Biskup Ivo Martinović krstio troje djece u Kuzmici
Kršteni su: Iva, šesto dijete Borislava i Silvije Semmelroth Bošnjak; Samuel, treće dijete Jasmina i Juliene Gašparac te Elena, drugo dijete Željka i Slavice Kruljac.
U nedjelju 7. srpnja 2024. požeški biskup Ivo Martinović predslavio je u župnoj crkvi sv. Kuzme i Damjana u Kuzmici središnje župno euharistijsko slavlje i krstio Ivu, šesto dijete Borislava i Silvije Semmelroth Bošnjak, Samuela, treće dijete Jasmina i Juliene Gašparac te Elenu, drugo dijete Željka i Slavice Kruljac. Na početku svete Mise upravitelj župe Ivica Bošnjak uputio je biskupu Ivi pozdravne riječi dobrodošlice i naglasio kako je ova župa ponosna po svojim nebeskim zaštitnicima, sv. Kuzmi i Damjanu i Blaženoj Djevici Mariji čiji se kip nalazi na glavnom oltaru. U ime župljana izrazio je radost zbog biskupova prvog pastirskog pohoda župi i krštenja troje mladih, ukratko je predstavio župu, a predstavnici vjernika uručili su biskupu cvijeće u znak dobrodošlice.
Zahvalivši župniku i mladima na riječima dobrodošlice, biskup Ivo je kazao kako mu je drago što je župa ponosna i radosna zbog Majke Božje i svojih nebeskih zaštitnika, ali da je ipak najveći ponos svih kršćana živi Bog Isus Krist koji nas je okupio na ovo euharistijsko slavlje. Podijelio je s roditeljima i župljanima radost zbog krštenja troje djece istaknuvši kako nema većeg razloga za radost i ponos pred Gospodinom od ljudskog života. Ukazujući na primjer Djevice Marije koja je poslušna volji Božjoj prihvatila Njegova Sina te je On postao Njezin ponos i snaga, radost i Njezino sve, poručio je roditeljima kako su njihova djeca koja će uskoro biti krštena ponos i radost ove župe i Crkve.
U homiliji biskup se osvrnuo na naviještena čitanja podsjećajući kako nam u njima progovara sam Bog. Tako iskazuje svoju blizinu i prisutnost koja se otajstveno posebno ostvaruje i u ovom euharistijskom zajedništvu. Kazao je kako Riječ Božja pomaže vjernicima prodrijeti još dublje u otajstveni govor živoga Boga te se osvrnuo na prvo čitanje iz Knjige proroka Ezekijela u kojem se opisuje njegov poziv koji datira u 6. st. prije Krista. ''Bog ga poziva da bude Njegov glas, da bude onaj koji će u Njegovo ime govoriti narodu. Prorok Ezekijel kao i većina proroka imali su razne poteškoće i bilo im je teško govoriti narodu jer narod često nije prihvaćao ono što su govorili ili naviještali'', rekao je biskup ističući kako je poslanje proroka govoriti narodu bez obzira na to hoće li prihvatiti Njegovu riječ ili ne, hoće li se to drugima svidjeti ili ne. Prorok uvijek naviješta ono što je Božje ili poziva narod da se vrati na put Božji, poručio je biskup Ivo te naglasio kako je u čitanju narod nazvan odmetničkim. ''Odmetnički jer ne prihvaća ono što Bog poručuje ili naviješta. Unatoč tomu, prorok ima ulogu govoriti u ime Božje i zauzimati se za Njegovo djelo spasenja. Prorok ne laska, nije mu cilj svidjeti se ljudima, privući slušatelje i biti zanimljiv, nego prenijeti ono što Bog od njega očekuje i što mu daje kao poslanje.'' Potom je nadodao kako poslanje proroka nije bilo samo u opomenama, nego i u ohrabrenju i tješenju Božjega naroda, osobito u vrijeme progonstva i nevolja.
