ZADAR: Oproštajni govor umirovljenog zadarskog nadbiskupa Želimira Puljića vjernicima Zadarske nadbiskupije

ZADAR: Oproštajni govor umirovljenog zadarskog nadbiskupa Želimira Puljića vjernicima Zadarske nadbiskupije

Umirovljeni zadarski nadbiskup Želimir Puljić na kraju svečanog misnog slavlja koje je predslavio na svetkovinu sv. Stošije, zaštitnice Zadarske nadbiskupije, u katedrali sv. Stošije u Zadru, u nedjelju 15. siječnja, vjernicima Zadarske nadbiskupije uputio je svoj oproštajni govor koji prenosimo u cijelosti.

Autor
Zadarska nadbiskupija/Laudato/F.P.
Fotograf
Ines Grbić
Objavljeno:
 
15.01.2023 13:57

 

Oproštaji su pola stoljeća pratili moj život

Oproštaji su pratili moj svećenički i biskupski život. Nekoliko puta u zadnjih pola stoljeća selio sam se i počinjao ispočetka.

Godine 1978. preselio sam se iz Rima u Sarajevo gdje su me poslali biti odgojiteljem i profesorom na teologiji. Tamo sam ostao 12 godina, ukorijenio se i uhodao u odgojnom i znanstvenom poslu.

Ali, 1990. dođe vrijeme rastanka s kolegama profesorima i studentima s kojima sam vrlo lijepo surađivao i uputiše me u grad Svetoga Vlaha, u Dubrovnik.

Tek što sam se smjestio i započeo planove pastoralnog rada, dogodila se strašna agresija. Godinama se nije znalo kako će rat završiti. No, hvala Bogu, zemlja je oslobođena, pa je trebalo početi materijalnu obnovu kuća, ali i duhovnu obnovu ljudi.

Nakon dva desetljeća rada i boravka na jugu Hrvatske, poslaše me u travnju 2010. ovdje, u Zadar, nakon nagle smrti drage uspomene mons. Ivana Prenđe.

Rastajući se s vjernicima Dubrovačke biskupije, ponio sam divna sjećanja na dane zajedništva, molitve, strepnje i nade. Ali, i sigurnosti da je Gospodin Isus doista Gospodar povijesti.

Moj početak rada u gradu Zadru započeo je nezaboravnim Nacionalnim susretom hrvatske katoličke mladeži koja se okupila u Zadru, 9. i 10. svibnja 2010. godine.

I, evo, nakon 13 godina boravka i rada u ovom podneblju divnih ljudi i odanih poklonika Isusovog evanđelja, opet je došlo vrijeme rastanka i odlaska; ne u neko mjesto, već u zasluženu mirovinu.

Neki su me pitali gdje ću sada. Uglavnom sam ponavljao riječi Bralića i klape Intrade  ‘Ja ostajem tu’:na Forumu, Rivi i na Muraju, s krunicom i brevijarom u rukama, a možda doskora i sa štapom, kako bih na jedan drugačiji način služio Crkvi Zadarskoj koja me od prvoga dana srdačno prigrlila, kao što je to učinila i s mojim nasljednikom mons. Milanom Zgrablićem, sinom Istre ponosne koji je u ovo pola godine dobro upoznao i kler i Nadbiskupiju.

Predajući službu dosadašnjem koadjutoru Milanu, ponovno kažem da ću i nadalje svim srcem i dušom svojom moliti za sve žitelje ‘Iadere Christianae’ i voljeti ovaj grad Zadar i ljude ovog blagoslovljenog podneblja Nadbiskupije u kojoj sam aktivno služio 12 godina, 8 mjeseci i 22 dana.

A kad se primakne onaj posljednji rastanak, tada ću se preseliti tu, u kapelu svete Stošije i čekati zoru uskrsnuća s dragim predšasnicima Matom, Marijanom i Ivanom.

Ali, ne treba se tamo žuriti.

Srdačno zahvaljujem svećenicima, Bogu posvećenim osobama, vjernicima i stanovnicima drage Zadarske nadbiskupije, i posebice članovima Zbora naše katedrale sv. Stošije koji su anđeoskim glasovima uljepšavali sjaj svete liturgije.

Toplo se preporučujem u vaše molitve. Hvala i Bog vas blagoslovio.

Mons. Želimir Puljić,

umirovljeni nadbiskup zadarski

nadbiskupovov govor

 

Jeste li ovaj mjesec uplatili za Laudato TV? Znate li da naš rad ovisi gotovo isključivo od donacija dobrih ljudi? Pridružite nam se u Klubu prijatelja!

Još iz rubrike: Aktualno

Još iz rubrike: