Vlč. Jakov Rađa: ''Kršćani po sakramentu Krštenja sudjeluju u Kristovu svećeništvu''

U emisiji ''Izdvojeno'' razgovaralo se o tome trebamo li promijeniti svećenike. Gost je bio profesor na Katedri fundamentalne teologije KBF-a u Zagrebu i predstavnik Povjerenstva za organizaciju TPT-a, dr. sc. vlč. Jakov Rađa. Kazao je kako možemo reći da je o svećeništvu sve rečeno, te se zapitati postoji li uopće nešto što bi u teologiji moglo biti novo o svećeničkom identitetu i poslanju.

– Teologija ne živi od ponavljanja definicija iz prošlosti i ponavljanja dostignuća koja su se do sada ostvarila, nego želi uvijek iznova povezati baštinu vjere s kulturom u kojoj danas živimo. Tu nam danas dolazi u pomoć papa Franjo koji potiče Crkvu da iznova promišlja i vrši prijevode otajstva u današnje vrijeme. On govori da se danas ne nalazimo u vremenu koje je ispunjeno brojnim promjenama, nego se nalazimo u pravoj promjeni vremena, promjeni epohe. Iz te perspektive možemo promišljati o raznim otajstvima vjere, a među njima i o svećeničkom pozivu – kazao je vlč. Rađa. 

U nastavku emisije istaknuo je kako je teško reći kada je teže bilo biti svećenik, prije ili danas. Dodao je da svako vrijeme sa sobom nosi određene nove izazove, a na pitanje o tome treba li mijenjati vrijeme ili svećenike, odgovor je vrlo jasan. 

– Treba mijenjati nas svećenike. Papa Franjo uvijek ponavlja da je Bog prisutan u povijesnim procesima, a ako je Bog prisutan u povijesnim procesima, ako nam preko njih govori, to znači da ovo vrijeme traži da se mi obratimo. Iako često očekujemo da se vrijeme prilagodi nama, zapravo smo mi pozvani prilagoditi se vremenu u kojemu živimo, to jest pitati se što znači biti svećenik danas. Kakve izazove ovo vrijeme u kojem se nalazimo lansira svećeničkom identitetu i poslanju? To, naravno, znači vratiti se na bitno. Naime, Crkva ne poznaje neku drugu vrstu obnove, nego povratka na izvore i posadašnjenje. Posadašnjenje tih izvora koji su nam poznati – napomenuo je. 

Vlč. Rađa kazao je da se, ako želimo reći nešto što je za svećeništvo bitno, tada moramo prisjetiti kako je u Novom zavjetu termin svećeništva termin koji je dodan Isusu Kristu, a nakon toga Drugi vatikanski koncil Crkvu je nazvao svećeničkim Božjim narodom. 

– Onda tek na trećem mjestu možemo govoriti o svećenicima. Dakle, Krist je svećenik. On nas povezuje kao Crkvu sa svojim Ocem. Nadalje, Crkva je svećenički narod, a tu je onda i svećenik koji služi svećeničkom narodu. Mi u našoj vjeri poznajemo razliku između krsnog svećeništva i ministerijalnog svećeništva, jer, zapravo, svi kršćani po sakramentu Krštenja jesu svećenici. Drugim riječima, oni su ovdje na zemlji komadić neba. Oni su pozvani među ljudima biti poveznica s nebom, a zaređeni svećenik jest onaj koji služi tomu da narod, Crkva Božja, na zemlji bude svećenički. Ovim 62. teološko-pastoralnim tjednom želimo staviti u središte pitanje treba li svećenik biti savršen. Ako mi sakramentalno svećeništvo tumačimo kao služenje krsnom svećeništvu i Božjem narodu koji je sav svećenički, to ne znači da je svećenik iznad Božjeg naroda i da mora biti savršen, nego je svećenik u Božjem narodu pozvan biti onaj koji taj narod krijepi, a najveća okrepa jest Božje milosrđe – zaključio je vlč. Jakov Rađa.