Biskup Ivan Milovan proslavio 60. obljetnicu svećeništva

Porečki i pulski biskup u miru, mons. Ivan Milovan, proslavio je u Svetvinčentu, svojoj rodnoj župi, 60. obljetnicu svećeništva.

Na tom dijamantnom svećeničkom jubileju, uz svečara i ordinarija Porečke i Pulske biskupije, mons. Ivana Štironju, koncelebriralo je više nadbiskupa i biskupa iz raznih dijelova Hrvatske: zagrebački nadbiskup i metropolit, predsjednik HBK-a, mons. Dražen Kutleša, riječki nadbiskup i metropolit, mons. Mate Uzinić, đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit, mons. Đuro Hranić, zadarski nadbiskup, mons. Milan Zgrablić, bjelovarsko-križevački biskup, mons. Vjekoslav Huzjak, zadarski nadbiskup u miru, mons. Želimir Puljić i šibenski biskup u miru, mons. Ante Ivas. U koncelebraciji je bio i provincijal Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca, o. Miljenko Hontić te pedesetak svećenika iz Porečke i Pulske i drugih biskupija.Svečanosti je nazočila i provincijalka sestara uršulinki, s. Mihaela Dumbović.

Uvodni pozdrav uzvanicima i čestitku svečaru na početku je izrekao porečki i pulski ordinarij, mons. Ivan Štironja. Istaknuo je kako je "slavlje jubileja prigoda zahvaliti Bogu za dugi niz godina služenja biskupa Milovana, ali i prigoda zahvaliti njemu osobno za tolike godine zalaganja i brige za spas duša, djelujući kao biskup i svećenik, gradeći u ljubavi u duhovnom, društvenom, kulturnom, materijalnom i svakom drugom pogledu. (...) Biskupe Ivane, hvala Vam za svaku svetu misnu žrtvu, za svaku upućenu propovijed koju ste izgovorili kao pastir i navjestitelj Radosne vijesti spasenja, hvala Vam za svaki podijeljeni sakrament koji ste proslavili kao posjetitelj, kao i za sve ono što ste u materijalnom pogledu učinili za Porečku u Pulsku biskupiju, sve u znaku Vašega biskupskog gesla ‘Graditi u ljubavi’''.

Propovijed je izrekao nadbiskup zagrebački i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, mons. Dražen Kutleša. 

"Kao sin ove krasne zemlje, Istre mile, svećenik i biskup Ivan neumorno je održavao i obnavljao upornu, tihu i duboku crkvenost koja je kroz stoljeća prožimala čitavo istarsko tlo. Neumoran u brizi za svoj narod, stalno prisutan i vjeran odan svojim vjernicima, s vjerom, ljubavlju i pažnjom gradio je ovu zajednicu vjernika, potičući njihovu vjeru i jačajući njihov identitet. (...) Biskup Ivan svojim je životom odgovorio na ove uzvišene zahtjeve svećeničke, pastirske službe. Njegova predanost opremanju svetih za djelo služenja i izgrađivanje Tijela Kristova bila je ne samo njegova dužnost već i njegova ljubav, što je izrazio i u svome biskupskome geslu. Svojim djelima i riječima uvijek je bio uz svoj vjerni puk, pružajući im duhovnu podršku i vodeći ih prema punini Kristove ljubavi. Kroz sve teške trenutke biskup Ivan ostao je vjeran svom pozivu, ne tražeći vlastitu slavu, već dobro svojih vjernika i spasenje duša. Njegova spremnost da vodi povjerenu zajednicu u jedinstvu vjere i spoznaje Sina Božjega bila je odraz njegove duboke povezanosti s Bogom i neiscrpne ljubavi prema svom narodu'', kazao je nadbiskup Kutleša. 

Govoreći o stavu pouzdanja koji svećenici trebaju imati prema Bogu, nadbiskup je istaknuo sličnost životnih stavova bl. Miroslava Bulešića i biskupa Milovana koji su potekli iz iste župe i vežu ih mnoge poveznice. 

