Nadbiskup Puljić u Škabrnji: 'Treba oprostiti i moliti za oproštenje'

Dostojanstvenim zajedništvom brojnih poštovatelja žrtve za domovinu pristiglih u Škabrnju iz svih krajeva Hrvatske i inozemstva, obilježena je u srijedu 18. studenoga 29. godišnjica stradanja Škabrnje u Domovinskom ratu.

Ovogodišnja godišnjica spomena na masakr koji su četnici uz podršku JNA-e 18. studenoga 1991. god. zvjerski učinili nad 44 škabrnjskih civila, uglavnom starije životne dobi, prvi put održana je i kao državni praznik: Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, piše Zadarska nadbiskupija.

Zbog pandemije, komemoracija u Škabrnji održana je na reduciran način. Uz poštovanje epidemioloških mjera izvršeni su bitni sastavni dijelovi komemorativnog spomena na zločin u Škabrnji, osim što nakon misnog slavlja za domovinu i žrtve nije, kao prethodnih godina, održana hodnja sudionika od župne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Škabrnji do mjesnoga groblja sv. Luke.  

Obilježavanje je počelo polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća kod Središnjeg križa na mjesnom groblju sv. Luke, kod spomen-obilježja za poginule u Domovinskom ratu. Tu su, u spomen na žrtve, pročitana imena ubijenih civila te poginulih hrvatskih branitelja, čija su imena uklesana u kameni spomenik s godinom njihova rođenja i pogibije.

Na groblju su izaslanstava položila vijence i zapalila svijeće. Zajednički vijenac položili su obitelji poginulih branitelja i civilnih žrtava i predstavnici koordinacije svih udruga proizašlih iz Domovinskog rata Zadarske županije. Vijence su položila i izaslanstva Općine Škabrnja, Samostalnog Škabrnjskog bataljuna i UHDDR-a te zajednički vijenac županija, gradova i općina te ratnih postrojbi koje su ratovale na području Škabrnje.

U ime državnoga vrha zajednički vijenac položilo je zajedničko izaslanstvo Predsjednika RH i Vrhovnog zapovjednika OS RH, Hrvatskog sabora i Vlade RH: Dragan Lozančić, savjetnik za obranu i nacionalnu sigurnost i izaslanik predsjednika RH, Ante Sanader, potpredsjednik Sabora i izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora te Gordan Grlić Radman, ministar vanjskih i europskih poslova i izaslanik Predsjednika Vlade RH.

Predstavnici državnih izaslanstava sudjelovali su na misnom slavlju koje je u škabrnjskoj župnoj crkvi, koja je u Domovinskom ratu također bila sravnjena, predslavio zadarski nadbiskup Želimir Puljić. Zbog epidemioloških mjera, u župnoj crkvi tijekom Mise bili su samo predstavnici izaslanstava, Hrvatske vojske i policije, domovinskih udruga te članovi obitelji poginulih hrvatskih branitelja i civila, sveukupno do stotinu nazočnih.

Nakon polaganja vijenaca na groblju sv. Luke pijetet škabrnjskim žrtvama iskazan je na spomen-obilježju masovne grobnice u Škabrnji, zajedničkim polaganjem vijenca Zajednice udruga civilnih stradalnika Domovinskog rata.

Potom je održana Hodnja svih sudionika od Ambara do škabrnjske župne crkve prema policijskoj procjeni oko dvije i pol tisuće ljudi, na početku koje je bio križ kojega je nosio hrvatski vojnik te pripadnici vojnih postrojbi sa stjegovima, državnim i ratnim zastavama.

U jutro 18. studenoga 1991. srpski agresor, potpomognut zrakoplovstvom bivše JNA-e, tenkovima i pješaštvom tzv. Kninskoga korpusa s Ratkom Mladićem na čelu, počeo je krvavi pohod na Škabrnju. Nakon sloma otpora slabo naoružanih branitelja koji su hrabro i junački odolijevali napadima, iz podruma i kuća u Škabrnji na brutalan način istjerane su žene, djeca i starci.

Jednim od primjera kako je to izgledalo u propovijedi je, temeljem iskaza svjedoka žrtava, podsjetio i nadbiskup Puljić u propovijedi misnog slavlja. Nadbiskup je rekao da su to bili dani velike tjeskobe, tuge i tame, ali ta je žrtva zalog stvaranja naše domovine i ostvarene slobode. Istaknuo je da su uvijek pobjednici oni koji Bogu poklone svoje povjerenje.

Tijekom višegodišnje okupacije Škabrnje do oslobođenja u Oluji 1995., iz Škabrnje je u Domovinskom ratu poginulo 86 branitelja i civila, a još šestero mještana poginulo je nakon rata od zaostalih mina.

Škabrnjani su oduvijek bili marljivi ljudi koji su bili poznati po plodnim gospodarstvima u poljima i uzgoju stoke. Na komemoraciji u Ambaru uvodno se podsjetilo kako su upravo ovi jesenski dani u Škabrnji uvijek bili dani ubiranja plodova njihova truda i rada s velikih oranica i njiva.

No, 1991. godine, umjesto prebiranja sjemenja i ubiranja plodova, škabrnjsku uvijek obrađivanu ravničarsku zemlju srbijanski agresor i JNA zasuli su granatama, naprasno prekinuli jesenske radove pitomih škabrnjskih poljodjelaca i protjerali ih s njihovih ognjišta.