Biti isusovac: živjeti u dijalogu s Bogom

Želja da mladićima koji razmišljaju o pozivu predstave zrelije članove Družbe Isusove, djelatnike SKAC-a Palma odvela je do Splita. Tamo su vodili 'razgovor ugodni' s paterom Ivanom Cindorijem, koji je još 2017. godine proslavio svoju Zlatnu misu (50 godina svećeništva). Donosimo sažetak razgovora:

Kako je izgledao Vaš ulazak u Družbu i studij?

Izrana sam shvatio da želim biti svećenik, tako sam odlučio pohađati školu na Šalati. Tamo su nas odgajali isusovci, pa sam, gledajući njih, poželio i ja biti isusovac. Od 1955. do 1957. godine bio sam u novicijatu na Fratrovcu. Zadnje dvije godine studija teologije poslan sam u Ameriku, točnije u Kaliforniju, u Los Gatos, kako bi se školovao zajedno s drugim bogoslovima koji su također htjeli ići u misije. Nakon studija teologije i ređenja, otišao sam u misije u Zambiju gdje sam proveo 4 godine.

Kako Vam je bilo u misijama u Zambiji? Koju ste službu tamo obnašali?

Zambija je u to vrijeme ostvarila svoju samostalnost. Bio sam u gradu Ndola, u kojem nije bila izgrađena crkva. Jedna župa bila je veličine Čakovečke biskupije. Najbliži svećenik nalazio se na udaljenosti od 60 km. Problem je bio naučiti jezik, jer na tom području prevladava mješavina više jezika: tonga, nandža, shona. Po selima se Mise nisu slavile u crkvama, jer nisu postojale, već u školama. Kasnije sam bio premješten u drugu župu koja je bila dobro razvijena. U toj su župi katehisti, između ostalog, učili djecu čitati i pisati. Zanimljivost je da se Mise ne održavaju u određeno vrijeme, već se prema dogovoru sa župljanima održavaju prema kretanju sunca. Bilo je to lijepo iskustvo.  

Koje ste ključne službe obnašali tijekom proteklih 50-ak godina? 

Nakon Zambije, najprije sam bio odgojitelj u sjemeništu 6 godina. Zatim sam premješten u Beograd, gdje sam proveo 6 godina kao župnik. Naša crkva sv. Petra nalazi se u samom centru Beograda. U to vrijeme bogoslovi su služili vojni rok i znali su kod nas dolaziti na Mise. Nakon Beograda otišao sam u Opatiju. Najprije sam bio župnik, a zatim superior kuće. Tijekom godine održavao sam duhovne vježbe za svećenike. 

Zatim sam bio premješten u Zagreb kao provincijski ekonom i ekonom kuće Palma. Osim službe ekonoma, obnašao sam i službu ispovjednika. U Palmi su se u to vrijeme počele organizirati duhovne vježbe u svakodnevici, u kojima sam bio pratitelj. Zatim sam od patera Pavine preuzeo ulogu organizatora duhovnih vježbi. Nakon Palme opet sam išao u Beograd. Bio sam župnik i pripremao odrasle osobe za sakrament Krštenja. Nakon Beograda otišao sam u Sarajevo. Tu sam obnašao službu župnika. Bilo je manje ljudi i djece nego u Beogradu. Ponovno sam se vratio na kratko vrijeme u Zagreb gdje sam bio duhovnik studentima filozofije. Nakon Zagreba, provincijal me je poslao u Split. Budući da sam umirovljen, glavna zadaća sada mi je da budem pratitelj u duhovnim vježbama.

U čemu je specifičnost isusovačke duhovnosti i molitve kakvu nalaže Ignacije?

