Vjernici Jaskanskog dekanata hodočastili sv. Josipu u Karlovac, svjedočila Zdenka Bošnjaković
Homiliju je pripremio vlč. Ivan Vučak koji je među ostalim poručio da se svatko od nas nalazi u situacijama kada njegova vjera dolazi na ispit.
Desetu srijedu velike pobožnosti svetom Josipu, 24. ožujka, u Nacionalnom svetištu sv. Josipa u Karlovcu hodočastio je Jaskanski dekanat, a misno slavlje u koncelebraciji s rektorom svetišta, mons. Antunom Senteom ml., i svećenicima Jaskanskog dekanata, dekanom Gojislavom Kovačićem, vlč. Stjepanom Halužanom, vlč. Antom Ivanom Bingulom, vlč. Ivanom Vučkom, predvodio je jaskanski župnik, vlč. Filip Marić.
Prije uvoda u misno slavlje mons. Sente pozdravio je hodočasnike prigodnim riječima.
– Dragi Josipovi hodočasnici, drago mi je što vas mogu pozdraviti ovu desetu srijedu u našem velikom hodu od 19. srijeda, odnosno do 52. srijede. Srijede velike pobožnosti svetom Josipu postale su zaštitni znak Nacionalnoga svetišta svetoga Josipa, pa samim time i grada Karlovca. Pobožnost prema svetom Josipu sve je snažnija i vidljivija, iako sam uvjeren da je stalno bila prisutna u našem hrvatskom narodu. Tome je zasigurno pridonio i bl. Alojzije Stepinac koji je prije 84 godine nakanio izgraditi Nacionalno svetište. Istina, na zagrebačkoj Trešnjevki, no ideja se u konačnici obistinila u Karlovcu – kazao je rektor Sente.
Homiliju je pripremio vlč. Ivan Vučak koji je među ostalim poručio da se svatko od nas nalazi u situacijama kada njegova vjera dolazi na ispit. Dodao je da možemo reći kako se u današnjem vremenu naša vjera itekako ispituje, i zbog potresa i zbog pandemije koronavirusa.
– Na nama je hoćemo li u svojem životu tražiti razna opravdanja i svekolike lažne idole, kakvi se spominju u današnjem prvom čitanju. Tijekom korizmenoga vremena dobro je malo stati i zapitati se o prvoj Božjoj zapovijedi, odnosno na koji ju način izvršavamo. Valja se zapitati koliko lažnih idola u našim životima imamo, koji su to idoli bez kojih ne možemo živjeti – kazao je vlč. Vučak.
U nastavku propovijedi nastavio je s porukama korizmene nade i ohrabrenja. Naglasio je kako današnje Evanđelje ističe: 'ako vas Sin oslobodi, zbilja ćete biti oslobođeni'.
– Draga braćo i sestre, ako je itko bio slobodan, to je sveti Josip; koliko god ima zabrana i poteškoća, bio je slobodan u ljubavi prema Bogu jer je bio svetac dubokoga pouzdanja u Boga – kazao je.
Na kraju misnoga slavlja svoje svjedočanstvo vjere podijelila je Zdenka Bošnjaković. Zdenka je više od 20 godina vjerna hodočasnica svetom Josipu.
– Dolazim iz Vođinca iz Slavonije. Župljanka sam Župe Kraljice svete Krunice, koju vodi naš dragi župnik, vlč. Ante Šiško. Supruga sam i majka dvoje djece, Ivane i Marka. Ponosna sam punica zeta Josipa i još ponosnija baka unuka Petra i Filipa. Sa suprugom predvodim udrugu Vojske Bezgrješne, u kojoj se redovito okupljamo na molitvu i susrete na kojima molimo za Svetog Oca i za sve naše svećenike, redovnice te brojne druge potrebe. Posebno nam je draga devetnica svetom Josipu, za koju su zaslužni naši već preminuli župnici: Josip Ivić, Josip Plavšić, Mirko Crnčuan, kao i sadašnji župnik Ante Šiško. Tako i danas u svojoj župi predmolim krunicu i litanije svetom Josipu. Moja obitelj darovala je našoj župi kip svetog Josipa koji još uvijek krasi župnu crkvu. Primjećujem, što me posebno raduje, da sve više naših župljana štuje svetog Josipa. U našoj župi djeluju časne sestre Službenice Milosrđa, koje su svoju kuću stavile pod zaštitu svetog Josipa – kazala je Zdenka Bošnjaković.
Ispričala je vjernicima kako je sve počelo i odakle se je javila njezina pobožnost prema svetom Josipu. Naglasila je kako je prije 27 godina operirala srce.
– U tom vremenu liječenja jednom sam čula da u Karlovcu postoji Nacionalno svetište svetog Josipa te da je sveti Josip zaštitnik bolesnika. Odlučila sam hodočastiti svetom Josipu u Karlovac. Kod prvog sam se hodočašća zavjetovala da ću svake godine, dok mi to zdravlje bude dopuštalo, na svetkovinu svetog Josipa, 19. ožujka, hodočastiti u Karlovac. Neka to bude molitva za zdravlje, za moju obitelj, za djecu, za župljane i sve njihove potrebe. Još sam se zavjetovala da ću svake srijede sudjelovati na Misi, ne jesti meso, moliti te zahvaljivati svetom Josipu – rekla je gđa Zdenka.
Gospođa Zdenka pri kraju svjedočanstva rekla je kako sa svetim Josip često razgovara kao s prijateljem te kako joj je gotovo nemoguće opisati radost koja ju prožima u tim duhovim trenutcima.
– Moleći se svetom Josipu, uvjerena sam da su po njegovu zagovoru moj sin i kćerka dobili posao. Kad je unuk Petar imao dvije godine, ostao je bez svijesti, opet je sveti Josip pomogao. Zato mu godinu dana molim krunicu, a i ozdravljenog unuka dovela sam svetom Josipu u Svetište. Taj moj unuk sada je u sedmoj godini života, zdrav i veseo. Jedna naša rodica upravo je po zagovoru svetog Josipa preminula blagom i svetom smrti. Sveti Josip darovao mi je i kvalitetniji odnos s rodbinom. Moj djever, teški bolesnik, svaki dan moli krunicu svetog Josipa. Kad god sam se molila svetom Josipu za duhovne i materijalne potrebe, uvijek ih je uslišao – kazala je u svom svjedočanstvu.
