Biskup Košić krizmanicima: 'Ne smijemo se bojati trpljenja'

Sisački biskup Vlado Košić u nedjelju 30. kolovoza predslavio je misno slavlje u kapeli sv. Petra i Pavla, u Dvoru (Župa Divuša) i tom je prigodom kandidatima ove župe podijelio sakrament svete Potvrde. U koncelebraciji je bio domaći župnik, vlč. Stjepan Filipec, koji je na početku biskupa i pozdravio, istaknuvši kako proslavljajući Duha Svetoga živimo u sigurnoj nadi, vjerujući da već ovdje na zemlji možemo doživjeti i predokus konačnog savršenstva na nebu.

U homiliji, osvrnuvši se na pročitanu Božju riječ, biskup je rekao kako ona svima nama govori da se ne smijemo bojati trpljenja, te da smo svoju vjeru i ljubav prema Isusu pozvani svjedočiti i onda kada je to teško.

– Prošle smo nedjelje u Evanđelju čuli čitanje iz istog odlomka kao i ovo današnje, kada je Isus rekao Petru: 'Ti si, Petre, stijena, i na tebi ću sagraditi Crkvu'.Takvu mu je veliku čast Isus povjerio: da bude prvi među apostolima. Već odmah nakon toga, Isus učenicima govori da ide u Jeruzalem i da će tamo biti optužen, osuđen, razapet, te da će umrijeti. Petar to niječe, te ga je Isus žestoko prekorio: 'Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko'. Te teške Isusove riječi znače da je ono što je Petar govorio ljudska želja, a ne Božja volja, a Isus zna što ga čeka, te prihvaća tu Božju volju i trpljenje koje mu stiže. Tako bismo mogli reći da je potrebno da i mi razmišljamo što je to Božja volja za nas – upozorio je biskup, dodavši kako je put nas kršćana – Isusov put trpljenja.

U nastavku, biskup je rekao kako je to trpljenje, o kojem Isus govori, iznimno važno za sve nas, kako bismo znali pronaći naš put križa, a tako bismo postali Njegovi učenici.

– Mi na ovom svijetu ne možemo samo činiti sve što nas veseli. Često je to tako, da ljudi koji se bave sami sobom i svojom srećom, zapravo sami sebe upropaštavaju. Bave se svojim zdravljem, ljepotom i uspjesima, ali time skreću na put propasti. Potrebno je da se čovjek makne od svog ega, da nam ono što nas na ovom svijetu uzvisuje postane nevažno. Trebamo slijediti Isusa, ići za nekim koga treba slušati, a ne da svi nas trebaju slušati i da mi uvijek trebamo biti prvi. Ako se krene za Isusom, onda Njega treba slušati, i onda je taj naš ego nevažan. To je isto odricanje, trpljenje i, u konačnici, prihvaćanje Božje volje. To je ta logika paradoksa koju nam Isus nudi. Time što se odričemo, mi zapravo dobivamo. Ako se odričemo sebe da bismo Njega voljeli i išli za Njim; ako se odričemo da bismo voljeli svoje bližnje i da imamo oči, srce i ruku da bližnjima pomažemo, mi dobivamo jednu unutarnju sreću koju nam nitko ne može oduzeti – zaključio je biskup, nakon čega je kandidatima podijelio sakrament svete Potvrde.