Što se tiče molitve, sv. Ignacije bio je revolucionar. Do osnutka Družbe, monasi i redovnici morali su se sastajati u određeno vrijeme i moliti određenu molitvu. Kad je pisao Konstitucije koje sadrže pravila za zajednički život, Ignacije nije uveo tu koralnu molitvu, već je rekao da će isusovac biti odgojen tako da sam zna živjeti duhom molitve. Stoga isusovac jednom godišnje prisustvuje duhovnim vježbama koje obnavljaju i razvijaju duh molitve. Isusovačka duhovnost temelji se na duhovnim vježbama, a duhovne vježbe temelje se na iskustvima sv. Ignacija.    

Dugi niz godina bili ste pratitelj u duhovnim vježbama. Može li čovjek obaviti duhovne vježbe kako treba te iz njih izaći isti?

To je nemoguće. Nemoguće je izaći isti, jer naš Bog pun je iznenađenja i nikad te ne će ostaviti istog, nepromijenjenog. On želi da učiniš makar i mali korak u vježbama kako bi stigao do cilja. Božji cilj i ujedno cilj duhovnih vježbi jest ljubav prema Kristu raspetome na križu.

Što lijepoga život u Družbi nudi? A što je teško i predstavlja žrtvu da bi se osoba ostvarila kao isusovac? 

Ako čovjek nešto ljubi i voli, ne će ni osjetiti da je to žrtva. Zavjeti sami po sebi nose određene žrtve, što možeš prihvatiti kad odlučiš da je to sastavni dio tvoga života i da uz Božju milost to možeš ostvariti. U svemu ovome važno je da zaista osjetiš i na svoj način doživiš kako te Krist privlači i zove k sebi, te da mu na tu privlačnost želiš odgovoriti svojim životom. Družba pruža jedan način odgovora, a to je da ljudima, odnosno dušama s kojima dolaziš u dodir, želiš donijeti radost, svjetlost, mir, sigurnost i nadu koja je utemeljena u vječnosti. Sigurno je da ćeš sebe ostvariti u Družbi ako se ostvariš s Kristom. Kao isusovac ostvaruješ se svojim zalaganjem i angažmanom. Ostvarit ćeš se ako živiš u dijalogu s Bogom, osobito s našim Gospodinom i Djevicom Marijom. Svoju ćeš sreću ostvariti kad odlučiš sa sigurnošću (100 %, ne 99 %) da želiš biti isusovac. Bit će problema i križeva, ali ako si siguran da želiš biti isusovac, onda oni predstavljaju znak tvoga rasta i Božje privlačnosti tebi. Sjedni, sklopi ruke, skupi pamet i srce, razmisli i odluči, ne će ti biti krivo. Naravno, pod uvjetom da je to odluka koju si donio sa 100 %.

Spomenuli ste dvaput koliko je važno cijeli se dati, dati se 100 %. Znači li to da osoba treba imati stopostotnu sigurnost da želi ići u isusovce i prije nego što se javi? Kada bi trebao znati 100 % da je to njegov put?

Dok razlučuješ, ne možeš znati da želiš 100 % biti isusovac. Ali, jednom kad sam se odlučio, onda moram biti siguran da je to put kojim želim i trebam ići. Dok odlučuješ, važno je imati podršku i ući u duh razlučivanja s Bogom. Važno je uočiti da iznenađenja i ovdje može biti. Primjerice, bl. Alojzije Stepinac odlučio je da se želi oženiti, na kraju je bilo iznenađenje da ipak ne će, već da će biti svećenik. Kroz određeno vrijeme treba uočiti na što me Bog privlači, za što osjećam unutarnji poziv.

Što biste poručili mladićima koji razmišljaju o ulasku u Družbu?

Rekao bih: 'Čuj, odluči se, zagrizi i grizi!' Prihvati poziv! Ne će ti biti žao, pod uvjetom da ga zaista živiš 100 %. Ne boj se i ne brini se kako ćeš to izdržati. Izdržat ćeš ako se ukorijeniš u snagu milosti Božje. 

Ako netko od čitatelja razmišlja o pozivu za isusovca, može se prijaviti u vikendu razlučivanja za mladiće, koji će se održati od 7. do 9. svibnja 2021., na poveznici OVDJE.