"Svećenik zna da bez pouzdanja u Gospodina ne može učiniti ništa. Možda je to čistoćom svojih misli i želje da samo Bogu služi najljepše izrazio blaženi Miroslav Bulešić, čije se relikvije čuvaju u ovom oltaru. U ovoj prigodi vrijedno je čuti njegov osvrt na svoje svećeničko ređenje. Blaženi Miroslav piše 23. svibnja 1943.: ‘Svećenik sam! Zahvalan Bogu, sjećam se onog trenutka kad su mi bile položene ruke na glavu te je moju dušu napunio svojom milošću Duh Sveti. Ganutim sam očima i srcem primio taj veliki dar Božji (…) Strašio sam se ipak poteškoća. […]. Počeo je za me novi život: svećenički život. Oćutio sam u sebi nešto izvanredno kada sam u ganuću i sa strahopoštovanjem izgovorio riječi Svete Mise, kada sam progovorio besjede žrtvovanja: ‘Ovo je Tijelo moje, Ovo je Krv moja!’(…) Onda sam oćutio da nisam ni sam više svoj, onda sam osjetio da moje ruke nisu više moje, već da su Bogu darovane; onda sam opazio da moja usta nisu više usta moja, već Onoga u čije sam Tijelo pretvorio kruh i u čiju sam Krv pretvorio vino’. Biskup Ivan nešto će slično izreći u osvrtu na svoju biskupsku službu: ‘Prihvaćajući službu biskupa, čovjek možda nije ni svjestan koliko je ona zahtjevna. U promišljanjima je prisutan jedan strah, trema, osjećaj zahtjevnosti službe. Ušao sam s dobrom voljom. Nastojao sam surađivati s Božjim darovima, s klerom i s drugim biskupima, ali životne situacije su takve da ga obilježavaju lijepim i teškim trenutcima’'', citirao je mons. Kutleša svečarove riječi o 25. obljetnici biskupstva.

Propovjednik se na kraju homilije obratio svečaru riječima zahvale. 

''Božja je milost doživjeti 60 ljeta svećeničkog hoda, osvrnuti se i prepoznati na svome putu Božje tragove, doživjeti nagradu ustrajnosti. Mi to danas činimo s Vama, dragi naš biskupe Ivane. Zahvalni smo Bogu na ovome trenutku. Na poseban način zahvaljujemo na Vašoj obitelji koja je dala i druga svećenička zvanja: dvojicu vaše braće Miroslava i Vjekoslava, strica Marijana i bratića Milana. Činjenica da s Vama danas slavimo kao zajednica vjernika, čiji ste bili vjeran služitelj u svećeništvu i biskupstvu, svjedoči da se ostvarila Vaša želja da budete blizak ljudima, izgrađujući ih u ljubavi i s pouzdanjem u Gospodina. Mi Vam tu ljubav danas uzvraćamo, a želja nam je da je uzornim vjerničkim životom potvrdimo", zaključio je mons. Kutleša. 

U ime hrvatskog episkopata čestitku je izrekao mons. Želimir Pulijć, zadarski nadbiskup u miru, koji je biskupu Milovanu uručio dar u ime biskupa HBK-a, a slavljenika su darivali i biskup Štironja u ime Porečke i Pulske biskupije, načelnik općine Svetvinčenat te mnogi drugi čestitari.

Na kraju se je biskup Milovan zahvalom obratio svim sudionicima slavlja, subraći biskupima, svećenicima, redovnicama, ali i svim dobrim ljudima s kojima je surađivao na svom životnom putu i od kojih je puno dobra primio. 

"Netko je lijepo rekao da se sav naš život može sažeti u dvije riječi: ‘Hvala i oprosti.’ ‘Hvala’ za sve Božje i ljudske darove, za pružene mogućnosti u životu, za povjerenje i pomoć. A ‘oprosti’ za sve naše propuste, pogrješke i promašaje, kojih je – priznajem – bilo mnogo i u mojem životu, u pastoralnom radu i u međuljudskim odnosima. Čini mi se, što sam stariji, da sve više doživljavam istinitost riječi: hvala i oprosti. Ali, lijepo je moći živjeti u biblijskoj vjeri, da je Bog sama svetost, ali još više, da je sama dobrota i milosrđe. To nam je uvijek poticaj na ohrabrenje i novu nadu. Pa, do Božje volje!, kako lijepo kažemo. Hvala dobrom Bogu, hvala dobrim ljudima! I neka nam Bog svima i nadalje bude milosrdan i uvijek nas prati svojim blagoslovom!'' zaključio je mons. Milovan.