Adventska duhovna obnova za svećenike i đakone Đakovačko-osječke nadbiskupije

Odazvalo se oko 130 sudionika. Nakon molitve Srednjeg časa uslijedilo je izlaganje vlč. Stjepana Matezovića, duhovnika Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu i profesora đakovačkog KBF-a.

Okupljenima je osvijestio da je započeto vrijeme došašća dragocjeno za svakoga od njih jer imaju priliku pokušati u radosti slaviti i obnavljati vjeru u Isusa Krista, naglasivši kako su upravo ta 'jaka' vremena za svećenike izazovna.

''Možda nas i ove godine obuzima malodušje, unaprijed već stvoreni umor od svega onoga što nas čeka: zornice, ispovijedi, pohodi bolesnicima, umnožene polnoćke i Mise; umor… I gle apsurda: ljude potičemo na radosno pokorničko iščekivanje i pripremu, a mi sami u sebi bezvoljni, nezadovoljni, neispunjeni. Često je to naša realnost i ne trebamo se zavaravati da je drugačije'', kazao je vlč. Matezović te promišljao o načinu na koji ''Mlado Sunce s visine'' može obasjati i blagosloviti svećeničke živote, kako bi plodonosnije našlo mjesto i u onima kojima su poslani.

Okupljene je pozvao da se upitaju može li ih ovoga došašća radovati susret s Učiteljem koji ih zove u kuću gdje toliki čekaju utjehu, snagu i spas svetih sakramenata.

''U meni budi radost spoznaja da je ta Učiteljeva kuća siromašna. Ona je točno onakva kakva baš svakom od nas odgovara, jer tako smo siromašni u krjepostima, ljubavi, zaslugama. Točno je sagrađena za tebe i za mene, a Učitelj je u njoj i zove nas da drage volje pođemo i u njoj odložimo terete svojih bijeda, napora, umora, ovisnosti, nevjernosti, terete svojih službi'', rekao je vlč. Matezović.

Dodao je kako radost budi i spoznaja da je ta kuća otvorena svima koji trebaju okrjepu, u njoj nema elitizma, klerikalizma, većih ili manjih, važnijih i manje važnijih. Također, radost budi i spoznaja da Učitelj prepoznaje i olakšava svaki napor pri dolasku u tu kuću.

''Istina, put koji vodi k betlehemskoj kolijevci našeg Spasitelja često je jako mučan, teško shvatljiv za ovaj naš naravni ljudski život. No, potrebno je penjati se unatoč našoj ljudskoj naravi koja voli hodati po 'ravnom'. Potrebno je ići prema naprijed, unatoč našoj ljudskoj težnji ostati nepomičan… Potrebno je kidati spone koje nas vežu kako bismo mogli slobodno poletjeti. Potrebno je naginjati se naprijed dok me navike o kojima govori sv. Augustin u svojim "Ispovijestima“ vuku za rukave kako bi onemogućile naše vlastito napredovanje i navukle nas da uvijek iznova zađemo krivim putem. Ovog došašća pokušajmo poći prema toj kući, prema Betlehemu, prema Kući Kruha gdje nas čekaju naš Učitelj, Marija i Josip'', rekao je vlč. Matezović. 

Svoj nagovor završio je tumačeći kako im se u toj Kući Kruha, posljednjoj stanici njihova došašća, u Isusu, Mariji i Josipu pokazuju tri stupa njihove svećeničke duhovnosti: Euharistija – majka njihova svećeništva, snaga vjere i duhovnog očinstva. 

Nakon duhovnog nagovora, okupljeni su pošli u Bogoslovno sjemenište, gdje su u kapeli Bezgrješne sudjelovali u pokorničkom bogoslužju, a svi su imali i mogućnost pristupiti sakramentu Pomirenja.