju blizinu, priznanje i poštovanje svim pastoralnim djelatnicima kojima je prvenstveno namijenjeno ovo zborovanje: svećenicima i đakonima, redovnicima i redovnicama, katehetama i vjeroučiteljima, pastoralnim suradnicama i suradnicima.

2. Danas mnogi ukazuju na tjeskobu kojom je protkan suvremeni životni ritam. Neprestano smo u žurbi i strahujemo da ćemo zakasniti ili propustiti važan susret, sastanak, događaj. Kriza postaje ključna tema našega vremena, a ritam društvenog i crkvenog života njezin je nedvosmisleni simptom.

Proširimo li pogled na našu suvremenost, obilježenu dubokim i često zastrašujućim promjenama, prepoznajemo u životu Crkve stilove životnosti i nutarnju otpornost, prisutni u raznim dijelovima Crkve, a ipak razlozi za zabrinutost brinu sve na bilo kojoj zemljopisnoj širini.

3. Izazovi duhovno-etičkih prilika našega vremena tiču se gubitka pravih uporišta te stanja nejasnih i zamagljenih vidika. To nas ostavlja u nemogućnosti da sami crpimo nove energije za istinsko zalaganje u životu i za buđenje nutarnjih potreba za autentičnim vjerničkim životom.

Istodobno osjećamo i zov onog žara ljubavi koja nas veže s Bogom Isusa Krista, dok nam opomena Knjige Otkrivenja ponovno postaje dramatično aktualna: „Nisi ni studen ni vruć. O da si studen ili vruć! Ali jer si mlak, ni vruć ni studen, povratit ću te iz usta“ (Otk 3, 15-16).

4. Situacija u kojoj se danas nalazimo skriva, ali i u mnogim oblicima otkriva, živu želju za duhovnošću, za duhovnom otpornošću. Duhovnost nam je potrebna da odgovorimo na pitanja i izazove koji proizlaze iz suvremenog razdoblja života Crkve i čovječanstva u cjelini.

Duhovnost znači osjećaj za Boga, smisao Boga, zajedništvo s njim, odgovor na njegov poziv, potpuno prianjanje uz Boga.

S Bogom i u Bogu spoznajemo tko smo i što činimo. Bog nas međusobno približava i pomaže nam kako pomoći jedni drugima.

U Bogu stječemo mogućnost razumijevanja onoga što se oko nas događa, kako bismo bolje vidjeli pravac i put kojim nam je ići te koju budućnost očekivati i graditi.

5. Papa Benedikt XVI. često je ponavljao proglas: Crkva je živa, a papa Franjo želi da Crkva u svim okolnostima bude apostolska, misijska svojom prisutnošću, svojim izborima, gestama i blizinom. Papa ju zove 'Crkvom izlaženja'.

To je Crkva koja, snagom Duha koji joj je dan i snagom svoje otajstvene naravi, poduzima obnoviteljske korake, ulazeći u sve  prostore življenja, donoseći Radosnu vijest i to ne radi osvajanja prostora izvanjskoga utjecaja i moći, nego radi blizine svakomu čovjeku.

To je Crkva koja kristovski skraćuje udaljenosti, privlači istinom i zemaljske razloge sukobljenosti premošćuje unošenjem pogleda prema vječnosti.

To je Crkva koja zna izaći ususret ljudima 'na rubovima' i koja svakomu dopušta ući, osjetljiva na tjeskobe, samoće, krhkosti i ranjenosti ljudi.

To je Crkva koja u slobodi nadilazi prisilu i navezanost na sebe, dajući obrazloženje nade koja usmjerava i jača.

6. Draga braćo i sestre, poštovani sudionici 63. Teološko-pastoralnog tjedna, želim da se ovih dana svi još više doživimo članovima Crkve koja nošena snagom Duha posreduje životnost, otpornost u radostima i nadama kao i u žalostima i tjeskobama ljudi našeg vremena.