Komentirajući nadalje drugo čitanje iz Poslanice Korinćanima, biskup je ustvrdio kako je i sv. Pavao poput Ezekijela izabran od Boga i poslan propovijedati. Iako je bio svjestan svoje slabosti i grješnosti, ipak je prihvatio poziv i ostvario poslanje koje mu je Bog dao. ''Sve što je ostvario, ostvario je milošću Božjom. Milost Božja bila mu je snaga. Gospodin ga je vodio i jačao svojom moći da ustraje i ostane vjeran'', zaključio je biskup.
Potom se osvrnuo na naviješteni evanđeoski ulomak iz Markova evanđelja u kojem Isus nakon javnog djelovanja u Kafarnaumu dolazi u svoje rodno mjesto – Nazaret. ''U Nazaretu je tada živjelo otprilike 200 stanovnika. Svatko je svakoga poznavao i bili su uvjereni kako dobro poznaju i Isusa'', rekao je biskup te istaknuo kako je nastao problem kada je Isus u sinagogi počeo naučavati. ''Svi se čude i sablažnjavaju jer nije govorio onako kako su oni očekivali ili željeli. Ne laska njihovim ušima, ne govori kako oni žele i ne ugađa im'', poručio je biskup te izdvojio dva uzroka njihova neprihvaćanja – ljudska predrasuda i oholost. Još je kazao kako su ljudska oholost i predrasuda razlog odbacivanja Božje riječi, a to se činilo preziranjem proroka, Isusa i apostola, a i danas kad se u obitelji ili crkvi preziru osobe koje nam govore o Bogu i usmjeravaju na Njegove zapovijedi i život u duhu vjere i kršćanskih vrijednosti. Oholost i predrasuda često su uzrok neprihvaćanja svojih bližnjih. ''Oholost je razlog da se ne prihvaća drugačije mišljenje, riječ, stav, ponašanje, želje, odluke itd. Oholost nije bez razloga stavljena kao prvi i glavni grijeh jer je ona tvrdoća našega srca i ne dopušta da u njega uđe ono što je Božje, Njegovo svjetlo, milost i ljubav. Zato imamo velike poteškoće i probleme u našim međuljudskim odnosima i životu, brakovima i obiteljima'', ustvrdio je biskup Ivo.
U nastavku homilije progovorio je o problemu predrasuda s kojima se pristupa drugima kao da se sve zna o njima. ''Mislimo da sve znamo i zato ne želimo jedni druge čuti i prihvatiti. Zato nedostaje poštovanja, opraštanja, prave radosti i ljubavi u našim obiteljima.'' Govoreći nadalje o primjeru proroka Ezekijela i Isusa Krista, poručio je vjernicima kako smo po krštenju svi pozvani biti prorocima, dionicima Kristove proročke službe. ''Biti porok znači govoriti i zauzimati se za ono što je Božje, svojim riječima, stilom života i vjerom.'' Pozvao je potom roditelje krštenika da budu proroci svojoj djeci. ''Oni još nisu svjesni ovoga što se događa u ovom otajstvu krštenja, ali oni se krste u vašoj vjeri. Zato ste vi pozvani hraniti njihove živote svojim primjerom vjere i života. Roditelji su danas proroci svojoj djeci, ako im govore ono što je Božje i usmjeravaju ih na Božje zapovijedi, iako im se može dogoditi da proživljavaju sličnu sudbinu odbacivanja i nerazumijevanja kao i Isus. To nije razlog da se ne ustraje poput proroka i Isusa u onom što je Božje'', zaključio je biskup te ih pozvao da ustraju na proročkom poslanju i putu Božjem.
Na kraju misnog slavlja biskup je s radošću i zahvalnošću čestitao roditeljima što su njihova djeca krsno preporođena i na taj način postali članovi Crkve, ugrađeni u Isusov živi organizam. Čestitao je i svim župljanima na čelu sa župnikom, jer je po novokrštenoj djeci njihova župa postala duhovno bogatija. Svjestan kako u današnje vrijeme nije popularno imati mnogo djece, poručio je roditeljima da se ustrajni na Božjem putu izdignu iznad ljudskih oholosti i predrasuda. Ohrabrio ih je govoreći kako je roditeljska ljubav i žrtva koju ulažu u svoju djecu neprocjenjivi dar te je na članove njihovih obitelji i sve sudionike slavlja zazvao Božji blagoslov.