Biskup Glasnović blagoslovio obnovljenu kapelu Svetog Križa na Posatu

''Radost je velika kod ove male kapele Svetoga Križa danas na blagdan Uzvišenja Svetoga Križa'', kazao je na početku dubrovački biskup i dodao da će se na Misi moliti za narod i sve dobročinitelje koji su pomogli obnovu kapelice.

''U svibnju 1692. godine ovu je kapelicu Svetog Križa na Posatu u svome kanonskome pohodu obišao tadašnji dubrovački nadbiskup Giovanni Vincenzo Lucchesini. Nadbiskup ju je pregledao i u zapisniku vizitacije naveo da je obnovljena i podignuta poslije Velikoga potresa 1667. godine te da ima samo jedan oltar i da se u njoj slavi sveta Misa na blagdan Uzvišenja Svetog Križa'', naveo je biskup Glasnović povijesne činjenice.

''I evo danas, 331 godinu nakon ovoga zapisa moga slavnoga prethodnika, dubrovački biskup s vjernicima u ovoj kapelici slavi svetu Misu upravo na blagdan Uzvišenja Svetoga Križa, i to sretnim povodom dovršetka građevinske obnove ove kapelice'', dodao je.

Rekao je i da je ono što je nadbiskup Lucchesini zapisao ujedno i najstariji dokumentirani spomen o povijesti te crkvice koja je dala ime ne samo susjednoj ulici nego i čitavome gradskom predjelu. Istaknuo je i da su stari Dubrovčani gajili veliku pobožnost prema svetomu Kristovu Križu, navevši crkve i kapele koje nose taj titular, kao i gradske ulice s tim imenom. Kazao je i da su Dubrovčani 20. stojeća nastavili tu tradiciju i postavili na vrh Srđa 1935. godine veliki jubilarni križ.

Spomenuvši da je Uzvišenje Svetoga Križa u državnome kalendaru Dubrovačke Republike bilo među važnijim blagdanima, biskup Glasnović je primijetio da to ne čudi jer je ''Križ koji se danas časti sami temelj kršćanske vjere koju su Dubrovčani stoljećima na sve načine u svome gradu njegovali i u kojoj su živjeli, pa su tako predano častili i Golgotski Križ ne kao sredstvo mučenja i smrti, nego kao simbol spasenja i otkupljenja''.

Osvrnuo se i na oltarnu sliku u kapelici na kojoj je prikazan Križ. ''Možda nam se to čini kao tamni tonovi, samrtni grč i muka – mi vjerujemo i u ono što se možda na toj slici ne vidi, a to je uskrsnuće i otkupljenje koje nam je Krist zaslužio darujući sebe'', primijetio je.

''Ova slikovita kapelica koja je neizostavni dio slike grada, kao da se svojom malenkošću stalno ogleda s puno većim i monumentalnijim gradskim zidinama i kulom Minčetom'', ustvrdio je dubrovački biskup.

''U tom neprestanom dijalogu kapelice i zidina pokazuje se izvrsno i urbanistički genij naših predaka koji su u ovome gradu uspjeli tijekom stoljeća uskladiti i malo i veliko, i sićušno i monumentalno, i sakralno i svjetovno u savršen sklad koji smo naslijedili i koji mi danas baštinimo. A da bismo to mogli i – što je još važnije, da bi to mogli oni koji dolaze nakon nas – svetu vjeru, Sveti Križ, sakralnu kulturnu baštinu trebamo čuvati i njegovati.''

Kapelica je, na žalost, dugi niz godina bila prepuštena zubu vremena, razmišljalo se i o tomu da ju se ukloni ili izmjesti, no uspjela je ostati na svome mjestu. Poštedjeli su ju, uglavnom, i bič trešnje i neprijateljske bombe. Kapelica je morala čekati da se obnove druge crkve i građevine, a taj pravi trenutak očekivali su u svojim srcima ljudi toga gradskog predjela, časne sestre koje žive u susjedstvu i mnogi dobronamjerni prolaznici.

Dubrovački biskup također je u propovijedi ispričao nekoliko legendi koje se povezuju s nastankom blagdana, te je govorio o porukama križa i biblijskih tekstova u euharistijskom slavlju. ''Paradoks Kristova križa može zbuniti svakog čovjeka'', kazao je biskup te objasnio da je Isus ''razriješio smisao križa time što ga je prihvatio'', a na to su pozvani i kršćani. Također je protumačio i da je ''veličina u služenju''.

Upravitelj Župe sv. Andrije, na čijem se području nalazi kapela Svetog Križa, don Marin Lučić, na kraju Mise govorio je o obnovi kapelice. Kazao je da se nakon višegodišnjih priprema 2018. godine krenulo u smjeru obnove kapelice, dobivene su smjernice konzervatora i krajem 2021. započelo se s istraživanjima. Nakon dobivenih dozvola u studenom prošle godine započeti su građevinski radovi koji su pred ljeto ove godine završeni.

Restauratorska istraživanja unutrašnjosti izvodili su restauratorica Ana Požar Piplica i Lukša Klaić, arhivska istraživanja obavio je povjesničar umjetnosti Ivan Viđen. Voditeljica projekta bila je arhitektica Lea Đurović Ruso iz tvrtke Proto-Arch sa svojim timom. Ona je potom izradila i glavni projekt obnove i ishodila sve potrebne potvrde javnopravnih tijela. Nadzorni inženjer bio je Mario Ivušić, u ime Dubrovačke biskupije radove su nadzirali ekonom, don Tomislav Sikavica i član Vijeća za kulturu Ivan Viđen. Sve korake u postupku izrade dokumentacije i potom izvedbe radova pratio je i odobravao nadležni Konzervatorski odjel u Dubrovniku, posebno arhitektica Sanja Radović. Građevinske radove izvela je tvrtka Con-Teh na čelu s Đurom Golužom.

Osim njih, na radovima popravaka kapele bio je angažiran čitav niz meštara i tvrtki koji su dali svoj doprinos u pojedinim segmentima, kao što su podovi, zvono, ličilački radovi, struja, ograda, rešetke, stolarija, namještaj itd. ''Svima njima neka je velika hvala što su se angažirali da se ovaj spomenik duhovnosti i umjetnosti našega grada spasi i sačuva'', kazao je župnik Lučić.

Financijski troškovi obnove pokriveni su suradnjom i nadopunjavanjem više izvora: dio radova financiralo je Ministarstvo kulture kroz redoviti program zaštite nepokretne baštine, dio troškova pokriven je donacijama, a dio je pokrila sama Župa sv. Andrije. Mnogi od uključenih u radove su također poklonili čitav trud ili dio svoga rada.

Posebnu zahvalnost župnik Lučić izrekao je gosparu Mariju Ivušiću i njegovoj obitelji koji su se oko obnove angažirali svim srcem i vodili ju pažnjom dobrog domaćina. Uz donaciju za obnovu i nadziranje radova on i njegova obitelj bili su svako doba dana i noći na raspolaganju svima koji su tu radili. ''Njemu i svima gore nabrojenima neka je 'od Boga plaća, a od ljudi hvala''', zaključio je župnik zahvalivši i svim ostalima sudionicima slavlja obnove.

Uz župnog upravitelja s biskupom je Misu suslavio fra Nediljko Jerkan iz samostana Male braće, a asistirao je đakon Sikavica. Liturgijsko pjevanje predvodio je Mješoviti zbor Župe sv. Andrije pod vodstvom prof. Luce Ćatić.