Vlč. Vidić: ''Eutanazija je naš veliki civilizacijski i kulturološki problem''

Tema emisije ''Izdvojeno'' bila je kršćansko poimanje eutanazije. Gost emisije, don Mile Vidić, govorio je o tome kako Crkva definira eutanaziju, zašto se ljudi odlučuju na potpomognuto samoubojstvo te koji je ispravan vjernički stav prema životu, bolesti i trpljenju. 

Don Mile Vidić pojasnio je da se pojam eutanazija sastoji od dvije grče riječi: 'eu' (lak, dobar) i 'thanatas' (smrt), tako da značenje te riječi možemo prevesti kao 'laka', 'dobra', ili 'milosrdna smrt'. 

– U principu sama eutanazija jest smrt iz milosrđa, kako bi se bolesniku ili starijoj osobi skratile patnje i muke. Kad se ona počini, dolazi do potpomognutoga ubojstva, odnosno netko asistira pri ubojstvu određene osobe. Eutanazija u praksi postoji od samih početaka naše civilizacije, a susrećemo se s njom u grčkoj filozofiji i Rimskom Carstvu. Današnji svijet predstavlja sebe kao milosrdnog i pravednog, punog slobode, ljubavi i prava, a zapravo dobro vidimo kako iza svega toga stoji jedna velika manipulacija. Tako imamo i manipulaciju eutanazijom, manipulacija da je dobro nešto što je zlo – rekao je. 

Dodao je kako također imamo manipulaciju pobačajem kao da je to nešto dobro, da se time spašava ženu, a djetetu se, ako će biti bolesno, pomaže time da mu se skraćuje patnja, da je to nečiji izbor sloboda i pravo pojedinca.

– Vidimo kako je naličje ovoga svijeta manipulativno i kako nešto što je moralno prihvatljivo oblikuju da postane moralno prihvatljivo, i da tako lijepo zvuči ubojstvo iz milosrđa. Tako možemo reći da su oni koji izvršavaju eutanaziju milosrdni anđeli smrti – istaknuo je.  

U nastavku emisije don Vidić je kazao kako moralna pitanja, poput eutanazije, pobačaja i drugih, nisu moralna pitanja koja se tiču samo vjernika, nego svakoga čovjeka. Dodao je da je eutanazija moralno zlo: za katolika, pravoslavca, anglikanca, muslimana, budista, za svakog čovjeka. 

- Problem eutanazije naš je civilizacijski i kulturološki problem, problem ljudskosti današnjega svijeta. Eutanazija nije samo područje vjere nego i našega svakodnevnoga života; poštovanja života, dostojanstva ljudske osobe, poštovanja naših starijih i nemoćnih, a to su naši očevi i majke. Poštovanje bolesnih, jer ovdje posebno boli kad zbog bolesti, odnosno invaliditeta određene osobe, dolazi do eutanazije. Kao da je manje vrijedna zato što ima neku bolest, pa ih se društvo želi riješiti. To je ta ružna slika našega svijeta. Moje tijelo nije moje tijelo. Moj život nije moj život. Moje tijelo i život darovani su od Boga – istaknuo je gost u emisiji. 

Kazao je i to kako se Bog poslužio našim roditeljima pa nam je darovao tijelo i udahnuo svoga Duha, i to je fenomenalno, muž i žena u bračnom činu jesu sustvaratelji i nastavljaju Božje djelo stvaranja. 

– Bog je u svojoj dobroti dao čovjeku ljubav i udahnuo je svoga Duha u tu ljubav, i onda smo nastali mi na sliku Božju. Upravo se iz toga crpi dostojanstvo. Mi smo dobili dostojanstvo od Boga. Nije nam ga dao netko drugi, država, vlada, kralj, nego sam Bog. Mi se vraćamo Bogu, stoga je eutanazija i sama smrt samo jedan prijelaz iz ovoga svijeta u vječnost. Ovime se zadire u pitanje vjere u uskrsnuće, jer u sprovodnom obredu molimo: ''Tvojim se vjernima, Gospodine, život mijenja, a ne oduzima.'' Dakle, smrt je samo promjena života, stoga nitko nije vlasnik svoga tijela. Niti smo odlučivali da se rodimo niti trebamo odlučivati kad ćemo umrijeti. Bog je taj koji odlučuje naše rađanje i našu smrt – zaključio je don Mile Vidić.  

U emisiji je gostovala i sestra Tajana Andrle, koja djeluje u samostanu svetog Rafaela u Solinu, gdje skrbi o brojnoj braći i sestrama s posebnim potrebama.