Župa sv. Jurja u Gornjoj Stubici

Sveti Juraj je, moglo bi se reći, univerzalni svetac. Štuju ga i katolici, i pravoslavci i muslimani, a posebno ga štuju Romi. Omiljen je i u našim krajevima, njemu su posvećene mnoge crkve i mnoga mjesta, a zapravo malo tko od vjernika zna reći o svetom Jurju više od onoga da se liturgijski časti 23. travnja.

Iako o njemu ima vrlo malo pouzdanih podataka, tijekom stoljeća nastale su mnoge legende, velikim dijelom u vrijeme viteštva, koje toga mučenika (vjerojatno zato što je bio vojnik) najčešće prikazuju kao viteza koji ubija zmaja i spašava princezu. Tako postoji legenda (pripisuje se Giacomu di Varazzi) koja tvrdi kako je u jezeru u blizini grada Silene živio zmaj, kojemu su svakodnevno za hranu morali davati ovce, janjad, telad ili kakvu drugu životinju. Međutim, zmaj se obezobrazio, pa je počeo tražiti da mu žrtvuju mladiće i djevojke. Oni na koje je pala kocka, bili bi bačeni zmaju. Jednom zgodom na takav način bila je izvučena i kraljevna, ali dok je išla u smrt, sreo ju je sveti Juraj rekao da će ju spasiti ako kralj obeća da će se on i svi stanovnici ostaviti poganskih bogova i obratiti na kršćanstvo. Kralj je spremno obećao. Kad je zmaj izišao iz jezera, sveti Juraj zaletio se prema njemu na konju i kopljem mu proboo vrat. Potom ga je svezao svilenim konopcem i poveo pred kraljev dvor, gdje je kralj još jednom potvrdio da će se obratiti, a sveti Juraj potom je ubio zmaja.

Takve i slične legende, iako se sa simboličke strane mogu promatrati i u pozitivnom svjetlu (npr. zmaj je simbol zla, pa je simbolički riječ o pobjedi kršćanstva nad zlom i grijehom), učinile su od svetog Jurja manje svetca u punom smislu riječi, pretvorivši ga u narodnog junaka, bez gotovo ikakve povezanosti s istinskom vjerom.

Zato bi bilo dobro držati se sigurnih povijesnih podataka, bez obzira na to koliko oni bili šturi, jer već je sama činjenica da se o svetom Jurju sačuvao spomen kroz dugi niz stoljeća važna i vrijedna poštovanja. Tako npr. znamo da je sv. Juraj bio rimski časnik koji je umro mučeničkom smrću za vrijeme Dioklecijanova progona 303. god. u Kapadociji, kada su ga, zbog nepriznavanja poganskih bogova, osudili na smrt odrubljivanjem glave. Kao i mnogi drugi svetci njegova vremena, koji su podnijeli sličnu mučeničku smrt, i sv. Juraj nam može biti izvrstan putokaz u postojanosti u vlastitoj vjeri.

U tom smislu valja imati u vidu dobronamjernost starih hagiografa koji su donosili razne legende o svetom Jurju, kao onih koji su kroz nevjerojatne i gotovo nevjerojatne priče o hrabrosti toga svetca htjeli potaknuti narod na privrženost Bogu i na bolje prakticiranje svoga vjerskog života, pa u tom smislu čak ni te legende ne treba odbaciti kao potpuno bezvrijedne.

Tako npr. kaže legenda kako su sv. Jurja, nakon što je osuđen, najprije privezali na kotač koji je u sebi imao čavle, koji bi mu pri svakom pokretu kidali dijelove tijela, a on je unatoč tomu bio veseo i blagoslivljao Boga. Štoviše, sve su mu rane zacijelile, a takvo čudesno ozdravljenje mnoge je obratilo na kršćanstvo. Također, na kršćanstvo se obratio i jedan vrač, nakon što je sv. Jurju dao vrč zmijskog otrova, a ovaj ga je jednostavno prekrižio i popio, i pri tome mu se nije ništa dogodilo. Svetog Jurja mučili su na kotaču s noževima, bacili ga u kotao u kojemu je bilo rastopljeno olovo, konji su ga vukli po gradu i na druge su ga načine pokušavali ubiti, ali on je svaki put čudesno ostao živ. Štoviše, mnogi koji su gledali takva mučenja, preobratili su se na kršćanstvo. Na kraju je ipak ubijen, odrubljena mu je glava, a tijelo raskomadano i bačeno u bunar. Prema još jednoj legendi, glavu su mu anđeli uzeli iz bunara i odnijeli.

S obzirom na tolike legende i njihovu raširenost, u narodnom vjerovanju sv. Juraj postao je zaštitnik za mnoga životna područja, a posebno mu se pripisivala zaštita od zaraznih bolesti, opasnosti na moru, ratu, pred sudom i uopće u svim životnim opasnostima. Također, zaštitnik je zemlje, usjeva, zelenila (zeleni Juraj), stoke (posebno konja), pastira, ratara, križara, vojnika i svih obrta vezanih uz ratovanje.

Razgovarali smo i o bogatoj povijesti župe, ali i izazovima koje donosi sadašnjosti. Gost emisije je preč. Nikola Jurković, župnik Župe sv. Jurja u Gornjoj Stubici.  

''Župa sv. Jurja mučenika smještena je na obroncima Medvednice, veličine 50 km2 te ima oko 4500 vjernika. Uz župnu crkvu sv. Jurja mučenika imamo još 15 kapela. Od tih 15 kapela, 3 su filijalne kapele u kojima se redovito slave nedjeljna euharistijska slavlja. Bogu hvala, u našoj župi imamo i jako puno mladog stanovništva koje ne odlazi iz naše župe već ostaje, i zbog toga smo jako blagoslovljeni i zahvalni Bogu jer nam se broj ne smanjuje nego je uglavnom uvijek isti. 

U župi također postoje obitelji s mnogobrojnom djecom koje su nam stvarno veliki blagoslov. Tu bih htio spomenuti da od prošle godine u župi imamo i dječji vrtić koji se zove 'Jurek', koji pohađa sveukupno 90 djece. Ovo je isto pokazatelj da Gornja Stubica ima budućnost. Djeca koja polaze vrtić, samo su iz Gornje Stubice. Razlog tomu jest građevinski objekt koji nema kapaciteta primiti više od tog broja djece. Javni vrtić nalazi se na župnom posjedu, ali je pod upravom općine. Sagrađen je sredstvima Europske unije. 

Vjernici su zaista uključeni u život župe. Počevši od brojnih zajednica: 'Marijine legije', Molitvene zajednice 'Srce Isusovo', ministranata, župnog mješovitog zbora 'Vokalisti sv. Jurja' i dječjeg zbora 'Mali Jurjevčani', pa sve do radnih akcija i ljudi koji su spremni pomoći na bilo koji drugi način.''

Cijelu emisiju pogledajte OVDJE.