Biskup Radoš predvodio hodočasničko spomen-slavlje u Gvozdanskom

Misu u sklopu hodočasničkog spomen-pohoda predslavio je varaždinski biskup Bože Radoš u zajedništvu s domaćim biskupom Vladom Košićem, generalnim vikarom biskupije, mons. Markom Cvitkušićem i domaćim župnikom Stjepanom Filipcem, a služio je đakon Marin Mlađenović, obavještava IKA. 

Uz više stotina hodočasnika pristiglih iz cijele Hrvatske, slavlju su nazočili i izaslanik potpredsjednika Vlade i ministra branitelja, general Josip Lucić; sisačko-moslavački župan Ivan Celjak; članovi Hrvatskoga generalskog zbora te predstavnici brojnih udruga proisteklih iz Domovinskog rata kao i raznih povijesnih udruga.

Sve okupljene na početku je pozdravio biskup Košić, zahvalivši svima na dolasku, a posebno biskupu Radošu, koji je u posljednjih godinu dana kao predsjednik Hrvatskog Caritasa više puta posjetio Sisačku biskupiju. Zahvalio mu je i na gestama dobrote i brige za stradale u potresu na tom području koje je kroz povijest proživjelo brojne velike tragedije. Na kraju je poručio i kako su ta komemoracija i Misa tu da bi zahvalili, molili i sjetili se ne samo branitelja Gvozdanskog nego i svih onih koji su pali za domovinu.

Biskup Radoš u propovijedi je naglasio da s tog mjesta nemira, gdje su tolike nevine žrtve pale zbog ljudske mržnje i nasilja, želimo poslati poruku mira. ''Ovdje, na ovom svetom mjestu, Bog želi oprati sve naše osjećaje, da ostane samo jedan osjećaj, a to je ljubav. Da ostane u nama ljubav Božja, jer samo ljubav može ići preko granica. Sve će se zaustaviti na granici ovog života, a jedino ljubav može prijeći preko svake granice. Ona ima putovnicu za onaj svijet, za onu stvarnost koju mi čekamo i koju želimo. Danas Crkva slavi Isusovo krštenje, i čini mi se da nema ljepše svetkovine koja bi nam mogla dočarati i vratiti u sjećanje ono što je bilo, ali i trenutak u kojem se nalazimo, te poslati poruku života ovog blagdana'', rekao je biskup te je u nastavku govorio o pročitanoj Božjoj riječi, koja nas vodi, kako je rekao, prema Jordanu, da bi tamo oprala naše misli i osjećaje, na mjesto u koje Isus ulazi zajedno s nama grješnicima i preuzima naše grijehe kao Bog. 

Biskup Radoš ustvrdio je i da je Božja snaga u današnjem Evanđelju došla u jednoj plahoj golubici, a sigurno su se i branitelji ove utvrde prije 444. godine pitali gdje je Bog i hoće li se otvoriti nebo. ''Vjerujem da je Bog primio njihovu žrtvu. Nije ostala bez traga. Umrli su i otišli su i oni koji su nasiljem htjeli osvojiti, uzeti, oteti i ubiti. Gdje su oni sada? Bog nam želi jednostavno, kroz ovu sliku, kazati da budemo toliko jaki i snažni, da vjerujemo u Božju ljubav, jer On ima svoj put građenja mira, ljubavi i snage, a to je u slici jedne golubice koja je tako plaha i koja nikomu ne nanosi nikakva zla. Vojnik će se uvijek upitati: 'Bože, hoćeš li nam u ratu slomiti ruke da ne možemo nositi?' Bog je Onaj koji će podržavati našu ruku i davat će nam blagoslov. Ali, u vrijeme mira, što nam kaže? Ne trebamo sanjati o ratovima i obrani, nego stvarati ozračje u kojem će se mir širiti i u kojem će on biti znak Božji'', poručio je varaždinski biskup te je na kraju zaključio da su otvoreno nebo i golubica znak mira i Duha Svetoga, te Očev glas koji prodire kroz nebesa i svjedoči za Isusa da je On Njegov ljubljeni Sin. 

Nakon Mise slijedio je mimohod u čast hrvatskim junacima Gvozdanskog, sve do spomen-križa, gdje je molitvu za duše svih branitelja i žrtava Gvozdanskog iz 1578., 1941. i 1991. godine predmolio biskup Košić. Vijence i svijeće kod križa položili su predstavnici vlasti, braniteljskih udruga te predstavnici kulturnih i povijesnih udruga. Na kraju, ispred samog kaštela Gvozdansko, u čast žrtava zapaljen je ''Plamen slobode''.