Vladimir Hoblaj: "Dok ne doživimo potres, ne možemo shvatiti na čemu je konstruirana naša kuća"

U emisiji ''Izdvojeno'' gostovao je Vladimir Hoblaj, autor knjige ''Što učiniti kad se trese tlo pod nogama?'' i dobitnik nagrade ''Ponos Hrvatske'', koji je sa suprugom posvojio šestero djece i omogućio dom za još mnoge.

– Za sebe mogu reći da sam sretan čovjek jer mi je Bog dao priliku da u različitim područjima života živim. Kad sam na osoban način upoznao Isusa Krista, to mi je iskustvo promijenilo život – ispričao je Hoblaj, koji je imao zanimljiv život.

Završio je studij informatike, a jedno je vrijeme radio kao mesar u očevoj mesnici. S vremenom je došao u kontakt s američkom organizacijom, gdje je polagao tečaj za kršćansko savjetovanje te osnovao udrugu "Nada za život" koja se bavi pomaganjem ljudima kroz kršćansko savjetovanje. Potom je upoznao redatelja s kojim je osnovao kazalište.

U međuvremenu je sa svojom suprugom udomio šestero djece, a nakon što je doživio bankrot, Bog im je otvorio priliku da se bavi udomiteljstvom.

– Ne znam zašto mi je Bog usadio čežnju da otkrijem smisao svog života, tko sam i koja mi je budućnost. Dokle god nisam dobio odgovor na to pitanje, svoj sam život smatrao pogrješnim – istaknuo je, dodavši kako je veliku ulogu na putu prema Bogu imala Knjiga Propovjednika.

Spomenuo je udomiteljski projekt "Kuća mogućnosti", koji je nastao kad su primijetili raskorak između djece koja su udomljena i djece koja su u skrbi institucije. 

– Udomljena djeca imaju veći doticaj s realnošću. Za djecu koja su u domovima, oni nikad nisu vidjeli kako se plaćaju računi, kako izgleda obitelj. Kako će onda oni graditi svoju obitelj ako to nisu vidjeli ni iskusili? Stoga smo osmislili dvogodišnji program mentorstva za njih i mislim da je još uvijek ta potreba velika – pojasnio je.

S urednicom Mirtom Marinić razgovarao je o knjizi koju je počeo pisati nakon tragedije petrinjskog potresa. U njoj ističe kako knjiga ne može izgraditi kuće, ali može izgraditi ljude.

– Mi volimo zaobići ljude u patnji. Moja je prva rečenica u knjizi kako je susret s ljudskom patnjom uvijek opterećujuć. Zato je najlakše maknuti se. No, ako nam Bog otkriva odgovore, onda moramo ići ljudima koji pate – kazao je Hoblaj.

U kontekstu govora o ljudima koji su preživjeli potres, poručio je da je najgore što im možemo reći to da ih razumijemo.

– Mi ih ne možemo razumjeti. To je uvreda za njih. Ali, postoji ono što im možemo pružiti. Ponekad je najviše što im možemo dati šutnja ili zagrljaj – naglasio je Hoblaj, poručivši da nas potresi mogu naučiti kako reagiramo na stresne situacije i da tek tada možemo shvatiti na čemu je konstruirana naša kuća, ne samo kao građevina nego i naša osobnost.

Govorio je također da je Bog u svojoj dobroti toliko velik da nam ''daje život u kojem se događaju i stvari koje nam se ne sviđaju, ali pozivaju nas da preispitamo svoje temelje''.

Više pogledajte u cijeloj emisiji.