10. Hodočašće obitelji na Veliku Gospu u Voćin

Euharistijsko slavlje u voćinskom svetištu za velik broj hodočasnika koji su se rasporedili izvan crkve predslavio je požeški biskup Antun Škvorčević. Pozdravljajući nazočne članove obitelji i druge hodočasnike koji su im se pridružili, biskup je rekao da nas Marija ovdje u Voćinu uvijek dočekuje kao majka koja je bila vjerna Bogu od početka do kraja, primajući dijete Isusa i omogućujući mu da u obitelji raste u milosti Božjoj. Kazao je da joj želimo ovim hodočašćem povjeriti sve ono što nastojimo u svojim obiteljima ostvarivati kao Božje poslanje: vjernost u braku, primanje najvećeg dara - života, brojnu djecu, povjeriti joj sve ono što nam je u našoj svakodnevici teško i mučno, zahvaljivati za ono što je lijepo i Božje. Pozvao ih je da svi budu jedno srce u zajedničkoj pjesmi i molitvi u čast Isusovoj Majci te joj na taj način posvjedoče odanost i vjernost. 

U homiliji biskup je upozorio na razliku između obiteljskih okupljanja i drugih slavlja povezanih s nekim životnim događajima, koje po ljudskim mjerilima smatramo važnima, i hodočasničkih liturgijskih okupljanja na kojima slavimo ono što je Bog ostvario za nas. Kazao je da je u tome izazov i današnjeg hodočasničkog slavlja u Voćinu. 

- Svjedoci smo kako svojim vlastitim nastojanjima ne uspijevamo ostvariti onoliko koliko bismo željeli,  te je naš život popraćen trajnim nezadovoljstvom. No, velika nam je utjeha što živimo u svijetu u kojem Bog ostvaruje svoje projekte i naume. Kad netko ima oči samo za ono što ljudi uspijevaju postići, ostaje nerijetko razočaran zbog toga što njihove uspjehe potamnjuju različite ugroze i konačno smrt. Ali kad netko u ovom svijetu ima oči vjere, te prepoznaje ono što Bog među nama ostvaruje, postaje čovjek radosti, nutarnje ispunjenosti i nade - ustvrdio je biskup. 

Kazao je kako je Marija bila osoba, koja je u svoje vrijeme srcem punim vjere, budnim za Boga nastojala oblikovati svoj život po Božjem projektu i putem vjernog suradništva s njime prispjela k najvećoj punini do koje čovjek može stići: bila je uznesena u nebesku proslavu. Postala je znak nade i utjehe Božjem putničkom narodu na zemlji.  

Govoreći o značenju svetkovine Marijina uznesenja na nebo, biskup je protumačio kako je nebo u najrazličitijim kulturama svijeta simbol kojim se označava onaj prostor koji je 'gore', i s kojega se dobro vidi sve što se događa 'dolje' na zemlji. Pripomenuo je da astronauti svjedoče kako je čudesno lijepa naša zemlja kad je gledaju iz svemira. Kako li tek mora biti lijepa kad je iz svoje onostranosti gleda Bog, naglasio je biskup.

- Za razliku od astronauta koji svojim očima iz svemira vide tek djelić zemljine ljepote, Bog promatra zemlju u njenoj cjelovitosti i pogledom svoje ljubavi vidi čovjeka u onim dubinama njegova bića koje nazivamo srce, savjest, neponovljiva i jedinstvena osoba, gdje se odvija drama njegove konačne sudbine.  Nebo nije neko mjesto, nego Osoba, Bog koji ne samo da ljubi, već jest ljubav, i koji njezinom snagom uzdiže čovjeka i drži na okupu sve stvoreno, preobražava ga i proslavljena sabire u puno zajedništvo svoga života - kazao je biskup. 

Na svršetku slavlja biskup je članovima obitelji s brojnom djecom i drugim hodočasnicima poručio da ih Marija razumije, da ih grli i želi na njihovu životnom putu pratiti svojom majčinskom  ljubavlju.