Uza sav naš napredak i dobrobit, uistinu smo postali ''društvo umora''
Papa Franjo na općoj audijenciji osvrnuo se na čitanje iz Knjige Propovjednikove.
Katehezu pape Franje donosimo u cijelosti.
Draga braćo i sestre, dobar dan!
U našem razmišljanju o starosti, danas smo suočeni s Knjigom Propovjednika, još jednim draguljem u Bibliji. Na prvu, čitanje ove kratke knjige dirne i zateče svojim poznatim refrenom: "Sve je ispraznost"; sve je "magla", "dim", "praznina". Iznenađujuće je pronaći ove izraze, koji dovode u pitanje smisao postojanja, u Svetom pismu. U stvarnosti, Propovjednikova stalna oscilacija između smisla i besmisla, ironičan je prikaz spoznaje života koja se odvaja od strasti za pravdom, čiji je jamac Božji sud.
Završetak Knjige ukazuje na izlaz iz kušnje: ''Boj se Boga, izvršuj njegove zapovijedi, jer – to je sav čovjek.'' (12,13). To je savjet kako bismo riješili ovaj problem. Suočeni sa stvarnošću koja u određenim trenutcima kao da prihvaća sve suprotnosti, osiguravajući za njih isti slijed događaja, a to je da završe u ništavilu, put ravnodušnosti može nam se također činiti jedinim lijekom za bolnu razočaranost. Dolaze nam ovakva pitanja: ''Jesu li naši napori promijenili svijet? Je li itko sposoban utvrditi razliku između ispravnog i pogrješnog?''
To je svojevrsna negativna intuicija koja se može javiti u bilo kojem životnom razdoblju, ali nema sumnje da starost susret s razočaranjem čini gotovo neizbježnim. Stoga je otpor starosti prema demoralizirajućim učincima ovog razočaranja presudan: ako stariji, koji su sada vidjeli sve, zadrže netaknutom strast za pravdom, tada ima nade za ljubav, a i za vjeru. Za suvremeni svijet, prolazak kroz ovu krizu, krizu zdravlja, postao je ključan, jer kultura koja pretpostavlja sve mjeriti i manipulirati svime, na kraju također stvara kolektivnu demoralizaciju smisla, ljubavi, dobra.
Ova demoralizacija oduzima želju za radom, djelovanjem. Navodna "istina", koja se ograničava da bilježi svijet, bilježi i njegovu ravnodušnost prema suprotnostima i predaje ih, bez iskupljenja, protoku vremena i sudbini ništavila. U ovom obliku – zaogrnuta znanstvenošću, ali i vrlo bezosjećajna i vrlo amoralna – moderna potraga za istinom bila je u iskušenju potpuno se oprostiti, udaljiti od strasti za pravdom. Ne vjeruje više u svoju sudbinu, svoje obećanje, svoje iskupljenje.
Za našu modernu kulturu, koja bi točnom poznavanju stvari htjela praktički sve prepustiti, pojava ovog novog ciničnog razmišljanja – kao zbir znanja i neodgovornosti – vrlo je tvrda reakcija. Spoznaja koja nas izuzima od morala isprva se čini izvorom slobode, snage, ali ubrzo se pretvara u paralizu duše.
Propovjednik svojom ironijom već razotkriva ovu fatalnu napast svemoći znanja, "zabludu sveznanja", koja stvara nemoć volje. Redovnici najstarije kršćanske tradicije precizno su identificirali ovu bolest duše, koja iznenada otkriva ispraznost znanja bez vjere i morala, iluziju istine bez pravde. Zvali su to "lijenost, nemar". To su svi naslijedili, i stariji. Nije to samo lijenost. Nije samo depresija. To je predaja spoznaji svijeta bez strasti za pravdom i posljedičnim djelovanjem.
Praznina smisla i snage otvorena ovom spoznajom, koja odbacuje svaku etičku odgovornost i svaku naklonost prema pravom dobru, nije bezazlena. Ne samo da oduzima snagu želji za dobrom: zauzvrat otvara vrata agresivnosti sila zla. One su snage pomahnitalog razuma, ciničnog zbog viška ideologije. Uza sav naš napredak i dobrobit, uistinu smo postali ''društvo umora''. Mi smo ''društvo umora''. Morali smo proizvesti opću dobrobit i tolerirati znanstveno selektivno tržište zdravlja. Morali smo postaviti nepremostivu granicu miru i vidimo sve nemilosrdnije ratove protiv bespomoćnih ljudi. Znanost napreduje, naravno, i to je dobro. Ali, životna mudrost nešto je sasvim drugo, i čini se da je u zastoju.
Konačno, ovaj neafektivan i neodgovorni razum također oduzima smisao i snagu spoznaji istine. Nije slučajno što je naše vrijeme vrijeme lažnih vijesti, kolektivnih praznovjerja i pseudoznanstvenih istina. Starost može naučiti od ironične mudrosti Propovjednika umijeću iznošenja na svjetlo prijevare skrivene u deliriju istine uma lišenog naklonosti prema pravdi. Stariji, puni mudrosti i humora, mladima čine toliko dobra! Oni ih spašavaju od iskušenja tužnog i poznavanja svijeta bez mudrosti. I vraćaju ih na Isusovo obećanje: ''Blago gladnima i žednima pravednosti, oni će se nasititi'' (Mt 5,6). Mi stariji imamo veliko poslanje u svijetu: biti mladima mudri svjedoci.
