Biskup Škvorčević predslavio Misu u Požegi za Dušni dan
Ustvrdio je kako apostol Pavao u ulomku drugog čitanja iz Poslanice Rimljanima najtočnije govori o smrti, jer polazi od Isusa Krista.
Na Dušni dan 2. studenoga, u požeškoj katedrali, svetu Misu za vjerne mrtve predslavio je biskup Antun Škvorčević, u zajedništvu s kanonicima Stolnog kaptola, svećenicima na službi u Župi sv. Terezije Avilske i iz središnjih biskupijskih ustanova. Na slavlju je sudjelovao požeško-slavonski župan Alojz Tomašević, predstavnici Hrvatske vojske i policije, udruga proizašlih iz Domovinskog rata, katoličkih i građanskih udruga te drugi vjernici.
Biskup je u homiliji spomenuo kako ovih dana prelistava najnoviju encikliku pape Franje pod naslovom: 'Fratelli tutti', istaknuvši da već njezino prvo poglavlje pod naslovom: 'Sjene jednog zatvorenog svijeta' svjedoči o tome koliko je ona ukorijenjena u konkretno stanje suvremenog čovjeka. Ustvrdio je da Papa u tom poglavlju prikazuje svijet u kojem živimo kao zatvoreni sustav, a jedina otvorenost koja se zastupa i promiče jest ona na gospodarskoj razini, slobodne investicije i tržište u svim zemljama, koje omogućuje dobit uglavnom samo manjini.
Kazao je da se o smrti može govoriti s različitih polazišta. Primjerice, u trenutačnim okolnostima pandemije koronavirusom svakodnevno se govori o njoj s medicinskog polazišta. Ustvrdio je kako apostol Pavao u ulomku drugog čitanja iz Poslanice Rimljanima najtočnije govori o smrti, jer polazi od Isusa Krista, u čijem se vazmenom otajstvu muke, smrti i uskrsnuća ostvarilo obećanje što ga je Bog obznanio po proroku Izaiji u današnjem prvom čitanju: da će smrt biti uništena zauvijek. Isus Krist je u naše umiranje i u našu smrt unio Božju nepobjedivost i snagu.
– On je u to posljednje zatvoreno stanje našeg postojanja, u smrtnu zatvorenost našega svijeta unio Božju ljubav koja ga je rastvorila za Božji zagrljaj, za Njegovu vječnu pobjedu u nama – naglasio je biskup.
Završavajući homiliju, zamolio je Isusovu Majku da prati svakoga pojedinog od nazočnih u nastojanju oko razumijevanja Božje objavljene istine o nama i o našoj smrti, da nitko od njih ne ostane dio svijeta zatvorenog sebičnošću i smrću, nego da svakog dana žive u otvorenosti onoj Božjoj ljubavi koja je na križu Isusovu pobijedila i samu smrt.
Molitvu vjernih pred velikim križem, postavljenim ispred svetišta, predvodili su predstavnici pojedinih slojeva građana i položili svijeće za sve preminule kanonike i druge svećenike, redovnike i redovnice, nositelje vlasti, članove crkvenih i građanskih udruga i društava, napose za poginule u Domovinskom ratu te sve one koji su pokopani u kripti katedrale. Na svršetku misnog slavlja biskup Antun je sa svećenicima sišao u kriptu i ondje izmolio molitvu odrješenja za ondje pokopane. Svim sudionicima slavlja zahvalio je što su se molitveno spomenuli svojih preminulih sugrađana.
